subota, 14. rujna 2013.

POVLAŠTENE MIROVINE,POVLAŠTENI HRVAT ?!?




 Kako sam i zašto postao povlašten?

Kada su  početkom Domovinskog rata domoljubno osvješteni hrvati, počeli svojim novcem kupovati oružje, kada smo stali pred vojarne u kojima je utaboren i utvrđen višestruko opremljeniji  neprijatelj čiji se sustav urušavao i koji nije imao što izgubiti pucajući prema nama, tada nitko nije govorio da sam povlašten. Kada sam noću držao stražu odjeven u tenisice, u maskirnoj košulji   američke vojske  koja mi je bila par brojeva veća sa  „Rumunjkom“ na leđima i dva okvira spojena izolir trakom čija težina i hladan čelik nisu bila garancija da ćemo tada u tom trenutku pobjediti, da ćemo stvoriti samostalnu državu u kojoj će štovati i vrednovati našu žrtvu i hrabrost. Nije bila garancija jer tada u tom trenutku, bez oružja, sa pobunama i balvanima diljem hrvatske, sa policijom koja još uvijek nosila crvenu zvijezdu na „šapkama“ nitko od nas nije razmišljao što ako ne uspijemo, što ako nas pobiju,pohapse a bilo mi je tek 18 godina. Dok smo mi tako bez trunke  zadrške, straha, prenemaganja ili dvojbe stali pred čelik i olovo,  oni koji nas danas prozivaju povlaštenima u toplim su ogrtačima, sa titovim slikama, pa čak i bistama  na zidovima svojih partijskih bespovratnim kreditima izgrađenih kuća povlašteno uživali u svojim „časno zasluženim“ primanjima još od1946. Na svojim su sekretarskim, direktorskim, šefovskim  mjestima pili konjake i sigurnim „linijama“  zavli svoje pajdaše u Beograd da pitaju koliko će ovo trajati, kad će se smiriti i što im je činiti.


Obuka Rakitje M.M.S i S.P
Dok smo mi ostavljali svoje poslove, škole, fakultete, obitelji i prijatelje te  punili autobuse koji su nas iz mirnijih i ratom nezahvačenih krajeva  vozili u krajeve konstantnih uzbuna, granatiranja, vreća s pjeskom, mirisa baruta, krvi i iščekivanja smrtnog časa, tada nismo bili povlašteni. Tada smo bili jednima budale i to onima koje sam opisao ranije, a drugima idoli, ovi kojima smo bili idoli uključili su se u obranu,obukli i oblačili nikad uprljanu niti oznojenu odoru i zadužili puške iz kojih nisu metka ispalili  (osim možda u birtiji i svatovima)a  prilikom ustroja vojno-političke vlasti zbog svojih su djedova, podrijetla, veza i vezica postali  „najveći“  najbolji sluge sistema, planeri, PD-vci, sigurnjaci, podstožerni, pristožerni, stožerni činovnici sa svojim istim takvim „jedinicama“ za „posebne“ namjenekoji su sami sebi posla davali na pijankama, po birtijama švercajući, "riješevajući"  stvari, kamatareći, vozeći poznate političke njuške   prilikom čega su  zarađivali viske dužnosti, činove pa čak i odličja za koja mi na prvoj crti bojišnice nismo niti znali da postoje, niti smo za te činove puno marili. Ti i takavi "branitelji" su svojim (zlo) djelima kasnije kompromitirali cijeli sustav, obezvrijedili mjerila i vrijednosti  časti, časničkih činova i kolajni koje ionako nisu zaslužili nego su ih jeni drugima dodjeljivali. Baš poput Partizana i post-komunističkih funcionera koji su ih unovačili,vrbovali, ozakonili i uvukli u sustav  netom prije nego su se mrki momci u maskirnim, crnim i inim odorma počeli sa prve crte  vračati, jedni u lijesovima, drugi bez udova  treći sa  očima prazna pogleda kojima onaj čin i dužnost i krpica koja je to označavala nije značila ništa osim obveze da idu prvi, da daju najviše i da poginu ako treba. Za Domovinu, za Zastavu, za Narod, za onog lijevo i desno od sebe....Ti takvi "birtaški"  pozadinski činovnici, stričevi,ujaci,netjaci, šogori i plemenski prijatelji su prvi još dok smo mnogi od nas ratovali, oni su skrojili urdebe,pravila i zakone po kojima su sebe lijepo još tijekom 1992 pa nadalje umirovljavali, nakon čega su otkupili "dodjeljene" im stanove, dobivali povlaštene kredite koje su se dijelili samo u Zagrebu i okolici i to "politički zaslužnima" koji su bili nekim pod stožera,podstožera, zapovjednih mjesta koja boja vidjeli nisu. Uglavnom su to bivša vojna lica, sekretari,komesari koj su se "prišehtali" uz novu vlast čuvajućo do tada stećene privilegije i stvarajući si nove na štetu onih pravih i istinskih ratnika.


Odmor ratika prije akcije 1992
Da bio sam i jesam povlašten što sam imao čast dijeliti strahove, nadanja, akcije i kativnosti saljudima kojima mnogi danas nisu niti do gležnja, da bio sam i jesam privilegiran  ležati  u blatu, po kiši i snjegu na istoku lijepe naše dok su oni koji e danas prozivaju ispijali čajeve na Jelačić Placu ili na nekim od trgova gradova u kojima nije bilo srećom ratovanja. Da bio sam i jesam privilegiran što sam po dalmatinskom kršu izderao tucet odora, čizama, što sam budeći se u šipražju iznad sebe gledao kože poskoka, što sam skidao mine sa minskog polja kako bih „snimio“ položaje neprijatelja...što sam...ma tko to više pita i koga zanima što sam radio, bitno je da zbog toga imate slobodu, državu i sve što prije niste imali.


Da jesam i bio sam povlašten što sam  ratovao rame uz rame sa sinovima Hrvatske u našoj Heceg-Bosni  štiteći Hrvatsku i Hrvatski narod od Mostara do Vakufa, Od Orašja do Dervente.

Jesam i bio sam povlašten što sam ratovao od Istoka do Juga Hrvatske sa svojom braćom i sestrama koji nisu dvojili i treba li položiti život za hrvatsku, koji nikada nisu u tim vremenima prozivali one kokji pušku nisu uzeli. Uvijek smo se šalili nije svako za pušku neka ih. DA bio sam i jesam povlašten što sam imao čast ratovati sa herojima Vukovara i Trpinjske Ceste Mauzerom, Tomicom, Pučkom, Brekalom, Leptirom, Vinkom Mažarom, Duganom, Mađarom, pok. Markom Babićem pok. Marinkom Antunovićem- Bosancom i nogim drugima redom hrvatskim vitezovima... neka me svi ostali  ispričaju što ih sve ne mogu pobrojati...

Prazan Novigrad
Bio sam i jesam privilegiran što sam preživo, zime, smrzavanja, vlažnu maglu slavonske ravnice, buru sa kišom dalmatiskih krajeva, snjegove Herceg-Bosanskih planina. Upale,prehlade, ranjavanja, smrti i sahrane. Da bio sam i jesam privilegiran što sam kao zapovjednik voda odavao posljednji pozdrav znanim i ne znanim suborcima te hrvatsku zastavu predavao ruke majki,supruga i djece sa nadom da će ju ćuvati i njegovati poput nas. DA bio sam i jesam privilegiran što sam nakon akcija prikupljao mrtve i ranjene, što sam bogu hvala pun gelera i propuca ostao živ da pišem istinu za one koji danas nisu među nama i ne mogu se obraniti od objeda i napada.Povlašten sam što sam bio nazočan kad su živote izgubili braneći sve one koji nisu bili Silvestar Filić, Adžić,Matanović, Henrik Štimac, Damir Posavec....i mnogi za kojima mi srce puca a duša jeca. Jesam, bio sam i bit ću povlašten za razliku od svoh onih koji su mogli a nisu osjetili, dopinjeli stvaranju Domovine. Povlašten sam isto tako što sam  gledao prodaju, pljačkanje i privatizaciju hrvtaske svaki put dok smo došli na koji dan odmora sa bojišnice, povlašten sam što mi je Bog dao da vidim razlikujem dobro od zla, istinu od obmane. Povlašten sam što sam omogučio nabiguzicama, poltronima, dezerterima i profiterima da preuzmu državu, oderu je do kostiju i moj narod ostave gladnim i bez posla. Povlašten sam što sam gledao izdaju kako izdaju naše generale, predaju teritorija, ustupke politike, razapinjanje nacije na križevima bankarskog sustava kojem sam ja omogućio da bude u hrvatskoj svojim ratovanjem, kriv sam. Povlašten sam što sam gledao uhićenja svojih suboraca nakon rata od istih onih koje sam ranije opisao nevezano za njihovu političku opciju. Povlašten sam što sam organizirao prosvjede  protiv uhićenja svojih suboraca, vojnika i generala. Povlašten sam što sam sudjelovao u organizaciji njihova doičeka nakon još jedne pobjede Hrvatske protiv cjelog svijeta. Povlašten sam  što sam Domoljub, što pripadam biranoj populaciji jedne časne nacije.


I naposljetku  prije samog kraja porukavama  dragi profiteri, dezerteri, kvazi političari, tajkunčići, instant časnici, salonski generali, admirali, bivši i sadašnji. Dragi birokrate, ministri, predsjednici i premijeri, dragi  lijevi, desni, centraši  demokrate, komunisti i pravaši. Pokušajte biti barem 1% domoljubima i svojim ponašanjem, radom i aktivnostima postavite ovu časnu  naciju na noge, osigurajte joj egzistenciju. Ja i moji „povlašteni“ suborci dali smo  je Vama u ruke da njome upravljate. A ako niste u stanju,samo  recite kako smo je jednom obranili stavili na noge opet ćemo, samo ovaj puta bez upletanja vas vi ćete biti kažnjeni za sve zlo  što   ste učinili dok ste je povlašteno osiromašili i obezvrijedili. 

 
Na kraju ako će uzimanje „povlaštenih“ mirovina nama  riješiti ekonomske probleme Hrvatske i hrvatkog naroda, te će oduzimanjem  i  umanjenjem naših primanja biti nahranjena usta i omogućen dobar život žiteljima hrvatske bilježim se sa štovanjem oduzmite meni mirovinu prvome, ali mi osigurajte posao. Vaša je dužnost i zadaća, zadaća države i admisnistracije osigurati uvjete da svaki državljanin živi, radi i bude adekvatno plaćen za svoj rad. Vaša je dužnost i zadaća osigurati ma koja god vi politička  opcija  bili i vodilui ou zemlju. To vam nalaže Ustav, to vam nalaže pravda, pravica i zakoni. To vam nalažu kosti mojih prijatelja, jer zbog nas „povlaštenih“ vi ste to što jeste.


I na kraju krajeva svima na znanje i ravnanje:

NAPOVLAŠTENIJI SAM ŠTO SAM HRVAT, UNUK HRVATA, SIN HRVATA ,I OTAC HRVATA ŠTO NE TRAŽIM TUĐE NEGO BRANIM SVOJE, ŠTO JE MOJOJ DUŠI HRANA VJERA,LJUBAV I DOMOVINA.



P.S .

Da vas samo podsjetim da vaši „povlaštenici“ Partizani, UB-aši, komesari,sekretari i njihova djeca  isisavaju od hrvtaskog naroda i žive na njegovoj grbači već dobrih 70 godina, a da ništa za sadašnju državu nisu dobra napravili.

Vjerovali vi u njega ili ne neka vas sve dragi Bog blagoslovi.

     Mario Maks Slaviček