Svakim danom hrvatska politika
tone sve dublje u svojoj kaljuži, bavi se sama sobom i onima koji kao zastupaju
puk i interese puka, puneći vlastita konta i lisnice, a poneki tijekom mandata
uspiju uštedjeti čak i pola milijuna kuna....Otetih od usta djece onih koji su zbog njihove političke i državničke
„sposobnosti“ i njihovih diploma ostali
bez posla, bez krova nad glavom i bez budućnosti.
Ljudi bez etike, morala i
osjećaja solidarnosti sa onima koji su im omogućili sjediti u toplom, primati
basnoslovna primanja za što? Za prazna lamentiranje i međusobna stranačka
prepucavanja. To je ono što se dade vidjeti sa malih ekrana, iz tiskovina,
portala ili sa sjednica Sabora. Ruga se
sova sjenici da ima velike uši kaže izreka. Čast rijetkim iznimkama,
koje potvrđuju pravilo.
Za diplome i diplomske radove
prozivaju se svi oni koji nisu partijski kadar bio crveni bilo plavi,a
država
puna laži i obmana od njih samih. Rugaju se zaborvljajući kako im je vizionar ,
utemeljitelji i zvijezda vodilja, nesvršeni bravar sa podosta naknadnih „doktorata“ . Doktorata od kojih je svakako kojem je diplomski rad bio
„ Prije će Sava poteći uzvodno nego li
će Hrvati imati svoju državu“ ili je
drugovima proleterima, „Kulturnjacima“ kvazi antifašistima, neo
komunistima i Miletu Kekinu bolji onaj bravarov „doktorat“ kojeg je za
temu dao sam sam sebi taj drugarski im
uzor Dr. „Baravar“. J.B.T.
Još je davne četretpete izabrao i postavio si za dizertaciju, te 20.
svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima,
natjeranim od tajne policije na trg, usmeno branio u nazočnosti svojih
partizanskih generala, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa,
u kojem je poučavao i poručio tadašnjim Hrvatima, ali i budućim hrvatskim
naraštajima sljedeće: citiram :: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da
govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici
obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’ Nadalje, svim
protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi
svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’.
Možda je taj „diplomski rad“ i taj
„doktorat“ J.B.T-e, miliji neokomunistima od Miljanovog kojeg je
kažu prepisao.Ako i je prepisao barem je pismen za razliku od onih koji su
zajahali na leđa Hrvatskoj i Hrvatima te nesretne četr`est pete, oni su kao bili
onomad jako pisemni, sve tečajac do tečajca i tako do osamdestih. E moj
Milijane valjalo bi ti ponovo napisati diplomski, baš iz dišpeta,a nakon toga upisat magisterij pa nek
stoji....Smeta im eto što se i predsejdnica školuje, smeta im sve i svašta,
samo njihova nedejla i zlodjela, laži i obmane njihovih drugova iz komiteta,njihove
lažne diplome, njihova lažna svjedočenja, e to im ne smeta...dvoličnjaci dvostrukih
mjerila,drugovi iz Komiteta.
Sreća moja što nisam obrazovan poput njih iz komiteta, tih
štovatelja komunizma , antife a i J.B.T-e ovih današnjih „Kulturnjaka“. Ja sam po njima tipični „ katoliban“, kojem je važnije koliko
si diplomskih radova i knjiga proičitao, a ne koliko si napisao. Kojem je važnije jesi li upućen u riječi
knjige svih knjiga. Biblije ili nisi. Poodavno sam uspio „Doktorirati“ na cesti,
kroz život. A toliko „važnu“ im titulu akademskog „građanina“ stekao sam u najtežoj školi koju jedan čovjek može
završiti, Domovinskom Obrambenom Ratu. U
toj školi i na tom „fakultetu“ u kojoj je kriva procjena, krivi odgovor plaćan
životom a ne slabom ocjenom u indeksu, U školi u kojoj nije bilo ponavljanja
ispita, na tom fakultetu si diplomirao
ako si imao ljubavi prema Domovini, Narodu te si to dokazao prakitčnim
djelovanjem prolivši svoju i tuđu krv
braneći to dvoje, državu i narod. Na fakultetu u kojm je svaki preživljeni sat ,dan i mjesec
tvojih suboraca , tvojih podređenih bio
dokaz tvoje umne,tjelesne i svake druge sposobnosti.
I sad, kad se toga ratnog i ratničkog „školovanja“sjetim,
pogledam unatrag i danas vidim kako su
mnogi odustali od „upisa“ u tu najtežu
školu, taj najčasniji fakultet. Ne, oni su ga izbjegavali,i tražili
raznorazne
ispričnice, a i da su htjeli nisu mogli, nisu jer ne bi prešli prag.Bez
žrtvovanja sebe ne prelazi se i nema dovoljno bodova.A oni na žrtvu nisu bili
tada niti danas spremni. Busaju u prsa i usuđuju si uzeti za pravo, prozivati naj uspješnije i naj odličnije sinove
Hrvatske, Hrvatske Branitelje. Stoga sam danas kad njih vidim na televiziji još
ponosniji na svoj „diplomski rad“. Rad i
diplomu kojima se oni ne mogu i nikada neće moći svojoj djeci
pohvaliti. Tom mom i našem diplomskom radu dive se i iz njega uče Englezi i Amerikanci , Nijemci ma cijeli svijet, i sa respektom nas uvažava gdje
god se pojavimo, osim ovdje kod nas tu kod kuće. Žalosno zar ne?
Ti i takvi sa kojekakvim diplomama
filozofije, politike, novinarstva ili pak tečajevima Kumrovečke škole vode moju
Hrvatsku, ti koji ništa svojim znanjem rukama i umjećem nisu stvorili niti su
se za išta osim partiju i sebe same borili...Dok učena i ibrazovana mladost iz
Domovine zbog njih odlazi. O Bože daj nam snage riješti ih se, Lustracijom.
Oni Naplaćuju putne troškove, odvojeni život, stanarine,
dnevnice....Za što? Za koji učinak? Koji uspjeh?
Tko je od nas ikada razmišljao o
našim dnevnicama, odvojenom životu, smještaju na otvorenom, u vlažnim mokrim,
hladnim zemunicama? Tko je od njih pitao
nas ili dans pita za otežane uvjete
hladnoće,konstantne smrtne opasnosti, snajpera, granata, nagaznih mina? Tko je
nas pitao i pita jesmo li tada imali topli obrok?A troškove za prijevoz? Mi smo desetke kilometara pješice gazili, danju,
noću, po snijegu, ledu, kiši ? Nitko nas ne pita, niti smo mi pitali, nismo se
za to borili, mi nismo ništa od toga
tražili, ništa od toga trebali. Mi smo samo trebali i trebamo poštovanje za ono
što ne znate cijeniti a mi smo vam omogućili, mi smo vam to svima ne tražeći ništa zauzvrat dali....SLOBODU !
Slobodu govora, slobodu pisanja, političku,
umjetničku i svaku drugu slobodu koje
prije toga nije takvom bilo.
I zato danas gospodo a nekada
drugovi : „ Sve Vaše objede, diplome,
magisteriji i doktorati ne vrijede za mene ni pišljivog boba, jer diploma koju
mi zasluženo držimo i imamo Vaša je SLOBODA.
„ U Mislima Domovina,
U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „
U Ime H.V.R ČUVARI DOMOVINE
Mario Maks Slaviček
