ponedjeljak, 31. ožujka 2014.

Generali(ziranje) hrvatske istine

Generali(ziranje) hrvatske istine PDF Ispis Unesi e-mail




Naš je posao provesti akciju „ ANTI ABOLICIJU“ i Operaciju „LUSTRACIJA“ prema svima onima koji su štetno djelovali protiv hrvatske države, nacije. Prema svima onima koji su se ogriješili o ovaj hrvatski puki njegove interese, prema svima onima koji su se o okoristili o Hrvatsku na svoju korist i štetu nacije u bilo kom obliku. Onaj tko je na to spreman taj želi bolje Hrvatskoj.

Opet spinovi i medijske, odnosno informacijske operacije koje provode „bivši“ protiv „bivših“ koristeći kao i uvijek najsvetije hrvatske svetinje. Cilj: Podjela, Motiv: Politika, moć, vlast pozicije ,privilegije.. Sredstvo: dio Hrvatskoga puka koji nije imun na manipulacije i efekt inertne  mase potpomognut massmedijima koji su u rukama stranaca.

Svi smo mi branili Hrvatsku kazat će oni koji to nisu činili, ili su se pak zatekli igrom slučaja u zoni bojnih djelovanja, neki kažu branili su je baveći se pjesmom, neki politikom, neki kuhanjem, neki novcima, no malo je onih među nama i našim hrvatskim pukom koji su to činili srcem, tijelom i oružjem. Malo je od toga našega puka bilo muževa, sinova i otaca koji su imali tada petlju napasti treću europsku oružanu silu. I zato mi koji smo to učinili sa srcem i ljubavi prema domovini, bez da smo se kasnije od toga na neprimjeren i nemoralan način od toga okoristili služimo kao banak za potkusurivanje onima koje je iznjedrila politika, onima koji su krojili i kroje te i takve politike, onima kojima je rat bio brat i koji su u njemu stekli sve a prije rata nisu imali ništa ili su bili nitko i ništa, kako to stariji ljudi vole kazati...

Dolazi do ponavljanja ciklusa, do obmane i zavjere koju ću razotkriti na kraju ovog podužeg teksta u kojem ću Vam prenijeti svoje misli.....

Hajde da ja Vama lijepo kažem svoje promišljanje, a Vi kako kome po volji udarite, komentirajte, prozivajte, napadnite me, negirajte ili pak ako Vam proradi osjećaj za istinu razmislite i podržite onome što ću pokušati ispričati i pojasniti....POVJESNU ISTINU i činjenice ,idemo redom.

1988- 1990 Kao i danas Hrvatima u Domovini puna kapa raditi za ništa, da ih zlorabe i ponižavaju, budi se nacionalna svijest i kreće pokret otpora..... Prvo kulturom, dakle pjesmama, ikonografijom obilježjima i drugim metodama.. NEPRIJATELJ prepoznaje, putem službi pod nacionalna obilježja kao kukavičja jaja ubacuje „obrađene „ i evidentirane pjevačice i pjevače da budu što Hrvatskiji i nacionalniji kako bi baš oni bili smjerokaz kamo da se nacionalni naboj isprazni i usmjeri. U isto vrijeme stvara se nova POLITIČKA arena u kojoj je nužno rasporediti figure kako bi kroz koje desetljeće mogli po metodi „Specijalnog“ ratovanja opet ponoviti priču. Stoga se umanjuju komunistički grijesi ali i dopušta stvaranje ekstremnijih nacionalnih organizacija, pojedinaca i stranaka kako bi im bile alibi za eventualne moguće krive prosudbe i događaje. Odrađuju pomirbu, U isto vrijeme se stvara Hrvatska oružana sila u koju kao dragovoljci stupaju mnogi hrvatski sinovi, no mnogo veći se broj mudro sakrio u „Stožerne“ institucije svih mogućih i nemogućih političkih aparata. Ministarstva, konzulate, pristožerne,  podstožerne, nadstožerne snage....Ako uzmete činjenicu da je kadroviranje u početku bilo po načelu stavljamo „naše“ na vodeća mjesta, ako tih „naših“ u početku nije bilo puno dolazi do slijeda da moramo „mobilizirati“ i upregnuti one koji se jesu deklarirali kao Hrvati kako ne bi izgubili svoje fotelje i mjesta koja su i do tada imali u „svojim“ tvrtkama. Dolazi do sveopće euforije, domoljubnog zanosa ali kako se to danas pokazuje pomno orkestriranog. Dojučerašnji ljuti protivnici Ustaše i Partizani sada su na istoj strani?!? Po volji i direktivi tadašnjih okolnosti, politike, odnosa snaga na geopolitičkoj sceni starog kontinenta i mudrosti koja je tada morala tako postupiti u početku ciklusa stvaranja države.

1990-1993 Širom Hrvatske ponajbolji sinovi trošeći svoj novac, kupuju oružje i naoružavaju se lokalno i staju u obranu vjekovnih hrvatskih Domova, kako se kasnije uspostavilo i pokazalo mnogi su drugi „kupovali“ oružje i dobivali generalske činove ne ispalivši niti hica, osim možda u birtiji ili ponekim svatovima. U tim trenucima nije politika bila motiv niti cilj angažmana nacionalno osviještenog hrvatskog domoljuba, nisu to bili niti činovi, niti dužnosti, niti funkcije. Vodilo se po načelu tko je imao veća m..da, tko je imao karizmu i „šlifa“. Vodilo nas je Domoljublje, a ne stranačka pripadnost. Mora se priznati da je tada HDZ uz HSP bio stožerno okupljanje domoljubnih, državotvornih opcija na prostorima bojnog djelovanja, ali i drugih dijelova domovine. No kako za koga, i kako s kojim ciljem? Dok smo mi s jedne strane ratovali, s druge su strane iskusni KOS-ovi operativci, u institucije novonastale države kroz pomirbu i već tada 1992 aboliciju, instalirali ono što moglo nazvati sjemenom razdora i rasturanja političke, nacionalne, i domoljube svijesti Hrvatskoga bića. Kako to čine? Ostaci komunističkog političkog mastodonta na brzinu su se po direktivi priljubili uz skute novih stranaka i postali jači i veći branitelji hrvatstva od nas samih, iako su desetljećima prije toga, špijunirali i ubijali za majčicu Jugoslaviju i UDB-u. Shvatili su se da se moraju ogrnuti nacionalnim plaštom i mrskom im Hrvatskom zastavom, spriječiti moguću LUSTRACIJU sebe samih, svojih mentora i svojih nasljednika koje su postavili u sve sfere društva kako bi čekali promjenu stanja. Jer ako tako ne postupe mogle bi padati glave. Uglavljuju se u najvišlje pozicije vojno-političke vlasti i „savjetuju“, usmjeravaju, smiruju političke strasti, pomiruju s jedne strane, dok s druge pak strane vrše pretvorbu i privatizaciju svekolikih hrvatskih bogatstava za „svoje“ sebe i sinove „svojih. Koriste se veze sprege i poznanstva, iskorištava se metež rata, muka i nesreća prognanih i protjeranih kako bi se stvorile nove vrijednosti i pravila koja će vrijediti kad rat bude stao. Na trenutak u svom zanosu hrvatska nacija je zaboravila boreći se protiv vanjske oružane sile, bitku protiv tisućljetnog unutarnjeg neprijatelja. Taj trenutak slabosti će desetljeće kasnije koštati i same osnivače Hrvatskog nacionalnog pokreta HDZ-a.

Zaustavili smo čelik i olovo JNA, bojišnica je utišala, neke smo svete krajeve i ljude izgubili no dobili SMO DRŽAVU? Danas se pitam jesmo li je mi zaslužili i obranili sebi i svojoj djeci ili opet njima? ZNG i SJP koji su do tada bile dragovoljačke postrojbe, popunjavaju se 92/93 mobiliziranim snagama kroz koje u taj sastav opet ulaze i „njihovi“ spavači jer je sazrjelo vrijeme, dolazi do aktiviranje druge faze hrvatskog jala podjele kroz legitimno i legalno institucionaliziranje vojnih „funkcija“ i „činova“. Odjednom iako njima kao partizanima nakon rata nije bila važna škola i stručna sprema da bi imali činove (za koje su se kasnije odškolovali) nama dolaze PS-ovi da ne se ne može biti zapovjednikom, časnikom HV-a ako nemamo potrebitu stručnu spremu?!? Kako me sjećanje služi, jer sam tada `93 bio nekih 20 godina star pa dobro pamtim, mnogi koji su pušku uzeli u ruke i ušli u ONZ, ZNG i MUP bili su obični pučani, sa po tri četiri razreda srednje škole, rijetki su bili sa višim i visokim, a najveći je bio broj onih koji su školu napustili išli trbuhom za kruhom jer im roditelji nisu bili „njihovi“. Bilo kako bilo “drugovi“ su u Zagrebu već ozakonili i podijelili najveće činove, dužnosti i funkcije „svojim“ Hrvatićima, politički pouzdanim i dosljednim, onima koji su bili u postrojbama sportsko-rekreativnog tipa, onima koji su ih čašćavali u „kafanama“ i pod budnim okom i zaštitom „službi“ sada po nazivu naših hrvatskih, no po sastavu i ljudstvu opet „njihovih“ puštali i slušali ćirilicu i narodnjake uz svekoliki prešutni blagoslov POLITIKE, tada pomirbenjačke. Uz te su se cajke, naši dragi političari, novopečeni privatizacijski bogataši i salonski „generali“ opijali, kockali, pjevali i smijali dok smo mi na braniku ili ako hoćete „štosdenferu“ Domovine držali stražu da ih ne pokolju i ne porokaju oni za koje rade , za koje su do jučer radili i kako se danas vidi da će tek raditi. Rodbinsko plemenski savezi, politički kurvaluk, Hrvatski jal već su tada stvorili rascjep između onih koji su dali sve za Domovinu ne tražeći i ne očekujući ništa i onih koji nisu za domovinu učinili ništa a dobili su ili oteli sve. Ovi potonji su postali su okosnica i poželjni članovi društvene scene samim tim jer ih je po naravi bilo više, kako sam ranije kazao. Mnogi su iskoristili svoje novostečene vojne privilegije, činove i funkcije te u tijesnoj suradnji sa „novonastalim“ poduzetnicima i „dokazanim“ domoljubnim političarima debelo napatili i materijalizirali svoje sudjelovanje u obrani Domovine, na način da su postali veće pijavice i štetnici hrvatskom puku od onih protiv kojih su nas poveli boj, barem smo tada tako mislili. Danas pak je razvidno da su oni koji su kao bili prva politička elita, prva vojna elita samo su druga strana medalje onih za koje smo mislili da su nam jedini neprijatelj kao naciji. U isto su vrijeme mnogi viđeniji političari- poduzetnici i „časnici“ sudjelovali u robno-novčanoj, i robno-robnoj razmjeni sa onima s druge strane crte bojišnice, u isto su vrijeme „njihovi“ i „naši“ prodajući maglu u dijelovima gdje nije bilo rata uspjeli na neki mađioničarski način dobiti „menadžerske“ kredite bez obzira na stranačku, nacionalnu ili pak dugu pripadnost te kupiti i privatizirati javna poduzeća u koje su se moji suborci trebali vratiti raditi kad oslobodimo Hrvatsku.

U to vrijeme dakle 1993-1995 postaje in biti u odori, i vojska nam se naglo popunjava svim i svačim, opet napreduju po jugoslavenskom sistemu, „bivši“ svoje činove prenose u HV čak i napreduju, počinje novi ciklus, kada POLITIKA odlučuje tko će i po kojim POLITIČKIM kriterijima biti admiralom, pukovnikom ili generalom. Reći će na to pa svugdje politika odlučuje i s tim ću se složiti, no ipak ima jedna razlika između mirnodopskih i ratnih činova, mirnodopskih i ratnih zapovjednika. Meni osobno ovi sa prefiksom ratnih vrijede više, jer ako si sposoban u ratu i pogibeljnoj situaciji voditi i brinuti za 10 ljudi u miru možeš to činiti sa barem 100. Pa sukladno tomu dolaze i odličja koja se isto tako dijele i uz činove i funkcije u budućnosti kad to „njima“ bude odgovaralo mogli napraviti još veći razdor. Tako su najmanje generalskih činova dobili pravi ratni zapovjednici, najveće činove su dobili „pozadinci“ salonski časnici. Zaboravih napomenuti da su političari, pjevači, športaši pa čak i vojnici koji su prokužili te „njihove“ igre uglavnom pod čudnim okolnostima izgubili glave. U ovom periodu već su se dojučerašnji „suradnici“ i politički istomišljenici razišli te osnovali druge političke servise i opcije kako bi što više i što prije razmrvili i uništili nevoljenu im i neželjenu samostalnu Hrvatsku. Vrijeme prolazi Hrvatska je premrežena, legalizirana je i legitimizirana pljačka, „oni“ su istinski“ vlasnici Hrvatske, nisu to više nacionalne istinske i domoljubne opcije, one su nestale sa scene. Odlučili su da nije vrijeme i da ne mogu odraditi novu Jugu. Pretvrdo je još. Mi smo se u to vrijeme spremali dotući agresora do kraja i osloboditi Domovinu, vratiti se kući i raditi, onaj tko je odlučio ostati u oružanim snagama, neka ostane, onaj tko je odlučio natrag na svoj prijeratni posao planirao je tamo. No nažalost neće ići po planu.

1995. Hrvatska je oslobođena od oružane agresije, od JNA i četnika na crti bojišnice nada ljudi i prognanika da će se vratiti kući na svoja ognjišta, da će podići imanja iz pepela i da će živjeti u Hrvatskoj poput švicarske ne jenjava. Nada da ćemo živjeti svoji na svome. Hrvatska jest oslobođena od četnika, velikosrba i JNA na crti bojišnice, no tada mi koji smo je oslobodili ne uviđamo da nismo pobijedili, srbe i UDB-u KOS i JNA iza naših leđa, iz naših leđa su oni kroz spavaće koji su infiltrirani , „naše“ službe, „naše“ stranke, „naše“ institucije zaposjeli Hrvatsku iznutra, oni su maskirani, infiltrirani kroz poduzetnike, pravnike, tajkune, pjevače, novinare, političare teško ih je vidjeti i „eliminirati“ jer su stvorili sustav koji je njima na službu a ne nama i naciji. Uspjeli smo im stvoriti i omogućiti novi državni aparat u kojem se kandidiraju, postavljaju i njime vladaju u korist „njih“.

Badava nam vojne akcije i operacije, badava nam „SKOKOVI“, „OTKOSI“, „ZIME“, „LJETA“ badava nam „BLJESAK“ i „OLUJA“.

Badava nam sve to vrijeme će pokazati, badava jer nismo proveli u tom trenutku, te časne 1995 naj važniju OPERACIJU, operaciju „LUSTRACIJU“ , jer nismo proveli akciju „PONIŠTIMO ABOLICIJU“.

2000-2011 godina. Politika je kompromitirana, vojska razoružana, nacija na praznim ognjištima okružena „komšijama“ koji šute i čekaju promjenu ciklusa. Oni koji su bili protiv Hrvatske, koji je nisu željeli, koji je nisu branili dolaze na velika vrata da njome upravljaju. Oni koji su bili vrhovni zapovjednici oružane neprijateljske sile, oni koji su se ogrnuli neželjenim i nevoljenim Hrvatskim stijegom, oni koji su stvarali HDZ sa figom u džepu, oni koji su ga kompromitirali i pobjegli u „svoje“ druge opcije i njihovi spavači iz mišjih rupa izviruju, kandidiraju se i gle čuda „demokratski“ pobjeđuju? Je li to moguće? Je ne pobjeđuju oni zbog svoje snage, znanja i vještina, oni pobjeđuju zbog svoje dosljednosti, naše nedosljednosti, slabosti i jala. Oni su se pripremili za novi Rat, mi nismo jer nas „naši“ koji su u stvari „njihovi“ a da toga i jesu ili nisu svjesni nisu za to pripremili časne 1995. A znali su do čega može doći, bili su Generali, Političari, Intelektualci, bili su u ili pri vlasti „našoj“ vlasti. Znali su za Specijalni rat, UDB-u umreženost, SANU 1 i SANU 2 znali su za Izdaju u našim redovima barem danas tako tvrde dok se obraćaju medijima i naciji. Ja nisam znao, ja sam poput mnogih od Vas pretpostavljao, nadao se da će „naši“ taj problem riješiti. Nadao sam se dok deset ljeta kasnije nisam shvatio, nema više „naših“ naši izginuli i pomrli, ima samo nas, svi drugi su njihovi jer djeluju protiv Domovina činjenjem ili ne činjenjem u njezinoj zaštiti. Ako su znali zašto nisu djelovali, zašto nisu to spriječili, zašto su mnogi bili dijelom sastava koji je se o hrvatsku okoristio, kroz privatizaciju, sinekure, pozicije i šutio dok je hrvatska nacija sve gladnija i gladnija. Zašto odmah prozborili, prokazali i naciju na bunt pozvali jer ne ide hrvatska u smjeru za koji smo se borili? Najmračniji dio hrvatske povijesti za mene je kad sam shvatio da „oni“ i HDZ i SDP sa svojim satelitima vode istu politiku. U ovo vrijeme prelijevaju se antikristi i komunisti sa nacionalistima i realistima. Miješaju se stranačke boje, prelijevaju dužnosnici iz stranke u stranku sa ciljem prepucavanja i marginaliziranja pljačke nacije u kojima su sve tadašnje političke opcije zajednički sudjelovale. Mijenjaju Ustav, ukidaju dvodomni parlament, kroje zakone po mjeri lihvara, bankara i stranih nalogodavaca. Umirovljuju i miču sa političke scene domoljubne opcije i pojedince razračunavaju se izdaju jedni druge prebjegavši u saveze sa neprirodnim koalicijama, sa dojučerašnjim neprijateljem samo da bi bili vlast, izmjenjuju se crveni i plavi, no niti jedna opcije ne poništava odluke i zakone one prijašnje garniture u korist nacionalnih interesa već samo za svoje uske stranačke interese. HDZ ide sa SDSS-om, SDP sa HSP-om, vrijeme razotkrivanja je na pomolu. „Njihovi“ crveni ne izručuju generale, ali čine sve da kompromitiraju Domovinski rat, „njihovi“ plavi za koje su nas uvjerili da su „naši“ prodaju ih u tren oka, opet za svoje sinekure. Nacionalna svijest se budi, oni koji progledavaju, oni koji vide i razumiju pozivaju na otpor protiv jednih i drugih, brane nacionalne interese dosljedno.

No mi smo opet kao i `90-tih malobrojni, slabo opremljeni nemamo medije, nemamo prostor. Intelektualne elite koje su nastale u JAZU a sada se zovu HAZU šute, pjevači postaju „pevali“, a pjevačice „pevaljke“. Oni koji su Vukovar branili postaju zatvorenicima, a oni koji su Vukovar rušili, Hrvate zatvarali postaju ministrima i saborskim zastupnicima, seljaštvo je na koljenima, radnici bez tvornica, braniteljima se napada na čast oduzima sloboda. Osloboditelji utamničuju, agresori časte i ugošćuju. Izjednačuju žrtvu i agresora. Uništeni stupovi države, sa kape skidaju pletere, zvijezde prekrivaju križeve....manjine vladaju većinom. Djecu odgaja ulica, bezvrijedni postaju profesori žene se lezbe i pederi. Mijenjaju se zakoni u korist manjina, na štetu većine sve to postavljaju i provode „njihovi“ i „naši“ ovisi tko sjedi u foteljama.

2011. Bivša se Hrvatska Vojska okuplja i na glavnom hrvatskom trgu nakon 20 godina, sa ciljem bunta i boja protiv vanjskih i unutarnjih agresora. Za seljake ,radnike ribare a napose za ratnike i utamničene suborce, vojnike, dočasnike, časnike i generale. Dok vojska na glavnom trgu Nacije brani čast utamničenih generala, mali broj njima ravnih po činu ustaje protiv anacionalne i antihrvatske politike uz rame svojih vojnika. Generali, admirali u većini šute, malen je broj onih koji podržavaju vlastitu vojsku to čine uglavnom ratni a ne salonski generali. Ovi drugi pak ne žele protiv politike i stranaka koje su ih napravile generalima. Ne znadu i bit će da ih generalima nije napravila politika i stranka, nego njihovi vojnici. Jer vojska može bez generala, generali ne mogu bez vojske. Još manji broj Intelektualaca diže svoj glas, svi sumnjaju i svakoj prosudbi ne vjeruju, već medijima, spinerima i političkim konvertitima. Srbi srbuju, nacija gladuje, stranci vladaju....ciklus se nastavlja „oni“ utvrđuju svoje redove. Izmijenili se i „crven“ i „ plavi“ izmijenili se na vlasti „naši“ i „njihovi“, oni se izmjenjuju i politiziraju, bave jedni drugima i sobom samima no za naciju ne brigaju.

2012.godine Nije posao umirovljenih vojnika, dočasnika časnika i generala čuvati i braniti naciju u miru, govore nam „njihovi“ u našim redovima. Vi morate biti legitimisti i štititi legalno izabranu vlast, kazuju nam. Istina je da je tomu tako, ali je sito tako naša obveza pobuniti se protiv nepravde koju naciji nanosite Vi koji ste već godinama „odabrani“ i „izabrani“.

Dok smo na trgovima tražili pravicu i napadali vlasti i „crvenu“ i „plavu“ legitimnim zakonskim sredstvima, prosvjedima mnogi su naši suborci a posebice generali bili protiv javnih prosvjeda, mnogi su političari bili protiv prosvjeda, mnogi intelektualci zašto pitam se ? Povijest nešto kasnije pokazuje da smo bili upravu, što smo vjerovali podupirali njihovu ali samim tim i našu čast i nevinost pred svijetom, što smo pokazali zajedništvo, mi mali obični ljudi, koji se o hrvatsku nisu ogriješili, okoristili, koje činovi i funkcije nisu iskvarili. MI Hrvatska nacija.

2013.godina - Sve vaše manipulacije su raskrinkane, svi vaši potezi su pročitani. Nećemo napraviti grješke i pasti na ispitu nacionalne svijesti, nećete uvesti ćirilicu niti vi „naši“ koji ste je ozakonili niti vi „njihovi“ koji ćete je provesti u djelo. Nećete nas više manipulirati govoriti nam da nije naš posao čuvati Domovinu, nije naš posao čuvati „Vas“ i „njih“ naš je posao čuvati Naciju.

Nećete nas više podijeliti, nećete nam se više nametnuti ni „crveni“ niti „plavi“, nećete nam moći nametnuti pomirbu, niti autoritete onih za koje smo držali da su „naši“ a u stvari su „Vaši“ bili oni novinari, političari, svećenici ili generali.

Hrvatski Nacionalni Krugoval USTANICI
               

               

Naš je posao provesti akciju „ ANTI ABOLICIJU“ i Operaciju „LUSTRACIJA“ prema svima onima koji su štetno djelovali protiv hrvatske države, nacije. Prema svima onima koji su se ogriješili o ovaj hrvatski puki njegove interese, prema svima onima koji su se o okoristili o Hrvatsku na svoju korist i štetu nacije u bilo kom obliku. Onaj tko je na to spreman taj želi bolje Hrvatskoj.

Svi koji misle da će surađujući sa političkim opcijama, pojedincima i organizacijama koje su u takvim nedjelima sudjelovali ili podržavali ne žele dobro Domovini i samo će vratiti proces na početak i time dati neprijateljima Hrvatske prednost


" U Mislima Domovina, U Srcu Odansot U Desnici Snaga "



Zastava pokreta  Ustanici

Hrvatski Viteški Red   Čuvari Domovine - Pokret Ustanici

ZA DOM SPREMNI !

Mario Maks Slaviček
     Koordinator