Jesmo li bili samo broj....?

Jesmo li bili smo broj kad smo ustali braniti se i biti na svome svoj? Jesmo li i danas samo mrtvo slovo na papiru, nevažan, nepotreban i omraženi broj, broj protiv kojeg se i danas od neprijatelja Hrvatske i Hrvata  bije ljuti boj....

Čudimo se čudom koliko je ljudi  kvazidomoljubno, koliko  ljudi u hrvatskoj mrzi  noviju hrvatsku povijest, ne tako davnu iz prošlog stoljeća prošlost, koliko  „građana“ ne drži stijeg na kući za državne praznike. Čudimo se koliko mladeži sluša cajke zaboravljajući Vukovar,Škabrnju, nedavni rat i  u crnini majke. Čudimo se....

No tomu se čudimo samo mi manjina, koji smo ju branili. Mi koji smo za nju krvarili i ginuli. Mi Koji noćima tjednima, mjesecim a i godinama  nismo  pošteno spavali, pili  i jeli. Mi koji  smo po mrazu, kiši ili snijegu na bojišnici  vojevali kako bi i iza naših leđa mnogi  u miru ustajali, radili, po kafićima kavu pili, iz toplih naslonjačai kućnih ogrtaća  vijesti gledali. Vijest čiji smo mi sastavni dio bili. Ti i takvi  su čekali, čekali   bez trunke osjećaja,stida  i grižnje savjesti što nisu sa nama Domovinu branili.

Oni sebe naizvaju i oslovljavaju kulturnjacima,oni sebe nazivaju i oslovljavaju umjetnicima, oni sebe nazivaju i oslovljavaju akademicima. Raznim profilima i titularima. I što je najtužnije nazivaju se Hrvatima....

Mi titula nismo imali tih krvavih 90-tih, ni funkcija. Imali smo osjećaj ljubavi,zajedništva očuvanju  težnje naših očeva obraniti ono što su oni sanjali i mnogi za taj san glavom platili.  Obraniti Hrvastku..

I kad se danas bolje prebrojim i prisjetim i sam se čudom začudim koliko je nas takovih od svih njenih vrlih „građana“ u njenoj obrani  malobrojnih bilo....

Ako se odmaknemo od emocija, i samo posvetimo povijesnim činjenicama toga vremena, brojkama i

surovoj matematici, nestati će čuđenja današnjem stanju nacije i hrvatskoj problematici. Idemo pokušati redom: Hrvatska je  u velikosrpskoj agresiji napadana oružanim snagama u čijem sastavu je bila JNA, Četničke paravojne formacije iz Srbije te terorističke srbijanske oružane formacije sastavljene od srbijanskog življa unutar novonastale Nezavisne Hrvatske. Broj tih agresorsko-terorističkih snaga zbrojno je bio kako podaci pokazuju i kako slijedi:

1

    Posljednje godine svoga postojanja JNA je dočekala s najmanjim broj­nim stanjem ljudstva u svojoj povijesti. Prvi siječnja 1990. mirnodopska JNA imala je 275 341 čovjeka od čega: 25101 oficira, 19165 podoficira, 539 vojnih službenika, 2027 vojnika po ugovoru, 38423 civila na službi u Armi­ji i 189855 vojnika i pitomaca škole pričuvnih časnika. 

     Po ratnom ustroju imala je 1.058.378 ljudi pod oružjem.

Od toga broja 5. Vojna oblast sa  zapovjedništvom u Zagrebu u ratnom stanju 257.113 ljudi pod oružjem  pridodamo li tome broj snaga sigurnosti  Milicije i  RSUP-a u Hrvatskoj od 17.865 od čega su po kljuću 78 % bili  srbi  4% Crnogorci 1% ostali te 17% Hrvati taj broj se penje na  272.113 umanjeno za sastav  pripadnike iz postotka Hrvata .

Ako se uzme u obzir kako je ta ista JNA uz blaogoslov i odluku tadašnje KPH  oružje TO RH koje je moglo naoružati u slučaju rata 200.000 ljudi  oduzelo te podjelilo srbijanskom življu na teritoriju RH, i ako se daans tvrdi kako je broj srbijanaca na teritoriju RH u to vrijeme 581.663 što je činilo po tom broju piše u podatcima 12% sveukupnog pučanstva. Kasniji pokzatelji na bojišnici pokazuju kako je više od 50% toga broja bilo pod oružjem ( od 15-90 godina starosti)

dolazimo do broja gotovo 260.000 naoružanih srbijasnih terorista u teritoriju Hrvatske.

Možemo slobodno zaključiti kako je u početnoj agresiji na Republiku Hrvatsku pod oružjem sudjelovalo zasigurno više od 700.000 ljudi pod oružjem a kasnije i više dolaskom „osloboditelja“ , JNA i „dobrovoljaca“ iz Srbije

S druge pak strane u prvim danima veliko srbske agresije JNA,Četnika i paravojnih terorističkih formacija na Hrvatskoj strani  Hrvatske Obrambene Oružane su  potkraj siječnja 1991. raspolagale s približno 30.000 komada uglavnom strjeljačkog i ponešto protuzračnog i protuoklopnog oružja.

Dakle samo 30.000 naoružanih dragovoljaca i branitelja nasuprot sile od 700.000 1991 godine.

 I sada dolazimo do onog čudnim se čudom čudimo današnjem stanju i ponašanju pojedinih Ako je Hrvatska u vrijeme velikosrbijanske agresije imala 4.784.265 stanovnika  i ako od toga broja odbijemo one koji su bili na agresorskoj strani dakle 700.000 ostaje nam cca 4 milijuna stanovnika, i neka od tih 4 milijuna stanovnika oduzmemo stare, nemoćne, djecu i žene (iako je u od početka do krja, dakle tijekom Domovinskog Obrambenog Rata sudjelovalo 23 000 žena) ostaje nam brojka od cca 3 milijuna osoba sposbnih za obranu Domovine

„građana“ Hrvatske, no idemo i to rasvjetliti:

A koliko je“građana“ koji danas larmaju, pljuju i blate Domovinski Obrambeni Rat branilo Hrvatsku?

U tim ključnim vremenima 1991, brojka nije prelazila 50.000 dragovoljaca  HOS-a,MUP-a i ZNG uključujući sve druge službe od logistike,saniteta itd. Iz izvješća Vrhovnika dr. Tuđmana vidljiv je sveukupan broj MOBILIZIRANIH snaga od 1991-1995 gdje stoji, citiram: Koliki je ratni napor Hrvatska morala podnositi proizlazi iz činjenice da je u vremenu od 1991. do 1995. mobilizacijom bilo obuhvaćeno 360.070 vojnih obveznika, koji su 92,1% bili hrvatske nacionalnosti, 2,40% srpske, 1,18% muslimanske, a udio svake od desetak drugih manjina bio je ispod 1%.

ZAKLJUČAK:  U obrani Republike Hrvatske u početku velikosrbijanske agresije 90 tih godina NIJE SUDJEOVALO ili se NIJE  DRAGOVOLJNO stavilo na raspolagenje 90% radno/ratno sposobnog „građanstva“ . Točnije rečeno i opisano  tijekom cijelog otpora agresoru, tijekom svih obrambenih aktivnosti, ali i osloboditeljskih  akcija,  možda, kažem možda je izravno sudjelovalo u oružanom otporu velikosrbijanskoj agresiji  samo ili svega 10%  hrvatske populacije. I onda se čudom čudimo kako se danas neki,ponašaju prema Hrvatskim Braniteljima, Domovinskom Obrambenom Ratu, barjaku i grbu.....

Nemamo se čemu čuditi braćo i sestre  po oružju.  Znam kako će neki kazati da se Hrvatska branila i drugim sredstvima i načinima, pa i radnom obvezom itd...Slažem se, no to nije ista situacija kao svaki dan biti pred metkom, pod paljbom, granatama i meteo uvjetima koji su uza sve to išli. Neću u ovoj temi pisati o posljedicama pomirbe, abolicije i  povećanju broja Hrvatskih Branitelja nakon rata..to su zasebne teme. No tko god je bio, tko god je živio u to vrijeme i tko god je pročitao izvješće Vrhovnog zapovjednika i Predsjednika RH  dr. Tuđmana jasno mu je tko je, kako , zašto naknadno radio, te u čijem interesu i sa kojim ciljem falsificirao brojke. Brojke su iz 1995  nakon svega jasne.

·                    Svi navedeni  brojčani podatci mogu se pronaći  na internetu

„ U mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „

BOG I HRVATI –ZA DOM SPREMNI !

U ime  H.V.R ČUVARI DOMOVINE

     Mario Maks Slaviček

Hrvatsku smo platili Hrvatskom.....

Jesmo li uopće imali našu Hrvatsku, onakvu pravu „Hrvatsku“? Hrvatsku koja je toliko stoljeća sanjana, za koju se ginulo, trpjelo, robijalo. Hrvatsku zbog koje su nam preci protjerivani, progonjeni, zatvarani ?

Jesmo li? Pitam se to svakodnevno gledajući tko njome upravlja i od nje muze, otima i od nje uživa. Gledajući kako joj pljuju rubinu, grb,barjak i  svojinu. Ti  kojekakvi neznabošci, konveriti , paraziti odani Partiji i Titi.

Jesmo li mi našu Hrvastku izgubili? Ili ju nikada našom nismo niti imali? Jeste li se ikada Vi koji se držite Hrvatima to pitanje pitali?

Prvo ju „drugovi“ nisu htjeli niti željeli, znamo to jer su nas razoružali te na  milost i nemilost  njihovoj JNA armadi i četničkim koljačima 90-te godine  ostavili.  Tad  su nas prvi puta razoružali, tad su nas prvi puta izdali, izdali  i prodali partijski  drugovi pogani ....Ti isti koji se i danas krvniku nad hrvatskim narodom,i njegovoj partiji  odani.

Kad smo pomislili kako smo ju konačno  od njih oteli  i u naše,hrvatske ruke vratili. Za taj smo čin u godinama kasnije mnogih hrvatskih kćeri i sinova glavama platili. I taj čas današnja gospoda, negdašnji drugovi opet su nas  izdali, Sabor Hrvatski napustili da njeno ime ne bi izustili....I gle „nas“naivnih Hrvata,  „mi“ smo im i to oprostili, jesmo li to smjeli?Jesmo li to  trebali? Bi li drugovi da su  pobjednici spram nas Hrvata tako postupali? Povijest nam kazuje i pokazuje da nikada nisu niti bi  imali takove namjere...pače bile bi dijametralno suprotne.

I tih 90-tih rovare, kubure, rastrojavaju kleveću i  obmanjuju, dok borbene postrojbe  i bojišnicu

izbjegavaju. Drže se gradskih birtija , stranačkih i saborskih hodnika i mobilizacijskih ureda. Glave kad  prolaze mimo hrvatskih bojovnika saginju, hrvatskim stijegom se ogrću, mjenjaju osobno ime, mjenjaju prezime i nazive stranke. Kao i danas moral im je i tada baš kao i domoljublje tanak, čine sve kako ne bi platili za zločine nad hrvatima zasluženi danak. Igle čuda,sve to  hrvatske Jude im plaćaju,  dok im utjecaji njihovih saveznika, srbo-četnika, Jugofila i Orjunaša u hrvatskoj jačaju....

I kad smo mislili, nadali se i slavili  kako smo ih bljeskovito, munjevito i olujno pobjedili , drugovi iz komiteta već  su na svim  čelnim mjestima u Hrvastkoj sjedili. Tad su nas kao, nešto respektirali jer smomi  u hrvatske gradove nakon pobjeda nad njihovi zvjezdama, JNA i Četnicima „umarširali“. Mi Hrvatski Branitelji pod HOS-ovim, MUP-ovim i ZNG-ovim barjacima sa hrvatskom puškom o hrvastkom ramenu. Tome se drugovi  nisu nadali i jedino tad su strepili tad su se bojali, i tad su i oni „kao“ hrvastki grb, zastavu i poklič ZA DOM voljeli... Glumili su „ljubav“ jer su se bojali... Bojali su se za  sinekure, bojali osvete za zlodjela nad našim precima, bojali su se za poslove, za primanja i  imanja, za stanove koje su  1945. oteli. Nakon one agresije and Hrvatskom `45.  kad sa njihovi „umarširali“ u hrvatske gradove oteli ta imanja, imovinu i stanove. Kad su drugovi komesari, drugovi partizani ubijali Hrvatske kćeri i sinove punili njihovom krvlju i tijelima Savu, Dravu Dunav i rijeke i potke, znane i neznane jame i gudure.. I sad su se ponavljanju povijesti nadali, ali su se prevarili...Mi Hrvati smo pobjedili....barem smo mislili, barem smo se nadali....

Dok nisam shvatio kako su nas i treći puta razoružali...

Treći je puta moj hrvatski narod u jednom deseteljeću razoružan, jer je nasjeo na priču i rekao

„Zbogom Oružje“ misleći  kako je svoj na svome, kako će živjeti i raditi i svoju  zemlju unaprijediti. Kako će kad odloži oružje Hrvatskom  Hrvati vladati, u hrvatskim tvrtkama raditi ,stvarati i,njima upravljati  i Hrvatsku graditi...No drugovi iz komiteta su imali druge planove. Umiroviti, raseliti, pozatvarati hrvastke branitelje, hrvatske sinove. Jer nema više straha od njih, nemaju se čime braniti, valja ih još samo razdjeliti,podijeliti i iz sustava odstraniti. Valja ih  kompromitirati, dezinformirati i dojučerašnje partijske drugove, četnike i JNA oficire na njihova mjesta instalirati.  Sve preuzeti, nacionalnu svijest obuzdati, abolirati, infiltrirati i samu bit i temelje Hrvatske kompromitrati. Sve privatizirati, krivnju podjeliti i nastaviti vladati...Neće se imati tko suprostaviti, jedne su kompromitirali, druge potkupili, treće zatupili....

Nema oružja za otpor ni moralnog, ni materijalnog nema više ničeg u Hrvatskoj Hrvatskog, ako je čak u jednom trenutku povijesti i bilo. Ili nam se  Hrvatima barem tako učinilo. Dok se nismo probudili,  samo neki od nas, i shvatili kako smo Hrvatsku,  Hrvatskom platili, paltili kako  bi oni isti koji su i do Domovinskog Obrambenog Rata njome upravljali, njome se okorištavali i danas isto činili.  Kako? Zašto? Zbog čega? Zbog koga je tomu tako?

Tako je tomu i zato jer su nas sa  njima pomirili, u naše im ime oprostili. U ime naše su ih abolirali, zbog sebe samih su ih Lustrirali....Oni su ostali, opstali i opet nam Hrvatsku oteli....Makar se za nju nisu borili, niti su je ikada sanjali,niti željeli.

Jesmo li mi koji smo za nju ratovali  onda ikada Hrvatsku našom  imali? Jesmo li mi  koji smo za nju ratovali Hrvatsku svojom lakovjernošću i naivnošću opet njima, drugovima iz Komiteta  u ruke predali?  Jesmo li mi koji smo za nju ratovali hrvatsku izdali? Ili su to učinili oni koji su za naši leđa dok smo vojevali mirno spavali,plaće primali, kafiće obilazili u kino i kazalište odlazili. Jesu li nas i Hrvatsku nam izdali oni  koji se u rovima nisu smrzavali, od  mrtve braće po oružju  poput nas opraštali ?

Držim kako Mi nismo izdali....Zna se koji jesu...

Izdaju  su počinili oni koji su te i takve u našoj Hrvatskoj ostavili, oni koji su im zlodjela oprostili, koji su im činove, funkcije, kolajne, tvrtke, poduzeća u ruke dali. Oni koji su od njih poslani i postavljeni da bi narodu oči zamazali, narod podjelili, razdjelili i njime manipulirali...Oni su.... tko drugi nego drugovi iz Komiteta i  njihove udruge,stranke i partije , te medijske falange.  Dokopali se tvrtki,imanja, medija i vlasti novi-stari komunisti, antihrvati, jugovići i orjunaši, glumeći u vremenu dok  je hrvatska puška bila o hrvatskom ramenu kako su i oni „naši“....

Bez ukidanja abolicije i pokretanja Lustracije nema nama  Kroacije, stoga braćo i sestre Hrvatice i Hrvati valja Vam  znati, rat nije gotov, završen je samo oružani boj. Još Hrvat nije u Hrvatskoj zemlji  na svojemu svoj. I dalje vodi se specijalni  se rat. Onaj  informacijski, medijski, glazbeni, filmski, kulturološki, ideološki. I ako u njemu pobjedimo,kao što smo u oružanom boju, nadajmo se konačnoj Hrvatskoj slobodi...

No da pobjeda protiv komunizma zvanog antifašizam bude čista  nije dovoljno što sklonjena je krvnika Tita s Pantovčaka bista. Da  bi drugovi iz Komiteta za svoja nedjela nad Hrvatskom i Hrvatima  uistinu platili danak,  u Ustavu Hrvatske Države mora postojati i ovakav članak:

„ Nitko tko se priključio ustanku protiv Hrvatske ili pobuni protiv  Hrvatske, ili pružao pomoć i podršku neprijateljima Hrvatske državnosti, nitko tko  je svojim ponašanjem i/ili aktivizmom radio protiv Hrvatske vrijeđajući  ime, grb, zastavu, jezik,običaje,obilježja i povijest Hrvatske i hrvatskoga naroda, posebice aktivista, vojnika i vojara koji su se borili za hrvatsku samostalnost kroz burnu hrvatsku povijest, nitko tko je služio i držao koju službu, političku građansku ili vojnu u komunističkom totalitarnom sustavu bivše SFRJ ne može i neće biti kandidatom za službu u javnim poslovima upravljanja ili nositelj bilo koje  službe  ili dužnosti, bilo političke , građanske ili vojne  na bilo kojoj razini  vlasti ili razini trodiobe vlasti, bilo zakonodavnoj, sudbenoj ili izvršnoj vlasti u Republici Hrvatskoj.

To nam je sada jedino oružje, oruđe i alat, a od ljubavi prema Hrvatskoj razoružati ne mogu, nikad niti mogli nisu....

„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „

Pozdravljam Vas starohrvatskim vojničkim pozdravom i pokličem  za koji Znamo Da im Smeta...

BOG I HRVATI – ZA DOM SPREMNI

U ime H.V.R ČUVARI DOMOVINE-USTANICI

                Mario Maks Slaviček

NE DAJ NA SE, NE DAJ SVOJE.....

U čijoj, kojoj i kakvoj mi to državi živimo? Živimo li u Hrvatskoj našoj,demokratskoj

Republici koju su stoljećima branili i stvarali hrvatski osviješteni nacionalisti, živimo li u hrvatskoj koju smo oslobodili od komunizma, srbijanskog imperijalizma mi hrvatski branitelji u Domovinskom Obrambenom Ratu. Ili pak živimo u pseudo komunističkoj mahali u kojoj olinjali neokomunistički partijski kadar koji tu i takvu Hrvatsku državu nikada nije želio, niti se je za nju borio.

Zanimljivo je primijetiti neke važne stvari: Prije svega kako partijski kadar koji nije imao hrabrosti niti verbalno napadati, niti se ispričati za zlodjela počinjena pod ideologijom,vodstvom i obilježjima koje i danas zastupaju i brane u liku Komunističke Partije (koju poistovjećuju antifašizmom , druga im Tita i Zvijezde petokrake koja počesto stoji iza njihovih leđa na transparentima tijekom tiskovnih konferencija, zastupaju geste i izreke jedne ideologije koja je desetkovala bez suđenja desetke i stotine tisuća pripadnika nacije čije ime oni na našu žalost i sramotu nose ali se  njime ne ponose, već im je ono iskaznica za zaštitu i primanje plaće.

Hrvatska su obilježja ako se vratimo u početke velikosrbijanske agresije bila pokretač duhovne i nacionalne svijesti Hrvata i to je neprijatelj znao, onaj ispred nas na prvoj crti bojišnice, znao je to i onaj iza nas koji bojišnice nije vidio, a za kojeg tada mi sa prve crte nismo znali. „Šahovnica“ bilo kojeg oblika i sa bilo kojim poljem bila je za pripadnike JNA i paravojnih Četničkih postrojbi Ustaška. Svaki je Gardist,MUP-ovac, HOS-ovac pa čak i pripadnik ONZ-a bio Ustaša dok je branio Hrvatsku. Sa svih je agresorskih radio i TV postaja neprijateljska propaganda i njihovi spikeri veličali Ustaše nazivajući Hrvatske Oružane Snage tim imenom. Ponašajući se tako neprijatelji su u stvari strahom koji su usađivali u generacije i generacije oficira,podoficira i vojnika JNA  stvarali su poticaj za što veću agresivnost prema Hrvatima, njihovim domovima, imanjima i životima. 

No kad su pretjerali u svojim lažima,obmanama i propagandi ona im se obila o glavu. Naime nakon niza vojničkih pobjeda Hrvatskih oružanih formacija pod raznoraznim hrvatskim povijesnim grbovljem i oznakama, nakon zaustavljanja agresije i prvih osloboditeljskih akcija etiketa Ustaša im se razbila o glavu jer više nazivati hrvatske snage Ustaškim nije bilo produktivno, nije mobiliziralo i motiviralo agresorsku vojsku  čije su oznake bile Kokarde, Mrtvačke Glave i Petokrake već je kod te njihove JNA potpomognute Četnicima izazivalo itekakav strah.

I tako danas drugovi  iz Komiteta i neočetnička kamarila propitkuje Hrvatska obilježja i imena kojima su kroz stoljeća hrvatski sinovi stvarali,branili, oslobađali i čuvali Hrvatsku nam Domovinu, od stoljeća 7. Preko 40-tih i 70-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća. A Bogu hvala čine to i danas.Za razliku od njih.

Zanimljivo je kako su 90-tih mučki šutjeli U strahu od tih obilježja kad im se raspadala majčica Jugoslavija i rađala se Hrvatska država koju su najradije željeli udaviti odmah po rođenju, pa su preko svojih emisara u Domoljubnim redovima odmah žurno već nakon 6. Mjeseci mijenjali Ustav,Grb i Zastavu. Zanimljivo je kako im smeta baš određeni dio Hrvatske povijesti i obilježja toga vremena, ideja i ideologija no gle čuda ne smeta im valuta kojoj je osobno ime dao Dr. Ante Pavelić poglavnik omražene im NDH, licemjerno nije li ? Zašto se drugovi i drugarice Mesići,Pusići,Stazići,Opačići,Pupovci is lični  iz revolta i bijesa ne odreknu primanja u ruke  tih Ustaških obilježja, ustaškoga nazivlja, tih mrskih Ustaških i Hrvatskih kuna.

Nisu se draga braćo i sestre Hrvatice i Hrvati JNA. Četnici i njihovi politički nalogodavci u i izvan Hrvatske 90-tih bojali naših povijesnih, ratničkih i drugih grbova i znakovlja, nisu. Bojali su se oni hrvatske puške na hrvatskom ramenu na kojem je stajala omražena im „Šahovnica“. Kombinacije puške i grba hrvatskoga se oni boje a ne samoga grba i baš zato toliko napadaju NDH jer iako su zahvaljujući svjetskim silama uništili i porazili tadašnju državu Hrvata, nisu uspjeli poraziti duh,želju i težnju za njenim očuvanjem, ponovnim uskrsnućem i to baš pod prvim bijelim poljem.Niti će ikada U tome uspjeti.

Tragikomično je što smo si dopustili opraštanjem grijeha ubojicama, tamničarima i tamaniteljima hrvatske državotvornosti i hrvatskoga naroda. Tužno je i žalosno što našu vjeru i bogoštovanje kao i uvijek u povijesti neprijatelji naše nacije i naše Hrvatske iskorištavaju protiv nas samih. Zamislite samo kao bi oni postupali, kao bi Stazići,Milanović,Pusići,Ostojići i njima slični postupali prema nam hrvatskim ratnicima i našim obiteljima da smo kojim slučajem ne daj Bože izgubili bitku dok smo Hrvatsku oslobađali od ideje,ideologije,sustava,vojne sile JNA i države im Jugoslavije koje su stvarali, vodili i kojima su upravljali upravo njihovi djedovi,očevi i oni sami. 

Samo se sjetite nedavne izjave Vesne Pusić, sjetite se i pročitajte tko joj je bio djed, a tko otac. Pogledajte njihovo rodoslovlje, odgoj i životopise i sve će Vam biti jasno. Da smo izgubili boj koji smo vodili pod obilježjima koja njima danas vidite i čujete kako smetaju, Oni bi nas strijeljali, ubijali metkom u zatiljak, vješali, progonili kao divlje zvijeri, otimali imanja i zatirali i ime i sjeme. Budite sigurni u to, jer tako su odgojeni,tako su učeni i indoktrinirani od majčice im komunističke partije, omiljenog im antifašizma, ljubljenoga druga Tite i njihove zvizde petokrake.

I zato ne dajte an se, čuvajte svoje. Čuvajte i grb i stijeg i slovo.Slovo što ga narod sa ljubavlju prema svojoj zemlji skov`o....

P.S Na znanje i ravnanje glede ikonografije,obilježja i svega što nama

podturaju kao grijeh, neka si drugovi daju truda i pogledaju oznake na spomeniku Abrahama Lincolna je na naslonima stolice u kamenu je uklesano baš ono pravo fašističko obilježje koje je nosio i Duce, čini se kako je onda po njihovu sudu i Abe bio fašist i Ustaša. Neka malo pogledaju obilježja  pojedinih svjetskih vojski sa sjevera Europe, pa čak i američkih postrojbi koji na svojim odorama nose slike svastika, po njima su i oni fašisti i Ustaše ili? Ili smo za njih to samo mi koji smo im oprostili grije, mučenja, ubijanja, i utamničavanja naših djedova i otaca....

I kao što izreka kaže: "Ako oprostite neprijateljima,nikad nemojte zaboraviti njihova imena."

Nužna je LUSTRACIJA koja je sada jedino oružje za boj protiv njih, nadalje imam samo jedno pitanje onima koji su sada na vlasti: „Gospodo, Vi koji se nazivate domoljubima, što mislite što će se dogoditi i kako će se prema Vama, nama i Hrvastkoj ponijeti ovi koji danas u saboru i izvan njega ovako  napadaju demokratski izabranu „Hrvatsku“ vlast. Što mislite kako će nam biti ako na slijedećim izborima izgubite a niste pokrenuli Lustraciju tih i takvih? Što mislite da će oni učiniti....Razmislite i ne dajte na ministra Hasanbegovića branite ga....Ne daj na se, ne daj svoje....

„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „

Pozdravljam Vas sve starohrvastkim bojnim pokličem za koji

Znamo Da im Smeta...

BOG I HRVATI – ZA DOM SPREMNI !

U ime H.V.R ČUVARI DOMOVINE – Pokreta USTANICI

Mario Maks Slaviček