Dva su dana u
godini kada vlastodržci bilo koje političke orjentacije imaju glavobolju i brinu se kako će ta dva
dana završiti, hoće li uspjeti zadržati vlast, hoće li narod krenuti na njih
ili neće…
Osim obljetnice
stradanja Vukovara i Vukovaraca drugi je od tih dana proslava VRO “OLUJA” koja
je bila vrhunac zajedništva, vojničkih
vještina , nacionalne politike samobitnosti jedne nacije…Hrvatske nacije. Samo tada, na ta
dva datuma političke elite strahuju za svoje guzice , budućnost sebe i svojih
partija …..
Tada, tih dana sva moguća
obavieštajno-sigurnosno-informacijska mašinerija upregne svoje jatake,
poslušnike i podobnike da vode brigu o tomu ne bi li se kojim slučajem ujedinila braniteljsko-ratnička
populacije i krenula na nositelje
političke vlasti. Tada i mnogi koji
sjede na čelima svih mogućih društvenih struktura i organizacija,
organizacija koje se hrane mrvicama koje im dopadaju sa političkoga stola, svi
oni koji dobivaju svoj godišnji
“džeparac” aktivirani su kako bi
smirivali i usmjeravali narod i
najbolje sinove od svoga naroda,
branitelje. I već desetljećima ti i
takvi pijuni uspješno odrađuju svoju zadaću za vlast, zarađujući pri tome sve svoje privilegije,
novac, poslovne prilike i sve ono što politika može svome poslušniku dati….nisu
niti ove godine zatajili. Mediji su bili puni “faraona” predsjednika
braniteljskih udruga i asocijacija koje pozivaju na mir i dostojanstvo toga
dana iako se dostojanstvo njihovih članova i subranitelja kojima su na čelu obezvrjeđuje
i vrieđa svaki dan, i to gle čuda baš od
onih sa kojima oni trebaju u “miru i
dostojanstvu” te dane obilježiti….
Drugih dana
hrvatski narod za iskazati svoje negodovanje spram političara baš niti nema,
nema takovih prigoda da se kaže u lice ono što se misli i osječa jer između
naroda i vlasti stoje zidovi zakona i
uredbi, špaliri osigurnaja i policije,
medijski “balvani” i blokade… ali
i oni koji su vođe najboljih sinova i kćeri od naroda stoje umjesto uz narod i
svoje , oni stoje uz one koji su vlast i
i tako iz dana u dan. Ako ne stoje
tjelesno, stoje interesno i medijski na
našu svehrvatsku žalost.
I tako dok
braniteljski prvaci taktiziraju tko bi s kime kako i zašto, drugovi iz komiteta
mogu odahnuti i s mirom nastaviti svoj gosdišnji odmor na Brijunima slušajući i
gledajući drage im predstave u izvedbi njihovih štovatelja kroz lik i djelo
Radeta Šerbedžije, a nakon toga o našem trošku na bogate domjenke dok moj narod
gladuje. I nakon toga dana “faraoni” koji
vode naj veće i naj brojnije braniteljske udruge odradivši svoje zadaće sa osmjehom čekaju
odluku o dodjeli sredstava kojima će opet ove godine raspolagati i kojima će
još više jačati svoj utjecaj kako spram politike tako i spram članstva bacajući pri tome svojim
dojućerašnjim subraniteljima mrvice mrvica koje su im dodjelili oni koji su nositelji vlasti….
 |
| Drugovi partizani na proslavi... |
 | |
| Svaka ptica svome jatu leti... |
U meidjima ista
meta isto odstojanje, sluganska pera
svoje otrovne strjelice ispaljuju svakodnevno, mienjajući i kalibrirajući
stanje nacionalne sviesti iz dana u dan.
Stoga je zalud pokušavati nama doći do hrvatskoga uma, jer on je zatrovan i
zamućen, no srce je hrvatsko čisto do njega oni nikada i ničim ne mogu
dosegnuti. Moram im svima koje sam ovdje
u ovom mom osvrtu dotaknu kazati i izraziiti svoju zahvalu za sve što čine.
Naime, zbog tih i takovih novinara, političara, predsjednika braniteljskih
udruga, tih i takvih podjeljenih hrvata postao evoluirao sam iz demokrata u
nacionalistu. Hvala im na tome jer sada znam i osjećam da sam to pravi ja i
svoj na svome. A da ne ostanem dužan onim mladim komunjarskim lavovima koji
širom društvenih mreža i medija pišu i zbore kako su hrvatska poviest,
hrvataski velikani i hrvatsko slovo
sramota hrvatskoga naroda reči ću im sliedeće:
Vi dragi moji takozvani hrvati ne poznajete istinsku poviest hrvata i hrvatske,
Vi ste neupućeni i poviesno neobrazovani, ali ste iznimno bezobrazni, ne
demokratični i nedosljedni stoga znajte da su Partizani su najveća sramota
Hrvata, jer su se borili za srboslaviju, jer su u svojoj "klasnoj borbi
" i zaštiti komunističke internacionale koja se raspala krajem 20.
stoljeća kao kula od karata, na čelu sa Staljinom i njegovim Ambrozom Titom
pobili više ljudi nego bilo koji totalitarni sustav koji je djelovao na
prostoru Hrvatske i to ne samo tijekom 2. svjetskoga rata nego i nakon njega.
Postali su nakon rata crvena buržoazija, iako
su se kao protiv buržoazije borili. Na Golom otoku, po
 | |
| A na reveru Titovih sliedbenika...Tito.... |
raznim
kazamatima...pobijeni su naši Hrvati od tzv. Hrvata koji su bili ideološki
zadojeni i bliži tom sustavu srbijansko - jugoslavenske ideje. A Vama ako smeta
Hrvatska poviest i vojska koja se borila za samostalnu Hrvatsku državu odselite
gdje mislite da Vam je bolje. Ja na Vašu nesreću nisam imao čast biti Ustašom
jer Ustaše su postojale kao vojna sila samo tijekom NDH, no mogu se pohvaliti
da su me Vaši istomišljenici i Vaši podupiratelji nazivali Ustašom tijekom
Domovinskoga rata, doduše tada potiho jer nisu imali hrabrosti, danas pak na
našu sramotu takvi kao Vi koji hrvatsku mrze, koji je nisu željeli i koji se u
konačnici nisu za nju niti borili pljuju po nama i našim subraniteljima, no
znajte ne zadugo. Možete me nazivati Ustašom, neću se uvriediti, dapače kada Vi
spominjete i govorite protiv Ustaša onda znadem da zborite protiv svakog onog
tko voli Hrvatsku i svega onoga što je Hrvatsko. Ne preostaje mi ništa drugo
nego pozdraviti Vas sa 480 godina starim hrvatskim pozdravom ZA DOM SPREMNI!
Ili ako to ne razumijete pojasnit ću Vam i naučiti Vas da taj pozdrav ZA DOM
stoji u himni najprestižnijeg japanskog
fakulteta, pozdravit ću Vas i Vaše sliedbenike i čitatelje pozdravom ZA
DOMOVINU SPREMNI ! No i to će vjerovatno za Vas biti Ustaški poklič. Jasno mi
je da ćete Vi u duhu svojih antihrvatskih svjetonazora obrisati i napasti brže
bolje ovaj moj pisani osvrt...no to govori u prilog mojim argumentima....
 |
| Slučajna ili namjerna simbolika nametnuta braniteljima? |
Za sve one koji
sebe nazivlju Hrvatima i dvoje o svojoj poviesti i prošlosti, za sve one koji
se odriču prošlosti kazivajući neka se okrenemo budućnosti, moram podsjetiti da bez njegovanja prošlosti
nema budućnosti. Za sve one koji dvoje i
negiraja svoje, pa makar i cjeli sviet bio protiv mene i moga mišljenja koji žele hrvatsku prilagoditi svietu i tuđim
interesima, običajima i zakonima kazivat ću ovo: Kakava je to svietska Hrvatska? I Nema tu mržnje,
samo je moja i naša ljubav prema našem veća nego Vaša prema svjetskome...Vi
više volite tuđe čini se, to je razlika. Sviet o kojem Vi zborite je odnavijeke taj koji je naštetio Hrvatskoj i Hrvatima dok je
Hrvatska i Hrvatski narod, branio i čuvao taj "Sviet"...Moj svjet je
naša Hrvatska...naši korieni, vjera, pjesma, pismo, običaji, tradicija,
poviest…naše prije tuđeg. Tuđe valja poznavati i štovati ali ne pred sebe i
svoje postavljati. Oni koji se pak boje i zaziru od zapreka koje stoje pred
nama Čuvarima Domovine – Ustanicima, za
one koji ne znaju bi li pjevali ili
plakali kazujem ovo: Te zapreke, ti balvani o kojima mnogi potho zbore i
piskaraju kao o nepremostivim zaprekama
za širenje nacionalne sviesti i samosviesti moraju znati da su…
...balvani su
najčešće u glavama ljudi, a te balvane postavljaju mediji. Znadem i sam koje su zapreke vidljive pred nama, a vojničko iskustvo me naučilo da predvidim i
one kojih sada nema a bit će ih. Držeći se tradicije i izvornog Hrvatskoga
nauka, služeći se učenjem naših predaka i iskustvima naše prošlosti. Za razliku
od mnogih koji zbore da zaboravimo prošlost, ja osobno u njoj vidim recepte i
nauk za uspjeh u budućnosti. Valja nam
imati više ljudi koji se ne boje tih zapreka koje ste spomenuli, tih balvana
koje treba ispiliti, nacjepati i od njih napraviti ogrijev koje će grijati Hrvatasku
nacionalnu samobitnost....nadam se da se da me razumijete. A ako ne razumijete onda na Vas ne vriedi
gubiti vrieme jer ste se već odredili koju ćete ideju sliediti.
Mnogi od Vas
posustaju i odustaju govreći “Ja sam
svoje učinio, ili on je svoje učinio na druge je red dati svoj obol….” Moram
Vas razočarati i kzati Vam da nema tko
drugi opet voditi bitke za opstojnost Hrvatske, doli onih koij su to već ranije
činili….sjetite se tko je 90-tih počeo bitku? Oni koji je nisu uspijeli
završiti 70-tih. A tko je tih 70-tih dok ja nisam još niti rođen bio zastupao
i branio, njegovao i štovao svehrvatstvo?
Oni koji su bili sinovima očeva koji bitku nisu završili 40-tih, a tko su pak
bili pređi koji su započeli boj za osnivanje i očuvanje svehrvatskoga? Oni koji
su bili sliedbenici Oca Domovine…i mogao bih tako u prošlost do stoljeća sedmog. Zato
draga braćo i sestre onaj tko kaže da se prošlost mora zaboraviti i budućnosti
ne govori to iz svojega srca već iz uma
koji su mu zamutili upravo oni koji su ponajveći neprijatelji svehrvatskoga. Ne
treba njima zamjeriti, već njihov teret i križ ponieti kako nitko ne bi bio
ispred nikoga jer ne može biti, zato što Hrvati idju jedan drugome rame uz rame
i stoga niti je itko ispred niti iza već smo svi koji tako promišljamo samo
ZA svehrvatsko….
Mnogi će nam kazati
i kazuju, ne treba slova hrvatskoga isticati posebno ne slova U, i složio bih se s time kad bi hrvatska bila
hrvatima…no onaj tko vidi što se oko njega zbiva u zemlji koju još samo naziv
Hrvtaska određuje i ništa više razumjet će da se treba isticati svehrvtasko jer
došlo je vrieme tako napisati mnogi pišu nekim drugim pismom neke druge
antihrvatske stvari. I teško je razaznati Hrvata od "Hrvatine" ili
onoga koji samo po papiru Hrvatom jest. Glede izjave Generala Gotovine možda je
za njega rat gotov , za mene nije on još traje drugim sredstvma sa istom
namjerom. U tom ratu sam sa subraniteljima svehrvatsko branio od Dunava i Drave
do Mostara, Vakufa, Posavine drugih krajeva...a da Vas sve koji ste stava ako
je rat gotov podsjetim, zašto Vi hrvati iz Herceg Bosne niste tamo na svome ognjištu, ognjištu
predaka? Kako se tamo živi? Je li Hrvatima tamo u BiH dobro? Je li hrvatu u
Hrvatskoj dobro živjeti? I u konačnici je li dobro hrvatu izvan Domovine, koji
nema prilike vratit se na ognjište predaka i biti svoj na svome. Živjeti od
svoga rada? Ne dragi moji prijatelji,
rat nije gotov.On traje i trajat će čak i kad nas ne bude. Tako je
suđeno ovom prostoru i narodu koji na njem živi a nazivlje sebe Hrvatskom i
Hrvatima. Zato držim da trebamo poraditi na sebi, učiti o sebi i svome, boriti
se za to. Stvarati sveze i saveze sa onima koji su spremni štovati svehrvatsko,
a oni koji to nisu daleka im bila kuća…ma tko god oni bili.
Valja nam graditi
hrvatsku znanjem koje imamo, vještinama i običajima koje smo nasliedili od naših praotaca. Učeći
na grješkama prošlosti koje stoje u našoj poviesti. I nikada ne zaboravite podsjetiti se kad Vas pritisnu nedaćei
dvojbe sliedećega:
Ja sam HRVAT,unuk
HRVATA, sin HRVATA i otac HRVATA, dio sam tisućljetne loze ratnika čuvara
HRVATSKE i HRVATA, uz mene je svemogući Bog, a njegova ruka vodi moj put i
moj mač. Ne tražim tuđe samo branim
svoje i u tome leži moja snaga.
Vjera, Ljubav i
Domovina mojoj su duši hrana.
BOG I HRVATI – ZA
DOM SPREMNI !
Mario Maks Slaviček
