utorak, 8. travnja 2014.

Pavelićeva ili Tuđmanova Hrvatska ?



Ja neću lupati: "ko' s neba u rebra" nego ću parafrazirati naše pretke, naše stare koji su i jednu i drugu Hrvatsku željeli sanjali ,hrvate koji su i jednu i drugu stvarali i branili. Razlike u te dvije Hrvatske sa osam (8) slova nema nikakve ili?. Ime je  isto neki kažu, za mene nije, niti isto znači. Oni koji su se borili za Pavelićevu Hrvatsku su bili željni Hrvatske iz dna njihovih duša i srdaca.

Pavelić je okupio najčeličnije Hrvate u borbu protiv srpsko/kraljevsko/jugoslavenske države i nije birao borce po pokrajinama, vjeri, porijeklu, staležu, političkoj opredijeljenosti, ideološkim razlikama itd. Pavelić je tražio one borce kojima neće biti teško nositi ratni teret u obrani i očuvanju naše lijepe Hrvatske. 

Svi Vi koji ne želite priznati, hoćete  nećeš Pavelić ih je našao u Ustašama i u Hrvatskim Oružanim Snagama u  HOS-u. Tuđman je je dobro proučio generala Drinjanina i shvatio što znači njegova  PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA taj nauk je bio okidač i ono  što mu je pomoglo okupiti oko sebe sinove hrvatskih Ustaša i sinove hrvatskih partizana u HDZ kojom je stvorio RH nažalost na  principima ZAVNOH-a u kojima nije postojala cjelokupna Hrvatska s granicom na Drini, kao za vrijeme Pavelićeve hrvatske.


ZAVNOH je osnovan 1943. godine ilegalno isto kao što je ilegalno osnovana Republika Srpska Krajina  1995. a koja nikada nije imala utjecaja na unutrašnju politiku Hrvatske isto kao što nije utjecao ni ZAVNOH. Zavnoh je dobio važnost koja mu se pripisuje zahvaljujući okvirima i principima KPJ koja je došla na vlast 1945. godine. Tek tada se je počela širiti povijesna važnost Zavnoh-a kao što bi i Srpska dobila na važnosti da je kojim nesretnim slučajem RH izgubila rat kao što ga je izgubila NDH. I, sada, na koncu konaca, kada se bude dostojanstveno, istinito i objektivno pisala naša hrvatska povijest o ove dvije Hrvatske, Pavelićeve i Tuđmanove

Pavelić i Tuđman, nesumnjivo će oba ova čestita državotvorna Hrvata zauzeti jedno veliko mjesto u hrvatskoj povijesti kao VELIKANI HRVATSKE POVIJESTI, s tom razlikom što će bih ja osobno dao  da se Paveliću dade prednost u tome što je išao linijom hrvatskog državotvorstva s povijesnih činjenica da je naša hrvatska istočna granica na DRINI, dok će Tuđman nesumnjivo ostati zapisan da je oko sebe okupio viši broj komunističko/jugoslavensko orijentiranih Hrvata kojima je Tito bio više idol nego Hrvatska Država

 Baš u tome i jest ta velika razlika između Pavelića i Tuđmana, što je nesumnjivo i rezultat ovih dviju Hrvatskih Država. Prva, Pavelićeva N.D.H duplo veća, druga Tuđmanova R.H duplo manja. A za hrvatskog najgenijalnijeg vojničkog stratega i posljednjeg Zapovjednika HOS-a N.D.H Vjekoslava Maksa Luburića, generala DRINJANINA, povijest će reći da je upravo on bio taj koji je svojom PORUKOM IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA, koja je izišla Časopisu  DRINA 1964., strana 19-21, nadahnuo Tuđmana i da je upravo general Drinjanin naj zaslužniji u obnovi Hrvatske Države s dva slova R.H. 





Danas pak kad se nakon svega i to 20 godina poslije rata, osvrnemo na ideju pomirbe Ustaša i partizana i dobru volju generala Luburića na čijim je temeljima ponovit ću, general Tuđman i uspio okupiti Hrvate u Domovini i izvan domovinskoj Hrvatskoj. Koji te je zbog te ideje i dobio potporu svih snaga.  Danas dakle vidimo da pomirba Ustaša i Partizana nije ništa dobroga donijela pripadnicima  Ustaškoga pokreta, potomcima Ustaške ideje, vidimo da je Partizanska strana izigrala i pljunula u ruku pomirenja, te opet nastavila dezintegrirati hrvatsku nacionalnu svijest, nacionalno  biće kao i falsificirati sveukupnu Hrvatsku povijest. Ideja generala Drinjanina  je izigrana i iskorištena za premošćivanje vremena kada je sam hrvatski narod bio spreman suditi Partizanskoj politici, čelnicima kao i njihovim službama zbog svih zala koja su učinjena Hrvatskom narodu između dvije hrvatske nacionalne države, države kojom su u jednom povijesnom trenutku ravnali sami Hrvati.. Zbog toga je UDB-i, KOS-u i titoistima ta ideja došla kao slamka spasa da ne izgube glavu zajedno sa svojom Jugoslavijom.


Upravo po maskom te ideje znajući da će ona izvan domovinsku hrvatsku  primiriti, te da onaj dio hrvatskoga puka koji je izgnan iz domovine zbog ljubavi i težnji prema Nezavisnosti Hrvatske neće žrtvovati ideju samostalne ,suverene Hrvatske. Znali su UDB-aši  da će ta danas vidljivo privremena  pomirba primiriti onaj dio hrvatskoga bića  koji je desetljećima praćen zatvaran  ubijan i da zbog Nje, svoje sanjane samostalne Domovine  neće iskaliti svoju mržnju prema partizanima i partizanskim sinovima, nego će zbog stvaranja hrvatske države progutati i taj pelin oprostiti svojim isljednicima, egzekutorima i desetljetnim neprijateljima. Kupili su si titoisti i jugonostalgičari vrijeme kako bi se pregrupirali, ojačali i pripremili plan za uništenje Nove Hrvatske, novim metodama ali sa starim namjerama i saveznicima. 

Kad sve zbrojimo i proučimo povijesne činjenice i to iz knjiga koje su pisali politički i nacionalno osviješteni hrvati,  a ne drugovi iz komiteta doći ćemo do zaključka da je Hrvatska koju je stvarao Poglavnik bila naklonjenija hrvatskom nacionalnom  duhu, da su za vrijeme NDH zakoni bili na strani Hrvata, da je cijela hrvatska administracija držala do hrvatskih običaja, jezika ,kulture, vjere i tradicije. Uvidjet ćemo da je Hrvatska država i teritorijalno bila veća, uvidjet ćemo da je imala bolje odnose sa svim susjedima osim dakako sa Srbima iz povijesno činjeničnih i jasnih razloga Velikosrpske višestoljetne težnje za našim teritorijem i mržnje spram svega hrvatskoga.  Ta tadašnja država od tri slova N.D.H i ova današnja koja je spala na samo dva R.H koju je Vrhovnik slagao i stvarao sa svojim partizanima u salonima Pantovčaka dok su ponajprije djeca, unuci Ustaša oružjem branili od velikosrpske agresije a ne djeca partizana, barem ne u znatnom broju. Razvidne su danas razlike između te dvije Hrvatske, posebice nama koji smo ratovali za ovu novu na temeljima one stare. Danas se povijest ponovila, iako je 21. stoljeće i treba ponovno krenuti u bitku za hrvatsku, iako  opet našu povijest pišu naši neprijatelji, iako su na čelo države  propustima te i takve pomirbe došli antihrvatski elementi nije sve izgubljeno.

I Poglavnik i Vrhovnik imali su svoje razloge i prosudbe za svoje postupke i čije pozitivne ili negativne posljedice sudi svatko od nas ponaosob sukladno svojim načelima i uvjerenjima. Na žalost vidljivo je da su drugovi iz komiteta iskoristili i svojeg najljućeg neprijatelja i s njim kako se ono kaže tikve sadili samo da bi opstali i ponovo kompromitirali NDH ali i grčevito djelovali protviv bilo kojeg oblika samostalne Hrvatske. Ta nedosljednost ,lažljivost i hinjenje  upravo je trebala biti znak da sa njima ne treba miriti i da je trebalo “provjetriti“  hrvatsku, riješiti je te rak rane tog neokomunističkog-projugoslavenskog tumora zbog budućnosti same hrvatske i Hrvata. I sam  je predsjednik Tuđman to pred svoju smrt shvatio no već je bilo kasno. Bilo kako bilo  ako mi koji imamo i znanja i tehnologija da ne nasjednemo više na takve podvale kao što su naši stari nasjeli još od 1102 preko 1918 pa sve do 2013. Valja stoga štovali svakoga od naših nacionalno orijentiranih hrvatskih velikana, valja držati do svoje tradicije koju nam stoljećima nastoje promijeniti, falsificirati ili  oteti valja prije svega stvarati državu u kojoj će temelji preambula ustava biti Hrvatska je stvarana voljom, žrtvom i vojevanjem hrvatskoga naroda od stoljeća sedmog. Valja nam sačiniti Deklaraciju državotvornosti u tome smjeru, u kojoj bi jedan od članaka bio:


"Nitko tko se priključio ustanku ili pobuni protiv Hrvatskog naroda, ili pružao pomoć i podršku njegovim  neprijateljima ne može se kandidirati i  neće biti vijećnik načelnik, gradonačelnik, župan  ili zastupnik Saboru ili izbornik Predsjednika ili potpredsjednika, ili držati koju službu, građansku ili vojnu, u Hrvatskoj Državi ili međunarodnoj instituciji s kojom surađuje hrvatska država.  "

Mi hrvati moramo početi shvaćati da bez njegovanja svojega na svome nećemo kao narod opstati na ovim prostorima niti ekonomski, niti kulturno i u konačnici niti biološki jer zbog ne držanja do sebe samih i svojega svakih 50 godina gubio dio suvereniteta, gubimo populaciju u Domovini i izvan domovinskoj hrvatskoj.

Nužno je držati se tradicije i načela kao temelja po kojima se prosuđuje prihvaćanje novih vrijednosti imajući na umu povijesne činjenice i tradiciju. Sve hrvatsko mora imati prednost pred tuđinskim i samo tako ćemo opstati. Ne napadajući tuđe, no čuvajući svoje.

„ U Mislima Domovina , U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „

ZA DOM SPREMNI !