srijeda, 8. srpnja 2015.

U Rat...Za što? Za koga?


Pričali mi naši stari, da smo bili ponosni ratnici, vrijedni ratari i stočari! Na svaki znak uzbune sa čardaka, ostavljali motike i stada te uzimali mač, koplje, kuburu il `pušku u ruke i branili Europu od nevjernika! Bili smo jesmo predziđe kršćanstva! Kad je nestala opasnost sa istoka,  nas su porobili oni koje smo branili! Htijenje, čežnja,želja za slobodom  pokreće ponovo četiri godine borbi i ponosa u NDH, a onda genocid nad našim bojovnicima i narodom! Nakon 45. godina Hrvastki narod se sjetio tko smo i što smo! U veličanstvenom Domovinskom ratu, samljeli smo JNA, četnike i ali ne domaće izdajice! Bili smo dostojni potomci naših junačkih predaka! Znali smo se boriti, znali opraštati, ali nismo i čini se ne znamo nitismo   znali vladati, biti svoji na svome !  Ponovo smo  zahvaljujući svojoj dobrostivosti, oprostu i aboliciji potlačeni, progonjeni i jadni ! Zahvaljujući djeci drugova iz „Komiteta“ , ratnim profiterima i dezerterima  smo k tome i opljačkani i zaduženi. Zahvaljujući tim istim  gospodi - drugovima  koji ne naplaćuju ratnu štetu počinjenu nad hrvatskom i hrvatima još smo u većoj ekonomskoj propasti.  Nisam zadovoljan time, vjerovatno nisam ni jedini od onih koji ponovo čekaju  da se narod odluči za PREPOROD!

Susjedi nam prekrajaju povijest, što Srbi što Bošnjaci. Prijete nam sa svih strana, neki se ratnohuškački govrori u uvrijede mojoj Hrvatskoj kazuju na njenom teritoriju. Infiltrirani „džabalebaroši“ bez vjere i nacije. Lupeži  koji putem kojekakvih udruga crpe  proračunska sredstva, boreći se protiv svehrvatskoga posvuda, kako u Hrvatskoj tako i izvan nje. Analitičari  pričaju kako su oni s druge strane Dunava, bolje rečeno Drine opet voljni ratovati protiv nas Hrvata, priča se...
Možda nije isključen novi rat, iako po meni rat traje već vše od 20 godina, samo nije u tijeku oružani boj. Doduše kad bolje promislim  meni osobno nije jasno tko bi, ako se u tom možebitnom oružanom ratu nađe Hrvatska bio branitelj Hrvatske? 


Ovi današnji mladi koji slušaju cajke, vole tuđe više od svojega?  Tu čeljad mladu  nije imao tko  naučit`  volit i poštivat svoje, ti koji ne znaju ništa o sebi  a nisu spremni niti naučit , ti koji nisu odradili dana vojnog roka, kako bi  oni dans hrvatsku branili ?  Nije mladosti moja Hrvatska, rat video igrica pa kad pogineš ideš iz početka. Rat je krv, znoj i suze. Rat je vonj spaljenog mesa, baruta,paleži,  slane krvi i gorkih suza, suza  koje gutaš svaki dan. Rat je strah, iščekivanje i u njem nema ništa romantičnog, ništa što se vidi iz filmova.  No, biti ratnikom sveta je i najčasnija dužnost i zadaća, posebice kad braniš svoje a ne diraš tuđe. 

Hoće li taj ne daj Bože rat o kojem se priča i piše, iznijeti na plećim te obraniti Hravtsku političke elite ? „Elite“ poput Milanovića i ostalih drugova iz Komiteta? Pokazalo se iz prošlosti kako neće.Hoće li to ne daj Bože morati učiniti razočarana školovana mladost koja svakodnevno odlazi iz Hrvatske trbuhom za kruhom. Odlazi i napušta Domovinu upravo zato što Hrvatska gubi bitke u specijalnom ratu, točnije ratovima koji se vode protiv nje, ratovima  kao što su  dplomatski, ekonomski, socijalni ,vjerski i anacionalni ratovi u tijeku. Hrvatska gubi te bitke jer na čelu ustroja i obrane Hrvatske već poodavno ne stoje Hrvati, Hrvati u etničkom, nacionalnom,političkom i svakom drugom smislu? 

Gubitci u samo jednoj godini pasivne obrane u tom specijalnom ratu i od tih napadaja za koje su odgovrni pojedinci pa čak i grupacije bivših, aktualnih ali vidi se i budućih političkih elita odnijeli su mnogobrojne žrtve. Oni su  svojim  nesposobnostima u samo u jednoj godini uzrokovali gubitak i žrtvu preko 100.00 duša kojih više nema u zemlji Hrvatskoj. Bi li časna a mnogima nemila zadaća ratovanja za hrvatsku pala opet na pleća nas koji vidimo kada i kako kako bi nam svima bilo bolje ? A bilo bi bolje  kad bi Hrvatima i  U glavi i U srcu bilo prvo bijelo polje ...


Na nas „sirotinju „ vrlo vjerovatno bi pala ta časna zadaća..opet. Znam kako sam sa sobom nemam dvojbi oko toga i da bih učinio isto što i 90-tih, znam za što... No sve se učestalije pitam za koga? Zar za  lopove, profitere, dezertere, jugoviće, komuniste, eurofile, Milanoviće, Čačiće, Pusiće, Frljiće, Sanadere, Todoriće, Rajiće,  Škegre, Manoliće, Pupovce, Stanimiroviće, Kutle, Merzele, Sabe..zar za njih i takve poput njih?

Ne!


Možda za one koji će tek doći iza mene, kad me više ne bude, pročitati ove moje riječi, shvatiti misli . Za one koji će ljubiti i sa ponosom istaknuti hrvatski stijeg neka vijori. Koji će poslije jutarnje mise  međusobno se pozdravljajućei ponosom reči...  Hvaljeni  Isus i  Marija,  a na kraju svojih dopisa, govora i izlaganja kazivati.....BOG I HRVATI - ZA DOM SPREMNI !



Nema i nikada nije  među življem Hrvatske bilo puno, ali s Božjom pomoći uvijek taman kol`ko treba... e za takve , pobrojane u poljednjim pasusima moga teksta bio sam, i danas sam i dok sam živ bit ću SPREMAN položiti život...


„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „

U ime H.V.R ČUVARI DOMOVINE-USTANICI
Mario Maks Slaviček