utorak, 23. veljače 2016.

Jesmo li bili samo broj....?



Jesmo li bili smo broj kad smo ustali braniti se i biti na svome svoj? Jesmo li i danas samo mrtvo slovo na papiru, nevažan, nepotreban i omraženi broj, broj protiv kojeg se i danas od neprijatelja Hrvatske i Hrvata  bije ljuti boj....

Čudimo se čudom koliko je ljudi  kvazidomoljubno, koliko  ljudi u hrvatskoj mrzi  noviju hrvatsku povijest, ne tako davnu iz prošlog stoljeća prošlost, koliko  „građana“ ne drži stijeg na kući za državne praznike. Čudimo se koliko mladeži sluša cajke zaboravljajući Vukovar,Škabrnju, nedavni rat i  u crnini majke. Čudimo se....

No tomu se čudimo samo mi manjina, koji smo ju branili. Mi koji smo za nju krvarili i ginuli. Mi Koji noćima tjednima, mjesecim a i godinama  nismo  pošteno spavali, pili  i jeli. Mi koji  smo po mrazu, kiši ili snijegu na bojišnici  vojevali kako bi i iza naših leđa mnogi  u miru ustajali, radili, po kafićima kavu pili, iz toplih naslonjačai kućnih ogrtaća  vijesti gledali. Vijest čiji smo mi sastavni dio bili. Ti i takvi  su čekali, čekali   bez trunke osjećaja,stida  i grižnje savjesti što nisu sa nama Domovinu branili.

Oni sebe naizvaju i oslovljavaju kulturnjacima,oni sebe nazivaju i oslovljavaju umjetnicima, oni sebe nazivaju i oslovljavaju akademicima. Raznim profilima i titularima. I što je najtužnije nazivaju se Hrvatima....
Mi titula nismo imali tih krvavih 90-tih, ni funkcija. Imali smo osjećaj ljubavi,zajedništva očuvanju  težnje naših očeva obraniti ono što su oni sanjali i mnogi za taj san glavom platili.  Obraniti Hrvastku..

I kad se danas bolje prebrojim i prisjetim i sam se čudom začudim koliko je nas takovih od svih njenih vrlih „građana“ u njenoj obrani  malobrojnih bilo....


Ako se odmaknemo od emocija, i samo posvetimo povijesnim činjenicama toga vremena, brojkama i
surovoj matematici, nestati će čuđenja današnjem stanju nacije i hrvatskoj problematici. Idemo pokušati redom: Hrvatska je  u velikosrpskoj agresiji napadana oružanim snagama u čijem sastavu je bila JNA, Četničke paravojne formacije iz Srbije te terorističke srbijanske oružane formacije sastavljene od srbijanskog življa unutar novonastale Nezavisne Hrvatske. Broj tih agresorsko-terorističkih snaga zbrojno je bio kako podaci pokazuju i kako slijedi:
1
    Posljednje godine svoga postojanja JNA je dočekala s najmanjim broj­nim stanjem ljudstva u svojoj povijesti. Prvi siječnja 1990. mirnodopska JNA imala je 275 341 čovjeka od čega: 25101 oficira, 19165 podoficira, 539 vojnih službenika, 2027 vojnika po ugovoru, 38423 civila na službi u Armi­ji i 189855 vojnika i pitomaca škole pričuvnih časnika. 
     Po ratnom ustroju imala je 1.058.378 ljudi pod oružjem.


Od toga broja 5. Vojna oblast sa  zapovjedništvom u Zagrebu u ratnom stanju 257.113 ljudi pod oružjem  pridodamo li tome broj snaga sigurnosti  Milicije i  RSUP-a u Hrvatskoj od 17.865 od čega su po kljuću 78 % bili  srbi  4% Crnogorci 1% ostali te 17% Hrvati taj broj se penje na  272.113 umanjeno za sastav  pripadnike iz postotka Hrvata .

Ako se uzme u obzir kako je ta ista JNA uz blaogoslov i odluku tadašnje KPH  oružje TO RH koje je moglo naoružati u slučaju rata 200.000 ljudi  oduzelo te podjelilo srbijanskom življu na teritoriju RH, i ako se daans tvrdi kako je broj srbijanaca na teritoriju RH u to vrijeme 581.663 što je činilo po tom broju piše u podatcima 12% sveukupnog pučanstva. Kasniji pokzatelji na bojišnici pokazuju kako je više od 50% toga broja bilo pod oružjem ( od 15-90 godina starosti)
dolazimo do broja gotovo 260.000 naoružanih srbijasnih terorista u teritoriju Hrvatske.

Možemo slobodno zaključiti kako je u početnoj agresiji na Republiku Hrvatsku pod oružjem sudjelovalo zasigurno više od 700.000 ljudi pod oružjem a kasnije i više dolaskom „osloboditelja“ , JNA i „dobrovoljaca“ iz Srbije

S druge pak strane u prvim danima veliko srbske agresije JNA,Četnika i paravojnih terorističkih formacija na Hrvatskoj strani  Hrvatske Obrambene Oružane su  potkraj siječnja 1991. raspolagale s približno 30.000 komada uglavnom strjeljačkog i ponešto protuzračnog i protuoklopnog oružja.

Dakle samo 30.000 naoružanih dragovoljaca i branitelja nasuprot sile od 700.000 1991 godine.

 I sada dolazimo do onog čudnim se čudom čudimo današnjem stanju i ponašanju pojedinih Ako je Hrvatska u vrijeme velikosrbijanske agresije imala 4.784.265 stanovnika  i ako od toga broja odbijemo one koji su bili na agresorskoj strani dakle 700.000 ostaje nam cca 4 milijuna stanovnika, i neka od tih 4 milijuna stanovnika oduzmemo stare, nemoćne, djecu i žene (iako je u od početka do krja, dakle tijekom Domovinskog Obrambenog Rata sudjelovalo 23 000 žena) ostaje nam brojka od cca 3 milijuna osoba sposbnih za obranu Domovine
„građana“ Hrvatske, no idemo i to rasvjetliti:


A koliko je“građana“ koji danas larmaju, pljuju i blate Domovinski Obrambeni Rat branilo Hrvatsku?

U tim ključnim vremenima 1991, brojka nije prelazila 50.000 dragovoljaca  HOS-a,MUP-a i ZNG uključujući sve druge službe od logistike,saniteta itd. Iz izvješća Vrhovnika dr. Tuđmana vidljiv je sveukupan broj MOBILIZIRANIH snaga od 1991-1995 gdje stoji, citiram: Koliki je ratni napor Hrvatska morala podnositi proizlazi iz činjenice da je u vremenu od 1991. do 1995. mobilizacijom bilo obuhvaćeno 360.070 vojnih obveznika, koji su 92,1% bili hrvatske nacionalnosti, 2,40% srpske, 1,18% muslimanske, a udio svake od desetak drugih manjina bio je ispod 1%.


ZAKLJUČAK:  U obrani Republike Hrvatske u početku velikosrbijanske agresije 90 tih godina NIJE SUDJEOVALO ili se NIJE  DRAGOVOLJNO stavilo na raspolagenje 90% radno/ratno sposobnog „građanstva“ . Točnije rečeno i opisano  tijekom cijelog otpora agresoru, tijekom svih obrambenih aktivnosti, ali i osloboditeljskih  akcija,  možda, kažem možda je izravno sudjelovalo u oružanom otporu velikosrbijanskoj agresiji  samo ili svega 10%  hrvatske populacije. I onda se čudom čudimo kako se danas neki,ponašaju prema Hrvatskim Braniteljima, Domovinskom Obrambenom Ratu, barjaku i grbu.....

Nemamo se čemu čuditi braćo i sestre  po oružju.  Znam kako će neki kazati da se Hrvatska branila i drugim sredstvima i načinima, pa i radnom obvezom itd...Slažem se, no to nije ista situacija kao svaki dan biti pred metkom, pod paljbom, granatama i meteo uvjetima koji su uza sve to išli. Neću u ovoj temi pisati o posljedicama pomirbe, abolicije i  povećanju broja Hrvatskih Branitelja nakon rata..to su zasebne teme. No tko god je bio, tko god je živio u to vrijeme i tko god je pročitao izvješće Vrhovnog zapovjednika i Predsjednika RH  dr. Tuđmana jasno mu je tko je, kako , zašto naknadno radio, te u čijem interesu i sa kojim ciljem falsificirao brojke. Brojke su iz 1995  nakon svega jasne.

·                    Svi navedeni  brojčani podatci mogu se pronaći  na internetu

„ U mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „

BOG I HRVATI –ZA DOM SPREMNI !


U ime  H.V.R ČUVARI DOMOVINE

     Mario Maks Slaviček