četvrtak, 21. studenoga 2013.

HRVATSKE OVCE , HRVATSKI OVČARI , ČOBANI I PASTIRI




Za dom spremni ! Hrvatice i Hrvati, boriti se i umrijeti govorilo se u Hrvata od davnina...
Teško se oteti dojmu antinacionalizma, mrženje prema Hrvatskoj od onih koji su zbog samih Hrvata koji se ponašaju kao ovce preuzeli sve važne poluge društva i države od estrade, glume,medija, znanosti  i politike. Svi ti čobani, čobanke  poput Severine i Mileta  a i drugih u čijim genima ima više materijala sa istoka i karpata nego gena Hrvata.

Ti i takvi koi su se na trenutak ogrnuli  omraženom im Hrvatskom zastavom tijekom agresije na Hrvatsku kako bi ostali i opastali po volji njihovih dušebrižnika, nalogodavaca i obitelji koje su u kućnim ogrtačima, šlafrocima i udobnim papučama  gledali kolonu koja sa vrećicama napušta Vukovar, Ti čobani i čobanke su se zgražali nad oznakama koji su  na ramenima i oko vrata nosili hrvtaski čuvari-ovčari čuvajući svoje stado svoj prag svoj dom od hijena sa istoka.

Dušebrižnici i  samozvani  „pastiri“koji su vodili tada naše ovce jedno janje u tor a drugo na klanje, svoje su drugove čobane i čobanke redovito „informisali“ a svoje sinove i kćeri sklonili u „inostranstvo“.

Hrvatski ovčari slušali pastire i postali ovnovima, hrvatske ovce ne zanima vode li ih pastir ili čoban njima je važno na kojoj će nadmorskoj visini skijati, kamo će na ljetovanje i  kad će skoknuti do Beograda na druženje. Oni kreiraju javno mišljenje, predvode stado i nadziru tor.

Ovna predvodnika nema, pse ovčare pastiri su zajedno sa čobanima vezali lancima zakona,  kroz udruge i strančice gdje svaki iz svog dvorišta sa svog lanca reži jedna na drugoga. Dok čobani i pastiri zajedno rakijaju i gaze po hrvatskim svetinjama...

Došlo je do toga da u medijima prikazuju kako  u crkvi pjeva crna ovca Gregor, i priziva božični duh?!? Uz nju se uskoro pojavljuje i bradati sijedi djedica koji kao pokazuje duh Božića?  A gdje je među svim tim čobanima, pastirima, Djed Božićnjacima nestao PASTIR zbog kojeg božić i postoji?

 Izgubio se od silnog blejanja i laveža bez smisla i logike. Jedina slika janjeta koju sam ja viđao na ikonama crkvenim je bilo ono bijelo, milo i nevino  u naručju sina Božjega.
U Hrvatskom (Državnom) Saboru jedan čoban uči pastire ili ovce ili jedne i druge  kako zakuhati čobanac ili pastirac i kako biti pametniji od najpametnijih. Taj pupavni ili propupali čoban doduše jest preskočio svoje mentore koje su ga uveli u državni tor, pardon na državne jasle u Hrvatski (Državni) Sabor. Taj čoban kokardaš lijepu lekciju udjelio crvenim i plavim ovcama. Ali i svojoj braći po poslu pastirima.

Ovih dana malo produžili lance nekima od pasa ovčara pa zarežali prema čobanima i pastirima jer su zapustili, izgladnjeli i oštrigali ovce. Odmah su se ujedinili čobani i pastiri i najvjerovatnije će zajednički , sinkronizirano  dignuti ruku i  čobani i pastiri za eutanaziju pomahnitalih pasa ovčara i to tako što će baciti jednu kost i među njih pustiti (a već jesu)  najuhranjenije i najodanije svoje pse ovčare koji se već dugo vremena hrane na državnim jaslama. Ovi pak koji su režali na čobane i pastire će jadni biti pokidani i nestati iz tora podvijena repa jer su poslužili svrsi i nema za njih više potrebe.

I dok tako u zemlji ovaca, pasa ovčara, čobana i pastira već desetljećima vukovi odnose plijen u enormnim količinama, dok sa najvećih ćuka koje su im poklonili pastiri i čobani da ih ne diraju, oni zavijanjem usmjeravaju ovce, strižu ih kako im se prohtje...
Pašnjaka nema, mladi ovnovi i janjad pšreskaču ogradu i bježe prema tuđim pašnjacima, vukova sve više hijene se primiču a ovce kao ovce bleje i čekaju da svako janje dođe na klanje. 

Bilo bi najpametnije ovcama da se malo osvrnu i osluhnu, te se  počnu uzdati samo u svoje pse čuvare koji su izbjegli zbog suhe kosti staviti vrat u lanac,one koji se ne daju podjarmiti čobanima i pratirima nit škudima nit kostima nit ikojem daru. Bilo bi pametnije ovcama da poslušaju najvećeg i jedinog parvog Pastira sada u ovo predbožićno vrijeme, da se okrenu njemu a ne debeljuškastom djedici u crvenoj odjeći koj zvukom lažnog zvona traži njihovo blago i novac tog jednog jedinog dana kada se pojavi. Dok Pastir Bog i Isus uz njih stoji od rođenja do smrti.

No kao i uvijek u cijeloj ovoj basni ostaje mi nesretna utjeha da uvijek iako sam od ovčarske sorte  ispadnem Magarac pokušavajući pomoći ovcama noseći njihovo breme i čuvajući stado, pašnjake i obor u kojem žive. Ipak, to je teret koji je meni namjeni moj Pastir svevišnji  i ja ću ga do smrti nositi

ZA OBITELJ !
ZA DOM !
SPREMNI ! Boriti se i umrijeti...




„U Mislima Domovina U Srcu Odanost, U Desnici Snaga“

Mario Maks Slaviček