Mario Maks Slaviček: Bože čuvaj Hrvatsku!
Čuvat
se danas moramo u Hrvatskoj onih koji su prstom prokazivali i tako
ubijali, čuvat se moramo sinova onih koji su „narodnim sudovima i
vijećima“ prokazivali i razne objede iznosili. I danas nas zbog Hrvatske
prokazuju, prozivaju i izdaju djeca njihova. No kad nas prozovu,
privedu i prokažu znat ćemo što kazati moramo, ne moramo biti zabrinuti
za riječi svoje, jer su iz srca i iz ljubavi prema Domovini, narodu i
bližnjem, jer riječi su naše blagoslovljene od Boga.
Ne
govorimo to mi ! To govore riječi naših djedova i otaca. Govore nam „
Kad vrijeme dođe da Vas zbog imena Hrvatskoga prozivaju, da vam zatru
korjene i krv, sjetite se svojih otaca i nastavite boj, jer dobro nikad
nije izgubilo od zla, mi smo narod Gospodinov i njegovo ime stoji uz
nas. Puno će puta vaše oruđe biti i mač i puška ali i riječ i pero,
narodu morate pomoći razlučiti dobra od zla. Jer slušat će a neće sami
razumjeti, gledat će ali neće vidjeti, umorilo se srce naroda
Hrvatskoga zbog obmana i izdaja lažnih mu sinova. Oči je narod
zatvorio, uši začepio, da očima ne vidi, da ušima ne čuje krika svojih
praotaca, čije kosti vriskom vape da nad njima tuđin barjak ne razvije.
Kažem vam braćo i sestre Hrvatice i Hrvati mnogi su željeli gledati u
trobojnicu i šahovnicu vidjet zemlju slobodnom koju vi gledate, čuti
hrvatsku himnu koju vi čujete, al` nit je vidjet nit čut` ne mogu od
crnice zemlje i kamena što im kosti skrivaju. Blago našim očima što
Hrvatku vide, blago našim ušima što Hrvatsku himnu čuju.
Čini
se da Domovinski rat jest poput mreže koju ribari bace u more,
zahvatio raznovrsne ribe, kad je izvuku loše se odbace a dobrih je malo.
Narod hrvatski poput ovaca hrli prema zovu čopora europskih vukova,
misleći pobjeći od domaćih hijena, a ne razaznajuči niti jednu riječ
koju nerazumljivim zmijskim jezikom stranci zbore. Mi koji vidimo i
čujemo, i njihov jezik i namjere razumijemo, moramo poput pastira svaku
ovčicu vratiti u stado hrvatsko i na zemlju hrvatsku, kako onu crnu
ovcu i tako i onu bijelu. Jer kako Biblija kaže i jedna zalutala ovca
zbog obmana, laži medija i tiska, za koju nam se posreći da ju na put
vratimo, vrijedi nam i raduje nas više nego stotine onih koje su svojom
voljom zalutale. Malo je onih koji Hrvatsku žive, postala je maćehom
najodanijim sinovima, no nije ona maćeha nego su je kopilad njena takvom
učinile, oni svojim djelima, propagandom čine od Domovine maćehu, jer
nisu na njenim grudima snivali, nisu za nju krvarili poput nas i njihovi
očevi nisu poput naših sa sjetom pod tuđim stjegom sanjali svoj stjeg
Hrvatski. Njihova tjelesa služe najboljem ponuđaču, a njihove duše davno
su prodane vragu. A imaju oni imena, poznata imena koja iskaču iz svake
medijske kutije, svakog antihrvatskog pera koji od njihovih imena prave
idole, jadni moj gluhi, slijepi napaćeni narode. Ustani ! Progledaj !
Poslušaj ! Počuj riječi kćeri i sinova svojih, koji su prije dvadeset
ljeta stali pred vruće olovo i hladan čelik da bi se smjelo slavit sveto
ime hrvatsko 13. stoljeća staro.
Nabrajati
imena izdajnika hrvatske Domovine tražilo bi vremena i truda, no oni
truda tog nisu vrijedni, jer kletva naša nad njima već visi. No
nabrajti imena onih koji će nastaviti boj protiv tisućljetnog
neprijatelja, (neprijatelja koji je sponzor i mentor ovom malom i
nejakom srpskom narodu, čije ime i nastade iz imena „servi“ „serbi“ što
znači sluge) daleko će biti teže, jer tih imena je kroz našu povjest
uvijek bilo malo, manje od onih koji su spremni prodati se. Malo nas je
al` nas uvijek ima taman onoliko koliko treba da im budemo kamen
spoticanja i trn u peti. I to je Božja volja rekli bi naši stari.
Nitko
ne može služiti dva gospodara, ili će jednoga mrziti a drugog ljubiti,
ili će uz jednoga prijanjati a drugoga prezirati. Ne može se služiti i
Narodu i strancu. Komu služe Hrvatske političke elite, hrvatski mediji,
hrvatski intelektualci - pitam se? Morali bi i moraju služiti Hrvatskoj i
Hrvatskom narodu jer su njemu prisegu dali. Il' vrijede europski zakoni
koji kažu da su oni iznad nacionalnih, pa je njihova prisega stranom
gospodaru vrijednija nego narodu? Bit će ovo drugo no vrijeme će
pokazati. Ispada i dokazuje se svakoga dana da naši politički dužnosnici
u većini služe svome stranom gospodaru, njemu prijanjaju a svoj narod
preziru, njega ljube a svoj narod mrze. Jer ovo što oni čine da narod
nema posla, sigurnost, da ostane bez Domovine i prostora za život može
činiti samo onaj tko svoj narod mrzi. Ili oni nisu dijelom ovoga naroda?
Nije vrijeme moj narode za brigu o gospodarstvu jer njega kad ne bude
Domovine neće biti, ono neće biti naše nego njihovo. Vrijeme je za
ostati svoj na svome, jer bez toga sve drugo je prazna tlapnja i postaje
se i ostaje robom, slugom i robljem kojim netko drugi zapovjeda kad će i
kako jesti, piti, raditi i živjeti. Oni će nam ako im to dopustite
odlučivati o svakom satu, danu budućeg života u okruženju gdje ćemo
ostati bez svega blaga, slobode, povijesti i običaja.
Nas
je malo, ali nas ima i pronosimo Vam istinu o zlu koje nas čeka,a svi
koji svojim činjenjem, nečinjenjem, grijehom ili propustom rade na
štetu Hrvatske i hrvatskoga naroda
MENI SU "S ONE STRANE NIŠANA.
Ako želite Bolje Hrvatskoj NE U EU !
Bog i Hrvati !
„ Hrvatska je iznad svega, samo Bog je od nje veči i hrvatski narod priječi“
Mario Maks Slaviček
