Za dom spremni ! Hrvatice i
Hrvati, boriti se i umrijeti govorilo se u Hrvata od davnina...
Teško se oteti dojmu
antinacionalizma, mrženje prema Hrvatskoj od onih koji su zbog samih Hrvata
koji se ponašaju kao ovce preuzeli sve važne poluge društva i države od
estrade, glume,medija, znanosti i
politike. Svi ti čobani, čobanke poput
Severine i Mileta a i drugih u čijim
genima ima više materijala sa istoka i karpata nego gena Hrvata.
Ti i takvi koi su se na trenutak
ogrnuli omraženom im Hrvatskom zastavom
tijekom agresije na Hrvatsku kako bi ostali i opastali po volji njihovih
dušebrižnika, nalogodavaca i obitelji koje su u kućnim ogrtačima, šlafrocima i
udobnim papučama gledali kolonu koja sa
vrećicama napušta Vukovar, Ti čobani i čobanke su se zgražali nad oznakama koji
su na ramenima i oko vrata nosili
hrvtaski čuvari-ovčari čuvajući svoje stado svoj prag svoj dom od hijena sa
istoka.
Dušebrižnici i samozvani „pastiri“koji su vodili tada naše ovce jedno janje
u tor a drugo na klanje, svoje su drugove čobane i čobanke redovito
„informisali“ a svoje sinove i kćeri sklonili u „inostranstvo“.
Hrvatski ovčari slušali pastire i
postali ovnovima, hrvatske ovce ne zanima vode li ih pastir ili čoban njima je
važno na kojoj će nadmorskoj visini skijati, kamo će na ljetovanje i kad će skoknuti do Beograda na druženje. Oni
kreiraju javno mišljenje, predvode stado i nadziru tor.
Ovna predvodnika nema, pse ovčare
pastiri su zajedno sa čobanima vezali lancima zakona, kroz udruge i strančice
gdje svaki iz svog dvorišta sa svog lanca reži jedna na drugoga. Dok čobani i
pastiri zajedno rakijaju i gaze po hrvatskim svetinjama...
Došlo je do toga da u medijima
prikazuju kako u crkvi pjeva crna ovca
Gregor, i priziva božični duh?!? Uz nju se uskoro pojavljuje i bradati sijedi
djedica koji kao pokazuje duh Božića? A
gdje je među svim tim čobanima, pastirima, Djed Božićnjacima nestao PASTIR zbog
kojeg božić i postoji?
Izgubio se od silnog blejanja i laveža bez smisla i
logike. Jedina slika janjeta koju sam ja viđao na ikonama crkvenim je bilo
ono bijelo, milo i nevino u naručju sina
Božjega.
U Hrvatskom (Državnom) Saboru
jedan čoban uči pastire ili ovce ili jedne i druge kako zakuhati čobanac ili pastirac i kako
biti pametniji od najpametnijih. Taj pupavni ili propupali čoban doduše jest preskočio svoje mentore
koje su ga uveli u državni tor, pardon na državne jasle u Hrvatski (Državni)
Sabor. Taj čoban kokardaš lijepu lekciju udjelio crvenim i plavim ovcama. Ali i
svojoj braći po poslu pastirima.
Ovih dana malo produžili lance
nekima od pasa ovčara pa zarežali prema čobanima i pastirima jer su zapustili,
izgladnjeli i oštrigali ovce. Odmah su se ujedinili čobani i pastiri i
najvjerovatnije će zajednički , sinkronizirano
dignuti ruku i čobani i pastiri
za eutanaziju pomahnitalih pasa ovčara i to tako što će baciti jednu kost i
među njih pustiti (a već jesu) najuhranjenije i najodanije svoje pse ovčare koji
se već dugo vremena hrane na državnim jaslama. Ovi pak koji su režali na čobane i pastire će jadni biti pokidani i
nestati iz tora podvijena repa jer su poslužili svrsi i nema za njih više potrebe.
I dok tako u zemlji ovaca, pasa
ovčara, čobana i pastira već desetljećima vukovi odnose plijen u enormnim
količinama, dok sa najvećih ćuka koje su im poklonili pastiri i čobani da ih ne
diraju, oni zavijanjem usmjeravaju ovce, strižu ih kako im se prohtje...
Pašnjaka nema, mladi ovnovi i
janjad pšreskaču ogradu i bježe prema tuđim pašnjacima, vukova sve više hijene
se primiču a ovce kao ovce bleje i čekaju da svako janje dođe na klanje.
Bilo
bi najpametnije ovcama da se malo osvrnu i osluhnu, te se počnu uzdati samo u svoje pse čuvare koji su
izbjegli zbog suhe kosti staviti vrat u lanac,one koji se ne daju podjarmiti čobanima i pratirima nit škudima nit kostima nit ikojem daru. Bilo bi pametnije ovcama da
poslušaju najvećeg i jedinog parvog Pastira sada u ovo predbožićno vrijeme, da
se okrenu njemu a ne debeljuškastom djedici u crvenoj odjeći koj zvukom lažnog
zvona traži njihovo blago i novac tog jednog jedinog dana kada se pojavi. Dok
Pastir Bog i Isus uz njih stoji od rođenja do smrti.
No kao i uvijek u cijeloj ovoj
basni ostaje mi nesretna utjeha da uvijek iako sam od ovčarske sorte ispadnem Magarac pokušavajući pomoći ovcama
noseći njihovo breme i čuvajući stado, pašnjake i obor u kojem žive. Ipak, to je
teret koji je meni namjeni moj Pastir svevišnji
i ja ću ga do smrti nositi
ZA OBITELJ !
ZA DOM !
SPREMNI ! Boriti se i umrijeti...
„U Mislima Domovina U Srcu
Odanost, U Desnici Snaga“
Mario Maks Slaviček
