Generali(ziranje) hrvatske istine

Generali(ziranje) hrvatske istine

Naš je posao provesti akciju „ ANTI ABOLICIJU“ i Operaciju „LUSTRACIJA“ prema svima onima koji su štetno djelovali protiv hrvatske države, nacije. Prema svima onima koji su se ogriješili o ovaj hrvatski puki njegove interese, prema svima onima koji su se o okoristili o Hrvatsku na svoju korist i štetu nacije u bilo kom obliku. Onaj tko je na to spreman taj želi bolje Hrvatskoj. Opet spinovi i medijske, odnosno informacijske operacije koje provode „bivši“ protiv „bivših“ koristeći kao i uvijek najsvetije hrvatske svetinje. Cilj: Podjela, Motiv: Politika, moć, vlast pozicije ,privilegije.. Sredstvo: dio Hrvatskoga puka koji nije imun na manipulacije i efekt inertne  mase potpomognut massmedijima koji su u rukama stranaca. Svi smo mi branili Hrvatsku kazat će oni koji to nisu činili, ili su se pak zatekli igrom slučaja u zoni bojnih djelovanja, neki kažu branili su je baveći se pjesmom, neki politikom, neki kuhanjem, neki novcima, no malo je onih među nama i našim hrvatskim pukom koji su to činili srcem, tijelom i oružjem. Malo je od toga našega puka bilo muževa, sinova i otaca koji su imali tada petlju napasti treću europsku oružanu silu. I zato mi koji smo to učinili sa srcem i ljubavi prema domovini, bez da smo se kasnije od toga na neprimjeren i nemoralan način od toga okoristili služimo kao banak za potkusurivanje onima koje je iznjedrila politika, onima koji su krojili i kroje te i takve politike, onima kojima je rat bio brat i koji su u njemu stekli sve a prije rata nisu imali ništa ili su bili nitko i ništa, kako to stariji ljudi vole kazati... Dolazi do ponavljanja ciklusa, do obmane i zavjere koju ću razotkriti na kraju ovog podužeg teksta u kojem ću Vam prenijeti svoje misli..... Hajde da ja Vama lijepo kažem svoje promišljanje, a Vi kako kome po volji udarite, komentirajte, prozivajte, napadnite me, negirajte ili pak ako Vam proradi osjećaj za istinu razmislite i podržite onome što ću pokušati ispričati i pojasniti....POVJESNU ISTINU i činjenice ,idemo redom. 1988- 1990 Kao i danas Hrvatima u Domovini puna kapa raditi za ništa, da ih zlorabe i ponižavaju, budi se nacionalna svijest i kreće pokret otpora..... Prvo kulturom, dakle pjesmama, ikonografijom obilježjima i drugim metodama.. NEPRIJATELJ prepoznaje, putem službi pod nacionalna obilježja kao kukavičja jaja ubacuje „obrađene „ i evidentirane pjevačice i pjevače da budu što Hrvatskiji i nacionalniji kako bi baš oni bili smjerokaz kamo da se nacionalni naboj isprazni i usmjeri. U isto vrijeme stvara se nova POLITIČKA arena u kojoj je nužno rasporediti figure kako bi kroz koje desetljeće mogli po metodi „Specijalnog“ ratovanja opet ponoviti priču. Stoga se umanjuju komunistički grijesi ali i dopušta stvaranje ekstremnijih nacionalnih organizacija, pojedinaca i stranaka kako bi im bile alibi za eventualne moguće krive prosudbe i događaje. Odrađuju pomirbu, U isto vrijeme se stvara Hrvatska oružana sila u koju kao dragovoljci stupaju mnogi hrvatski sinovi, no mnogo veći se broj mudro sakrio u „Stožerne“ institucije svih mogućih i nemogućih političkih aparata. Ministarstva, konzulate, pristožerne,  podstožerne, nadstožerne snage....Ako uzmete činjenicu da je kadroviranje u početku bilo po načelu stavljamo „naše“ na vodeća mjesta, ako tih „naših“ u početku nije bilo puno dolazi do slijeda da moramo „mobilizirati“ i upregnuti one koji se jesu deklarirali kao Hrvati kako ne bi izgubili svoje fotelje i mjesta koja su i do tada imali u „svojim“ tvrtkama. Dolazi do sveopće euforije, domoljubnog zanosa ali kako se to danas pokazuje pomno orkestriranog. Dojučerašnji ljuti protivnici Ustaše i Partizani sada su na istoj strani?!? Po volji i direktivi tadašnjih okolnosti, politike, odnosa snaga na geopolitičkoj sceni starog kontinenta i mudrosti koja je tada morala tako postupiti u početku ciklusa stvaranja države. 1990-1993 Širom Hrvatske ponajbolji sinovi trošeći svoj novac, kupuju oružje i naoružavaju se lokalno i staju u obranu vjekovnih hrvatskih Domova, kako se kasnije uspostavilo i pokazalo mnogi su drugi „kupovali“ oružje i dobivali generalske činove ne ispalivši niti hica, osim možda u birtiji ili ponekim svatovima. U tim trenucima nije politika bila motiv niti cilj angažmana nacionalno osviještenog hrvatskog domoljuba, nisu to bili niti činovi, niti dužnosti, niti funkcije. Vodilo se po načelu tko je imao veća m..da, tko je imao karizmu i „šlifa“. Vodilo nas je Domoljublje, a ne stranačka pripadnost. Mora se priznati da je tada HDZ uz HSP bio stožerno okupljanje domoljubnih, državotvornih opcija na prostorima bojnog djelovanja, ali i drugih dijelova domovine. No kako za koga, i kako s kojim ciljem? Dok smo mi s jedne strane ratovali, s druge su strane iskusni KOS-ovi operativci, u institucije novonastale države kroz pomirbu i već tada 1992 aboliciju, instalirali ono što moglo nazvati sjemenom razdora i rasturanja političke, nacionalne, i domoljube svijesti Hrvatskoga bića. Kako to čine? Ostaci komunističkog političkog mastodonta na brzinu su se po direktivi priljubili uz skute novih stranaka i postali jači i veći branitelji hrvatstva od nas samih, iako su desetljećima prije toga, špijunirali i ubijali za majčicu Jugoslaviju i UDB-u. Shvatili su se da se moraju ogrnuti nacionalnim plaštom i mrskom im Hrvatskom zastavom, spriječiti moguću LUSTRACIJU sebe samih, svojih mentora i svojih nasljednika koje su postavili u sve sfere društva kako bi čekali promjenu stanja. Jer ako tako ne postupe mogle bi padati glave. Uglavljuju se u najvišlje pozicije vojno-političke vlasti i „savjetuju“, usmjeravaju, smiruju političke strasti, pomiruju s jedne strane, dok s druge pak strane vrše pretvorbu i privatizaciju svekolikih hrvatskih bogatstava za „svoje“ sebe i sinove „svojih. Koriste se veze sprege i poznanstva, iskorištava se metež rata, muka i nesreća prognanih i protjeranih kako bi se stvorile nove vrijednosti i pravila koja će vrijediti kad rat bude stao. Na trenutak u svom zanosu hrvatska nacija je zaboravila boreći se protiv vanjske oružane sile, bitku protiv tisućljetnog unutarnjeg neprijatelja. Taj trenutak slabosti će desetljeće kasnije koštati i same osnivače Hrvatskog nacionalnog pokreta HDZ-a. Zaustavili smo čelik i olovo JNA, bojišnica je utišala, neke smo svete krajeve i ljude izgubili no dobili SMO DRŽAVU? Danas se pitam jesmo li je mi zaslužili i obranili sebi i svojoj djeci ili opet njima? ZNG i SJP koji su do tada bile dragovoljačke postrojbe, popunjavaju se 92/93 mobiliziranim snagama kroz koje u taj sastav opet ulaze i „njihovi“ spavači jer je sazrjelo vrijeme, dolazi do aktiviranje druge faze hrvatskog jala podjele kroz legitimno i legalno institucionaliziranje vojnih „funkcija“ i „činova“. Odjednom iako njima kao partizanima nakon rata nije bila važna škola i stručna sprema da bi imali činove (za koje su se kasnije odškolovali) nama dolaze PS-ovi da ne se ne može biti zapovjednikom, časnikom HV-a ako nemamo potrebitu stručnu spremu?!? Kako me sjećanje služi, jer sam tada `93 bio nekih 20 godina star pa dobro pamtim, mnogi koji su pušku uzeli u ruke i ušli u ONZ, ZNG i MUP bili su obični pučani, sa po tri četiri razreda srednje škole, rijetki su bili sa višim i visokim, a najveći je bio broj onih koji su školu napustili išli trbuhom za kruhom jer im roditelji nisu bili „njihovi“. Bilo kako bilo “drugovi“ su u Zagrebu već ozakonili i podijelili najveće činove, dužnosti i funkcije „svojim“ Hrvatićima, politički pouzdanim i dosljednim, onima koji su bili u postrojbama sportsko-rekreativnog tipa, onima koji su ih čašćavali u „kafanama“ i pod budnim okom i zaštitom „službi“ sada po nazivu naših hrvatskih, no po sastavu i ljudstvu opet „njihovih“ puštali i slušali ćirilicu i narodnjake uz svekoliki prešutni blagoslov POLITIKE, tada pomirbenjačke. Uz te su se cajke, naši dragi političari, novopečeni privatizacijski bogataši i salonski „generali“ opijali, kockali, pjevali i smijali dok smo mi na braniku ili ako hoćete „štosdenferu“ Domovine držali stražu da ih ne pokolju i ne porokaju oni za koje rade , za koje su do jučer radili i kako se danas vidi da će tek raditi. Rodbinsko plemenski savezi, politički kurvaluk, Hrvatski jal već su tada stvorili rascjep između onih koji su dali sve za Domovinu ne tražeći i ne očekujući ništa i onih koji nisu za domovinu učinili ništa a dobili su ili oteli sve. Ovi potonji su postali su okosnica i poželjni članovi društvene scene samim tim jer ih je po naravi bilo više, kako sam ranije kazao. Mnogi su iskoristili svoje novostečene vojne privilegije, činove i funkcije te u tijesnoj suradnji sa „novonastalim“ poduzetnicima i „dokazanim“ domoljubnim političarima debelo napatili i materijalizirali svoje sudjelovanje u obrani Domovine, na način da su postali veće pijavice i štetnici hrvatskom puku od onih protiv kojih su nas poveli boj, barem smo tada tako mislili. Danas pak je razvidno da su oni koji su kao bili prva politička elita, prva vojna elita samo su druga strana medalje onih za koje smo mislili da su nam jedini neprijatelj kao naciji. U isto su vrijeme mnogi viđeniji političari- poduzetnici i „časnici“ sudjelovali u robno-novčanoj, i robno-robnoj razmjeni sa onima s druge strane crte bojišnice, u isto su vrijeme „njihovi“ i „naši“ prodajući maglu u dijelovima gdje nije bilo rata uspjeli na neki mađioničarski način dobiti „menadžerske“ kredite bez obzira na stranačku, nacionalnu ili pak dugu pripadnost te kupiti i privatizirati javna poduzeća u koje su se moji suborci trebali vratiti raditi kad oslobodimo Hrvatsku. U to vrijeme dakle 1993-1995 postaje in biti u odori, i vojska nam se naglo popunjava svim i svačim, opet napreduju po jugoslavenskom sistemu, „bivši“ svoje činove prenose u HV čak i napreduju, počinje novi ciklus, kada POLITIKA odlučuje tko će i po kojim POLITIČKIM kriterijima biti admiralom, pukovnikom ili generalom. Reći će na to pa svugdje politika odlučuje i s tim ću se složiti, no ipak ima jedna razlika između mirnodopskih i ratnih činova, mirnodopskih i ratnih zapovjednika. Meni osobno ovi sa prefiksom ratnih vrijede više, jer ako si sposoban u ratu i pogibeljnoj situaciji voditi i brinuti za 10 ljudi u miru možeš to činiti sa barem 100. Pa sukladno tomu dolaze i odličja koja se isto tako dijele i uz činove i funkcije u budućnosti kad to „njima“ bude odgovaralo mogli napraviti još veći razdor. Tako su najmanje generalskih činova dobili pravi ratni zapovjednici, najveće činove su dobili „pozadinci“ salonski časnici. Zaboravih napomenuti da su političari, pjevači, športaši pa čak i vojnici koji su prokužili te „njihove“ igre uglavnom pod čudnim okolnostima izgubili glave. U ovom periodu već su se dojučerašnji „suradnici“ i politički istomišljenici razišli te osnovali druge političke servise i opcije kako bi što više i što prije razmrvili i uništili nevoljenu im i neželjenu samostalnu Hrvatsku. Vrijeme prolazi Hrvatska je premrežena, legalizirana je i legitimizirana pljačka, „oni“ su istinski“ vlasnici Hrvatske, nisu to više nacionalne istinske i domoljubne opcije, one su nestale sa scene. Odlučili su da nije vrijeme i da ne mogu odraditi novu Jugu. Pretvrdo je još. Mi smo se u to vrijeme spremali dotući agresora do kraja i osloboditi Domovinu, vratiti se kući i raditi, onaj tko je odlučio ostati u oružanim snagama, neka ostane, onaj tko je odlučio natrag na svoj prijeratni posao planirao je tamo. No nažalost neće ići po planu. 1995. Hrvatska je oslobođena od oružane agresije, od JNA i četnika na crti bojišnice nada ljudi i prognanika da će se vratiti kući na svoja ognjišta, da će podići imanja iz pepela i da će živjeti u Hrvatskoj poput švicarske ne jenjava. Nada da ćemo živjeti svoji na svome. Hrvatska jest oslobođena od četnika, velikosrba i JNA na crti bojišnice, no tada mi koji smo je oslobodili ne uviđamo da nismo pobijedili, srbe i UDB-u KOS i JNA iza naših leđa, iz naših leđa su oni kroz spavaće koji su infiltrirani , „naše“ službe, „naše“ stranke, „naše“ institucije zaposjeli Hrvatsku iznutra, oni su maskirani, infiltrirani kroz poduzetnike, pravnike, tajkune, pjevače, novinare, političare teško ih je vidjeti i „eliminirati“ jer su stvorili sustav koji je njima na službu a ne nama i naciji. Uspjeli smo im stvoriti i omogućiti novi državni aparat u kojem se kandidiraju, postavljaju i njime vladaju u korist „njih“. Badava nam vojne akcije i operacije, badava nam „SKOKOVI“, „OTKOSI“, „ZIME“, „LJETA“ badava nam „BLJESAK“ i „OLUJA“. Badava nam sve to vrijeme će pokazati, badava jer nismo proveli u tom trenutku, te časne 1995 naj važniju OPERACIJU, operaciju „LUSTRACIJU“ , jer nismo proveli akciju „PONIŠTIMO ABOLICIJU“. 2000-2011 godina. Politika je kompromitirana, vojska razoružana, nacija na praznim ognjištima okružena „komšijama“ koji šute i čekaju promjenu ciklusa. Oni koji su bili protiv Hrvatske, koji je nisu željeli, koji je nisu branili dolaze na velika vrata da njome upravljaju. Oni koji su bili vrhovni zapovjednici oružane neprijateljske sile, oni koji su se ogrnuli neželjenim i nevoljenim Hrvatskim stijegom, oni koji su stvarali HDZ sa figom u džepu, oni koji su ga kompromitirali i pobjegli u „svoje“ druge opcije i njihovi spavači iz mišjih rupa izviruju, kandidiraju se i gle čuda „demokratski“ pobjeđuju? Je li to moguće? Je ne pobjeđuju oni zbog svoje snage, znanja i vještina, oni pobjeđuju zbog svoje dosljednosti, naše nedosljednosti, slabosti i jala. Oni su se pripremili za novi Rat, mi nismo jer nas „naši“ koji su u stvari „njihovi“ a da toga i jesu ili nisu svjesni nisu za to pripremili časne 1995. A znali su do čega može doći, bili su Generali, Političari, Intelektualci, bili su u ili pri vlasti „našoj“ vlasti. Znali su za Specijalni rat, UDB-u umreženost, SANU 1 i SANU 2 znali su za Izdaju u našim redovima barem danas tako tvrde dok se obraćaju medijima i naciji. Ja nisam znao, ja sam poput mnogih od Vas pretpostavljao, nadao se da će „naši“ taj problem riješiti. Nadao sam se dok deset ljeta kasnije nisam shvatio, nema više „naših“ naši izginuli i pomrli, ima samo nas, svi drugi su njihovi jer djeluju protiv Domovina činjenjem ili ne činjenjem u njezinoj zaštiti. Ako su znali zašto nisu djelovali, zašto nisu to spriječili, zašto su mnogi bili dijelom sastava koji je se o hrvatsku okoristio, kroz privatizaciju, sinekure, pozicije i šutio dok je hrvatska nacija sve gladnija i gladnija. Zašto odmah prozborili, prokazali i naciju na bunt pozvali jer ne ide hrvatska u smjeru za koji smo se borili? Najmračniji dio hrvatske povijesti za mene je kad sam shvatio da „oni“ i HDZ i SDP sa svojim satelitima vode istu politiku. U ovo vrijeme prelijevaju se antikristi i komunisti sa nacionalistima i realistima. Miješaju se stranačke boje, prelijevaju dužnosnici iz stranke u stranku sa ciljem prepucavanja i marginaliziranja pljačke nacije u kojima su sve tadašnje političke opcije zajednički sudjelovale. Mijenjaju Ustav, ukidaju dvodomni parlament, kroje zakone po mjeri lihvara, bankara i stranih nalogodavaca. Umirovljuju i miču sa političke scene domoljubne opcije i pojedince razračunavaju se izdaju jedni druge prebjegavši u saveze sa neprirodnim koalicijama, sa dojučerašnjim neprijateljem samo da bi bili vlast, izmjenjuju se crveni i plavi, no niti jedna opcije ne poništava odluke i zakone one prijašnje garniture u korist nacionalnih interesa već samo za svoje uske stranačke interese. HDZ ide sa SDSS-om, SDP sa HSP-om, vrijeme razotkrivanja je na pomolu. „Njihovi“ crveni ne izručuju generale, ali čine sve da kompromitiraju Domovinski rat, „njihovi“ plavi za koje su nas uvjerili da su „naši“ prodaju ih u tren oka, opet za svoje sinekure. Nacionalna svijest se budi, oni koji progledavaju, oni koji vide i razumiju pozivaju na otpor protiv jednih i drugih, brane nacionalne interese dosljedno. No mi smo opet kao i `90-tih malobrojni, slabo opremljeni nemamo medije, nemamo prostor. Intelektualne elite koje su nastale u JAZU a sada se zovu HAZU šute, pjevači postaju „pevali“, a pjevačice „pevaljke“. Oni koji su Vukovar branili postaju zatvorenicima, a oni koji su Vukovar rušili, Hrvate zatvarali postaju ministrima i saborskim zastupnicima, seljaštvo je na koljenima, radnici bez tvornica, braniteljima se napada na čast oduzima sloboda. Osloboditelji utamničuju, agresori časte i ugošćuju. Izjednačuju žrtvu i agresora. Uništeni stupovi države, sa kape skidaju pletere, zvijezde prekrivaju križeve....manjine vladaju većinom. Djecu odgaja ulica, bezvrijedni postaju profesori žene se lezbe i pederi. Mijenjaju se zakoni u korist manjina, na štetu većine sve to postavljaju i provode „njihovi“ i „naši“ ovisi tko sjedi u foteljama. 2011. Bivša se Hrvatska Vojska okuplja i na glavnom hrvatskom trgu nakon 20 godina, sa ciljem bunta i boja protiv vanjskih i unutarnjih agresora. Za seljake ,radnike ribare a napose za ratnike i utamničene suborce, vojnike, dočasnike, časnike i generale. Dok vojska na glavnom trgu Nacije brani čast utamničenih generala, mali broj njima ravnih po činu ustaje protiv anacionalne i antihrvatske politike uz rame svojih vojnika. Generali, admirali u većini šute, malen je broj onih koji podržavaju vlastitu vojsku to čine uglavnom ratni a ne salonski generali. Ovi drugi pak ne žele protiv politike i stranaka koje su ih napravile generalima. Ne znadu i bit će da ih generalima nije napravila politika i stranka, nego njihovi vojnici. Jer vojska može bez generala, generali ne mogu bez vojske. Još manji broj Intelektualaca diže svoj glas, svi sumnjaju i svakoj prosudbi ne vjeruju, već medijima, spinerima i političkim konvertitima. Srbi srbuju, nacija gladuje, stranci vladaju....ciklus se nastavlja „oni“ utvrđuju svoje redove. Izmijenili se i „crven“ i „ plavi“ izmijenili se na vlasti „naši“ i „njihovi“, oni se izmjenjuju i politiziraju, bave jedni drugima i sobom samima no za naciju ne brigaju. 2012.godine Nije posao umirovljenih vojnika, dočasnika časnika i generala čuvati i braniti naciju u miru, govore nam „njihovi“ u našim redovima. Vi morate biti legitimisti i štititi legalno izabranu vlast, kazuju nam. Istina je da je tomu tako, ali je sito tako naša obveza pobuniti se protiv nepravde koju naciji nanosite Vi koji ste već godinama „odabrani“ i „izabrani“. Dok smo na trgovima tražili pravicu i napadali vlasti i „crvenu“ i „plavu“ legitimnim zakonskim sredstvima, prosvjedima mnogi su naši suborci a posebice generali bili protiv javnih prosvjeda, mnogi su političari bili protiv prosvjeda, mnogi intelektualci zašto pitam se ? Povijest nešto kasnije pokazuje da smo bili upravu, što smo vjerovali podupirali njihovu ali samim tim i našu čast i nevinost pred svijetom, što smo pokazali zajedništvo, mi mali obični ljudi, koji se o hrvatsku nisu ogriješili, okoristili, koje činovi i funkcije nisu iskvarili. MI Hrvatska nacija. 2013.godina - Sve vaše manipulacije su raskrinkane, svi vaši potezi su pročitani. Nećemo napraviti grješke i pasti na ispitu nacionalne svijesti, nećete uvesti ćirilicu niti vi „naši“ koji ste je ozakonili niti vi „njihovi“ koji ćete je provesti u djelo. Nećete nas više manipulirati govoriti nam da nije naš posao čuvati Domovinu, nije naš posao čuvati „Vas“ i „njih“ naš je posao čuvati Naciju. Nećete nas više podijeliti, nećete nam se više nametnuti ni „crveni“ niti „plavi“, nećete nam moći nametnuti pomirbu, niti autoritete onih za koje smo držali da su „naši“ a u stvari su „Vaši“ bili oni novinari, političari, svećenici ili generali. Hrvatski Nacionalni Krugoval USTANICI                                 Naš je posao provesti akciju „ ANTI ABOLICIJU“ i Operaciju „LUSTRACIJA“ prema svima onima koji su štetno djelovali protiv hrvatske države, nacije. Prema svima onima koji su se ogriješili o ovaj hrvatski puki njegove interese, prema svima onima koji su se o okoristili o Hrvatsku na svoju korist i štetu nacije u bilo kom obliku. Onaj tko je na to spreman taj želi bolje Hrvatskoj. Svi koji misle da će surađujući sa političkim opcijama, pojedincima i organizacijama koje su u takvim nedjelima sudjelovali ili podržavali ne žele dobro Domovini i samo će vratiti proces na početak i time dati neprijateljima Hrvatske prednost " U Mislima Domovina, U Srcu Odansot U Desnici Snaga " Zastava pokreta  Ustanici Hrvatski Viteški Red   Čuvari Domovine - Pokret Ustanici ZA DOM SPREMNI ! Mario Maks Slaviček      Koordinator

Kriva prosUDBa prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Hrvatske…

Pomalo je već postalo i nakaradno što svi oni koji nisu u raljama vlasti opetovano govore da su oni koji u datom  trenutku vode ovu zemlju nesposobni….

Ono što slijed njihove politike i politika pokazuje da su itekako sposobni, „Oni“ svoje planove prilagođavaju stanju svijesti Hrvatske nacije i ne žure se provesti naum odmah i po svaku cijenu nego čekaju najpovoljniji međunarodni i domaći trenutak. Kad govorim o njima „oni“  su raznih profesija, profila, političkih uvjerenja i svjetonazora. No ono što je „Njima“ svima jednako jest briga za svoje dobro, dobro  svoje stranke  i grupacije kojoj pripadaju ili kojoj pak streme u svojim javnim djelovanjima ili istupima. „Oni“ se odriču prve državnosti, koja je bila stvorena 40-tih godina prošloga stoljeća, „Oni“je čak i negiraju, „Oni“ ne žele izmijeniti Ustav i promijeniti preambulu  i iz nje maknuti da je država stvarana i stvorena na antifašizmu, ova je država stvarana i branjena stoljećima i bilo bi ispravno da se to stavi u preambulu Ustava od stoljeća sedmog…

Najtužnije je i najopasnije  je to što  Hrvati i organizacije koje za sebe tvrde da su suverenističke i   državotvorne u svoje redove primaju baš te i takve čija doktrina ,obrazovanje i odgoj ne idu dublje od stvaranja Jugoslavije i YU mentaliteta te percepcije politike zapadnih silakoji kroz EU nameće Jugoslaviju. I time ti  „naši“  nehotice ili pak hotimično svojim unutar-političkim preslagivanjem trasiraju put provođenju Memoranduma SANU 2…

Mnogi će reći da nisam u pravu ali imam taj ružni osjećaj,  a njega potvrđuje zadnjih  14 godina gdje  politika unutarnjih hajmo kazati Partizanskih ili petokolonaških snaga  vođena vanjskom politikom Srbije, doktrinama povlađivanja, pomirbe i suradnje prije svega na kulturnom, športskom, znanstvenom pa i političkom planu stavlja Hrvatsku u podređeni položaj nakon svih vojnih pobjeda i samoobrane…

U Podređeni položaj za koji  držim da je blagi naziv za veleizdaju iako više nije kažnjiv po hrvatskim zakonima (ako uopće i jesu hrvatski) zakonima a koji su pripremili izglasovali svi politički elementi, bili oni u/ili bliži SDP-i kao i oni u/ili bliži HDZ-u. Danas se opet stvara klima posebice ona medijska i to ponajviše pozivajući se na slobode medija dokidaju našu slobodu misli i izražavanja pumpajući nas svakodnevno sa neistinama i lažima po receptu drugova iz komiteta kojeg je davnih tih istih četrdesetih stvorila sad već razvidna grupacija. Grupacija  koja danas stvara Eu.ropsku uniju odnosno jednom riječju Novi Svjetski Poredak ili NWO.

I dok u Hrvatskoj ne budu na čelu političke snage nacionalističkog i suverenističkog  političkog uvjerenja,  konzervativnih političkih postulata, naše će vlade biti lutke na koncu tih bjelosvjetskih fukara koje podmetanjem neistina, manipulacijama poviješću dijele Hrvatsku još od 1918.godine. Nova Hrvatska povijest 20-tog stoljeća  je  isto tako postavljena na krivim temeljima i lažima.   

Kao i uivjek našu poviest drugi pišu

Čitajući knjige koje su bile zabranjene za vrijeme Jugoslavije, slušajući ljude  i pripadnike Domovinske vojske  Nezavisne Države Hrvatske, svatko normalan može dokučiti da se nad novom modernom državom Hrvatskom, koju je i moja generacija stvarala i branila oružano nadvio kotač povijesti koji se ponavlja.

Stvaranje nove lažne povijesti u kojoj će hrvati za svijet opet biti nacija u podređenom položaju spram ostalih i to kao i uvijek vlastitom voljom „izabranog“ državnog vodstva. Nakon drugog svjetskog rata imali su Bleiburg gdje su metkom i mučenjem ubijali Hrvatsku vojsku koja nije poput četnika vidjevši što se događa promijenila strane i priklonila se „Pobjednicima“ iako je četnički pokret i Srbija pala u njemačke ruke bez metka a srpski partizani, četnici i ostale paravojne snage su se priključile  njemačkim snagama kao kolaboracionisti do pred sam kraj rata kada su promijenili strane no ta se istina ne govori, već ona koju pišu „pobjednici“.  


 Slično je i sa pričom o Jasenovcu u koji su nakon bombardiranja Hrvatskih gradova od strane saveznika „drugovi“ dovozili žrtve tih bombardiranja kako bi pripremili priču o broju žrtava kojom će Hrvatsku pred svijetom kompromitirati. Ta priča je krenula od Engleza, Engleza koji su kao  partneri i saveznici Venecije od davnina mrzili Hrvate kojima su svojevremeno u  dalekoj povijesti kao i Venecija morali plaćati danak i daće za prolaz trgovinskim putevima. Danak i daće  koje nikad nisu zaboravili i zbog čega se oni i njihovi saveznici i dan danas osvećuju Hrvatima. Ovih dana su skinute oznake tajnosti sa mnogih dokumenata iz Engleskih vojnih i povijesnih arhiva i dade se podosta  toga naučiti o tome kako su lažno opisali Nezavisnu državu Hrvatsku i kakovu su povijesnu štetu napravili nama Hrvatima naši povijesni neprijatelji, koji su to činili i za vrijeme Domovinskog rata, čine danas a činit će bez sumnje  i u budućnosti ako se tomu ne odupremo…e sad pitanje je kako se oduprijeti. Učeći i njegujući svoje od stoljeća 7, slušajući našu glazbu izvornu hrvatsku, pišući našim pismom, govoreći našim jezikom i to u svim sferama društva od rođenja do smrti.

Oligarhija od Illuminata preko Masona do  lokalnih Juda

No prije svega trebaju naši subranitelji koji promišljaju na postulatima ovoga o čemu govorim i inačepišem stvarati započeti  odgajati nove generacije svoje djece,  na konzervativnim temeljima koji jesu u duhu hrvatske tisućljetne tradicije i konstantne bitke za opstojnost na ovom bogomdanom prostoru.  Prostoru koji velike sile koriste za provođenje svoje ideologije, prostoru na kojem su prije ili kasnije sve te antihrvatske i anti- tradicionalne ideologije u prošlosti pale, bivale poražene  i prestale vrijediti. U tim bitkama hrvatski narod se na trenutke vratio svojim korijenima dok ga opetovano oni koji su iz njega iznikli nisu izdali i poput svodnika podveli „velikim“ silama pod skute, silama koje imaju  za cilj stvoriti novi svjetski poredak, bez nacionalnih vrednota, obilježja i kultura sa ciljem stvaranja dvije vrste ljudi na zemlji, i to kao što je bilo još u davnom Egiptu. Na one koji služe i nemaju identiteta i prava već se sa njima postupa kao sa životinjama, te im se daje  onoliko slobode koliko vladari smatraju da je dostatno a ne po Božjoj pravici i njegovim odlukama. I one koji vladaju u svakom smislu riječi sa svime pa i životima tih novih“podanika“. Koriste se pri tome ti bjelosvjetski moćnici novim tehnologijama, proizvodima i političkim alatima ali  oznake ikonografija i obilježja ostaju ona iskonska stara oznake zla i kule babilonske, oznake pentagrama i oznake majstora zidara koji su zidali kulu Babilonsku. U tome smislu postoje nacije poput nas Hrvata koji su uvijek bile na strani dobra ali su iskorištene od zlih ideja i ideologija te podjarmljeni bili prisiljeni uvijek voditi boj na svom životnom prostoru iz generacije u generaciju. 

Knjiga dr Ante Pavelića svjedočansvo istine srpske agresije

Boj koji se vodi i vodio se raznim sredstvima i načinima ali uvijek protiv istih neprijatelja i uvijek sa istom svrhom i ciljem koji je obuhvaćao živjeti na svome prostoru, od svoga rada u svojim običajima rabeći svoj jezik i pismo, glazbu, vjeru i kulturu. I kad god bi hrvati dosegli trenutak u povijesti da u tome uspiju jave se tisućljetni neprijatelji koji generacijama truju biće  hrvatske nacije ujedno koriste one ponajgore koje ta  vjekovna bitka iznjedri u svoju korist. Stoga rekao bih slobodno da nakon svakoga rata  dobri ljudi postanu još boljima, a loši još gorima. Ovi potonji su idealni materijal za neprijateljske jatake  dok se nacija još snalazi od šoka slobode za one koji traže svoje jatake u redovima Hrvatske nacije za izdajnički  rad koji će tu postignutu slobodu kompromitirati, obezvrijediti i podložiti  državu neprijatelju na sužanjstvo, opet.

Četnici i Nijemci nakon okupacije Srbije bez ispaljenog metka

Dočim oni dobri smatraju da je njihov posao završen postavljanjem hrvatskog znakovlja na odore i il stjegova na institucije. A tu oni dobri koje bitka iznjedri grdno griješe već generacijama, jer stvarni boj tek tada započinje. Započinje preispitivanjem svoje povijesti, vjere i uloge. Započinje uvođenjem iskonskih osvjedočenih tradicijskih vrednota, jezika, pisma, glazbe, vjere  no u tom trenutku počinje izdaja, opet. Aktiviraju se spavači agenti, poltroni svih razina, struka i poslova koji su tijekom borbe  ubačeni spriječiti povratak starih vrijednosti jer su te vrijednosti tamjan koji vraga pobjeđuje i ubija. Ti spavači ubacuju kroz nove poput medija i masmedija  izvrnute vrijednosti, obezvrjeđuju one dobre a veličaju one loše ljude, događaje i povijesne činjenice.

Tvorci EU.Ropske unije interes grupacije ispred pojedine nacije

Iako je naša nacija branitelj kršćanstva, nacija koji stoljećima stoji na predziđu jedne vjere, kulture i tradicije braneći svojim granicama, tijelima i opstojnošću i svoje vlastite neprijatelje. U vjeri prema majci crkvi hrvati se drže kršćanskih načela. Načela  koje se od strane onih koje je hrvatska nacija kroz povijest  branila i obranila uglavnom na svojoj zemlji i svojom krvlju  svakodnevno marginaliziraju i uništavaju od  obitelji do vjere i načina ponašanja i uljudbe. Valjda su te „velike“ nacije koje su i same nekada bile dijelom kršćanskoga bratstva pale pod utjecaj samoga sotone ili mu pak svojevoljno služe kao i prastarim ikonama i redovima koji su gradili kulu babilonsku. Kulu koja i danas u svojoj replici stoji u samom centru europske moći Bruxellesu.   I sam sam dio kršćanskog bratstva i to katoličkog no  nisam najsretniji sa ponašanjem majke crkve katoličke spram mog naroda hrvatskog u posljednjem desetljeću jer držim što će mi dakako mnogi neupućeni ili oni koji ne misle svojim glavama i zamjeriti, dakle  držim da je svojim postupkom i sveti otac koji je dao ostavku na dužnost Petrovog nasljednika zaveo moj narod kazavši mu da mu je mjesto u europskoj uniji, u čijem centru moći stoluje replika kule Babilonske, pod čijom plavom bojom  i  u čijim pentagramima u obliku žutih zvjezdica stoluje neka druga sila a ne ona Gospodinova. Makar oni drugu priču raspredaju...

I moj narod oduvijek poslušan i odan Bogu i njegovu namjesniku posluša te poput ovaca krenu spram kule Babilonske,  danas zbog toga trpi a trpjet će još i jače. Od jednog crvenog pentagrama krvlju sinova i kćeri iskupljeni i oslobođeni izdajom podvedeni  mnoštvu žutih Pentagrama , iz jednog sužanjstva u drugo i to u samo u jednom stoljeću. Zar ništa nismo iz povijesti naučili? Izgleda da nismo jer nije naša nego pisana tuđim perom pismo i jezikom.Tuđinska i zato nam nije usađena u obitelji i domove, našu povijest nismo smili učiti  niti prijenositi jer nismo imali svoje vlasti i države. No i kad se država promijenila i postavila ikonografiju i stjegove toliko željene Hrvatske  i dalje se naša povijest nije veličala, govori li nam to što danas kao poruka, kao nauk i pouka? Nekima od nas srećom govori….

Krvnik Hrvata i dalje na trgovim u Hrvtaskoj Državi?!?

Ako se u tom istom tonu i promišljanjima  spustimo na svakodnevni život i ostatke onih koji su naš  narod hrvatski uhićivali, tamničili ubijali i progonili. Oni čija imena zvijerlaju u nas sa mnoštva trgova i ulica i čije odvratne njuške i  neprihvatljiva imena iskaču iz povijesnih čitanki te  bivaju češća i više puta spominjana od časnih hrvatskih povijesnih imena.  Jesmo li mi onda uistinu ikad bili  i jesmo li uopće slobodni pitate li se kada dragi moji Hrvati? Ako pogledamo naš svakodnevni život u kojem  i malo dublje promotrimo kroz koje stvari i kako narušavaju našu nacionalnu svijest, dignitet i integritet stvari poput glazbe, prijevoda na tv emisijama, filmova, predstava. Kroz neprihvatljive nove nametnute vrednote institucije obitelji, braka, života uopće jesmo li uopće slobodni? Ako u svakodnevnom životu shvatite da ste postali robovi   novca, statusa i da  je narušen ekvilibrijum dobra i zla jeste i unatoč tome što ste to shvatili idete za masama i to podupirete li slobodni? Jeste li slobodni ako kroz svoj posao provodite politiku koja ljude, druge vaše sunarodnjake, braću po krvi, vjeri i naciji obezvrijeđuje, potplaćuje, izrabljuje ili iseljava iz nasilno oduzete imovine a Vi u tome sudjelujete jer ste za to plaćeni, jeste li Vi uistinu slobodni? Niste dakako, Vi ste rob nad robovima….

I stoga je vrijeme dobro promisliti prije svega o tome što ste, što Vas određuje, definira ispunjava i čini sretnim ljudskim bićem po slici Gospodinovoj. Ja osobno kad dobro promislim kazujem slijedeće: Ja sam Hrvat, Unuk Hrvata, sin Hrvata i otac Hrvata, dio sam tisućljetne loze ratnika čuvara Hrvatske i Hrvata. Ne tražim tuđe samo branim svoje i u tome leži moja snaga, uz mene je svemogući Bog a njegova ruka vodi moj put i mač.  Vjera, ljubav i Domovina mojoj su duši hrana.

Hrvatska je iznad svega samo Bog je od  nje veći i hrvatski narod priječi….

I Kad si tu molitvu pročitate, naučite napamet i ponavljajte u sebi ona će Vas definirati i kao vjernika kršćana, kao domoljuba, kao čovjeka i pripadnika jedne časne nacije, nacije Hrvata. To određuje tko sam, što sam u kojem smjeru se trebam razvijati, učiti, ponašati i djelovati i to me čini sretnim, a samim tim držim i  bićem kojeg je Gospodin stvorio na sliku svoju uz sve moje mane i grijehove za koji svakodnevno molim Njegov oprost jer dade mi samosvijest i volju koju mi dade da bih mogao biti ono što jesam i ispunjavao svoju svrhu, dade mi ono što me ujedno čini čovjekom, drugačijim od drugih živih stvorova koje je stvorio i to, taj dar svi bismo trebali koristiti na boljitak nacije. Svijest, savjest i volju.

Vjera je postojana i ne mijenja se kao što se crkva znade mijenjati

Kad govorim o vjeri ne govorim o instituciji vjere niti o onima koji su sebi sami za zadaću uzeli   provoditi vjeru na način kako oni smatraju da je to u datom povijesnom trenutku nužno i potrebno. Dakle kad govorim o vjeri ne govorim  instituciji crkve, jer kao što sam kazao i oni koji provode nauk vjere su samo ljudi sa sviješću, savješću i svojom od Boga danom voljom i kao takvi u mogućnosti su pogriješiti  u svojemu životu i radu  poput svih nas ljudi. I kao što izreka kaže griješiti je ljudski, praštati Božanski i zato te molim Bože da nam svima oprostiš naše grijehe i dadeš snage da nastavimo boj na zemlji u tvoje ime i za spas nas ljudi. Opet kad se spustimo na svakodnevicu u promišljanjima i djelovanju te se dotaknemo očuvanja svojega identiteta kao 

Treba li M.P.T  pjevati u  pulskoj Areni ?

Hrvati i kršćani imao bih za sve štovatelje Marka Pekovića Thompsona, našeg subranitelja, kršćana, katolika i Hrvata nakon jednog povijesnog opisa i jedno vrlo važno pitanje koje možda puno toga razjasni onima koji će razumjeti, oni pak koji neće ostavljam na promišljanje. Naime radi se o tomu da velika većina nas braće i sestara  Hrvata, kršćana, katolika  biva ljuta na to što aktualne i sve one druge vlasti zabranjuju jednom Hrvatu, branitelju  katoliku pjevanje u Pulskoj Areni, na to je koliko se da iščitati i sam Marko Perković Thompson ljut. Jesam li u pravu? Jesam. No svi ste Vi koji mislite da bi Marko Perković po svaku cijenu morao poput svih onih dosadašnjih svakojakih pjevača pjevati u rimskom koloseumu u Pulskoj  Areni  postajete zavedeni, antikršćani i postajete slugama neprijatelja Hrvata, naše kršćanske vjere na čelu sa samim Markom ako je uistinu toliko zagrijan pjevati na tom prokletom mjestu. Što taj Maks sada zbori i piše  pitate se zasigurno e pa lijepo da Vama i štovanom Marku Perkoviću pojasnim, da nama u tom slučaju naši i Thompsonovi neprijatelji u stvari prave uslugu i čuvaju našu kršćansku vjeru vjerovali ili ne, nenamjerno već u neznanju ali da Vam rasvijetlim….

Mučenje i ubijanje Kršćana u Areni

Ukratko U rimsko doba kada  Rimljani još nisu prihvatili kršćanstvo i kada su progonili kršćane znate kako su postupali sa onima koje su uhvatili? Zarobljene su ih  mučili, a nakon mučenja one koji nisu razapeli na križ, koristili su za svoju zabavu bacajući ih zvjerima u tim istim, zasigurno i u toj istoj Pulskoj Areni. I tako su zvijeri komadale kršćane da bis se zabavljalo Rimsko građanstvo. Je li onda dobro i poželjno da jedan kršćanin, katolik  na mjestu pogubljenja svojih braće i sestara  kršćana pravi koncerte i na indirektan način slavi na mjestu gdje su njegova braća i sestre  pogubljivane? Držim da kad malo promislite i ako držite do vjere dolazite do istog zaključka kao što sam i sam došao. A koji glasi ne, nesmeta mi i ne želim da Thompson pjeva u Pulskoj Areni jer su tamo ubijana naša kršćanska braća i sestre, majke ,djeca i očevi. Ovo moje promišljanje bi moglo pomoći i M.P.T-u kao protu-odgovor i spin protiv onih koji se naslađuju time što mu brane pjevati u  Pulskoj Areni ali to stavljam njemu i njegovim suradnicima na volju. U mojim očima kad bi on tamo zapjevao samo bi izgubio na dignitetu i onome što kao kršćanin predstavlja.

Suradnja Njemaca i četnika 41-44

No vratimo se na to kako  nas svakodnevno uvjeravaju da gubitkom suvereniteta i ulaskom u EU  to ostali dio hrvatske nacije koji ne živi u gradovima ili to ima sasvim neko drugo značenje? Idemo pogledati kroz kako je nastala riječ građanin i koje je njeno izvorno značenje i uloga, naime u rimskom carstvu naziv građanin Rim koji je za vrijeme širenja svog Imperija status građanina zadržao samo za osobe rodom iz Rima, dok su sve ostale osobe pod rimskom vlašću bile podanici. Znakovito zar ne svi oni koji nisu građani i nemaju status građanina su podanici Komu čemu danas pitate li se?.
nešto dobivamo, te kako nas kvazi-političke elite koje su se uhvatile upravljanja hrvatskom nacijom obmanjuju a njihova ikonografija, ideologija ali i praksa kroz zakone biva nastavljena nakon agresije i naše samoobrane. Krenimo redom. Prije svega naziv građani, što to uopće znači i ne diskriminira li

S raspadom Rimskog Carstva i uspostavom feudalizma u Evropi, pojam građanina vraća svoje ranija značenja, odnosno ograničava se na stanovnike srednjovjekovnih gradova, koji se s vremenom profiliraju u posebnu društvenu klasu s privilegijama u odnosu na robove i kmetove. Bilo kako bilo ta riječ služi samo za to da bi se njezinim korištenjem izgubio onaj nacionalni status, poput Hrvat, poput državljanin Hrvatske i sl. Je li   Vam sada jasnije zašto se sve češće koristi ta riječ u medijima u RH. Danas ako malo bolje poslušate one koji se zalažu za „građanska“ prava uglavnom to čine ne štetu konzervativnih i tradicionalnih načela kojima su se naši pređi služili stoljećima. Sada više nije „moderno“ kazati ja  sam hrvat nego ja sam građanin, građanka  i to EU.ropske unije.

Suma sumarum ovih  mojih promišljanja jest probuditi u Vama  svijest i savjest te da ne zaboravite tko ste, probuditi u Vama želju da stvari oko sebe gledate svojim očima i to na način da koristeći bogato povijesno iskustvo hrvatskog naroda naučimo svi zajedno razlučiti dobe od zlih, dobro od zla sa ciljem očuvanja svoga životnog prostora, običaja, tradicije, jezika, kulture, pisma, jezika i svega onoga što nas hrvate čini Hrvatima.

I još ću Vas jednom podsjetiti slijedeće: Ja sam Hrvat, Unuk Hrvata, sin Hrvata i otac Hrvata, dio sam tisućljetne loze ratnika čuvara Hrvatske i Hrvata. Ne tražim tuđe samo branim svoje i u tome leži moja snaga, uz mene je svemogući Bog a njegova ruka vodi moj put i mač.  Vjera, ljubav i Domovina mojoj su duši hrana.

Hrvatska je iznad svega samo Bog je od  nje veći i hrvatski narod priječi….

„ U Mislima Domovina, U srcu Odanost, U Desnici Snaga „

Mario Maks Slaviček

-