Iako
poštujem U načelu, U stav...Smeta me ponajviše izostanak Lustracije, to političko
prenemaganje i dodvoravanje manjinama na štetu mog većinskog hrvatskog naroda
samo kako bi se pokazali europi i svijetu kako smo veći katolici od Pape i
bolje uljuđeni od Beča...A uistinu baš zahvaljujući djelovanju političara i tih
predstavnika manjinaca to nismo...
Manjinci
uvjetuju podršku Plenkoviću zapošljavanjem u državnim tvrtkama. Koliko se
sjećam prije, nisi mogao radit u državnoj tvrtci,ako nisi podoban politički,a
dobro bi bilo da si Srbin,pa tako su što partijski poslušnici što Srbi bili
rasporedjeni od Mjesne zajednice do republičkog vrha,a prije svega SUP,Milicija
a o drugima državnim poduzećima,institutima da ne govorimo. Pupovac traži u
Hrvatskoj da se on i drugi agresori nagrade funkcijama,apsurd. Koliko vidim tu
ideju podržava i drugi manjinac Radin,a sada kad i drugi manjinci zatraže razno
razne funkcije onda Hrvatima nije ostalo ništa drugo nego da isele i potraže
kruh negdje drugdje jer njihova krvna zrnce nisu kompatibilna manjinskima,nema
radnih mjesta za njih jer ponovo nisu podobni u svojoj vlastitoj
zemlji.Tragično,Plenkoviću i društvo pristane te li na ovakvo
kadroviranje,narod vam neće oprostiti,agresor mora platit za sve što je počinio
na ovim prostorima,mora se iskreno pokajat,a nagraditi ga pozicijama u državnim
tvrtkama je sramota,dok naša djeca odlaze putem bijelog svijeta,koji je često
crn.
No
hajdemo mi malo vidjeti tko je Pupovac, tko su Stanimirović i ti i takvi
srbijanci koji danas kao i nekada ranije vedre i oblače na političkoj sceni
Hrvatske i čijim to zaslugama...Kakvu oni to političku organizaciju vode i sa
kojim ciljem.
Idemo
redom....
Formirana
je 1997. godine na području Istočne Slavonije koje je tada bilo pod upravom
UNTAES-a, odnosno bivšim područjem Republike Srpske Krajine koje je temeljem
Erdutskog sporazuma mirno prelazilo pod hrvatski suverenitet. Većina članova nove stranke su bili bivši
funkcionari SDS koji su se kasnije spojili sa srpskim političarima koji su,
poput Milorada Pupovca za vrijeme rata bili na područjima pod hrvatskom vlašću,
u svojstvu baš kao i danas političke pete kolone. Naziv je uzet kao referenca
na Samostalnu demokratsku stranku koja je djelovala prije drugog svjetskog rata
Osnovao
ju je psihijatar Jovan Rašković 17. veljače 1990.[1] u tadašnjoj SR Hrvatskoj
nedugo nakon ustavnih amandmana koji su dozvolili višestranački sustav, odnosno
prije prvih višestranačkih izbora. SDS sa sjedištem u Kninu upisan je 6. ožujka
1990. u registar društvenih organizacija SR Hrvatske.[2] Osim Raškovića kao
predsjednika, potpredsjednici su bili odvjetnik Vlado Ivković iz Zagreba,
Momčilo Kosović iz Beograda, stomatolog Milan Babić iz Knina i novinar Branko
Marjanović iz Zadra, sve redom kasniji agresori na RH.
Franjo Tuđman,
čiji je HDZ pobijedio na izborima, nastojao je sklopiti sporazum sa SDS-om, ali
je duboko neslaganje SDS-a sa željom za osamostaljenjem Hrvatske te njegovo
nastojanje za statusom Srba kao političkog naroda u Hrvatskoj dovelo do spora,
a na terenu i do napetosti koje su eskalirale s tzv. Balvan revolucijom.
Nakon
što je počela otvorena pobuna i dogodio se prvi oružani incident, na Uskrs
1991. na Plitvičkim jezerima, vodstvo SDS-a od Raškovića preuzela je ekstremna
frakcija na čelu s Milanom Babićem, koja se je zalagala za kidanje svih veza s
Hrvatskom, odnosno stvaranje paradržave Republike Srpske Krajine, koja će
ostati u krnjoj Jugoslaviji, odnosno ujediniti se sa Srbijom.
Dakle
današnji SDSS je pravni slijednik toga agresorskog SDS-a koji je negirao
samostalnost Hrvatske i 40-tih kao i
90-tih godina prošlog stoljeća.
Na
parlamentarnim izborima 2003. godine SDSS je osvojila sva tri mjesta
rezervirana za srpsku etničku manjinu. Na lokalnim izborima 2005. godine, SDSS
je osvojila vlast u nekim općinama Hrvatske, prije svega zahvaljujući Srbima
koji su se vratili iz izbjeglištva nakon Operacije Oluja.
Nakon
izbora 2003. godine SDSS omogućio je HDZ-u da pod Ivom Sanaderom sastavi
parlamentarnu većinu.
Na
izborima 2007. godine SDSS se po prvi put natjecala za saborske mandate u
redovnoj izbornoj jedinici. Kao i 2003. godine u posebnoj XII. izbornoj
jedinici osvojila je sva tri mjesta rezervirana za srpsku manjinu. Doćim je taj
isti HDZ oduzeo iseljenim hrvatima ukinuo dosadašnji broj zastupnika a
manjincima dao dvostruko pravo glasovanja čime je destabilizirao budućnost
odlučivanja u interesu RH. Pametnom jasno.
E
tom SDSS-u je predsjednik dr. Vojislav Stanimirović koji je eto za vrijeme
velikosrbijasnke okupacije bio Stanimirović
je bio okupacijski gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom
okupacijom. Bio je ministar-koordinator bez lisnice u "Vladi"
okupacijske "Republike Srpske Krajine".
U
novinskom članku koji je Stanimirović g. 1993. objavio u okupacijskim novinama
"Vojska Krajine"("BK") broj 7-8, na str. 43., pod naslovom
"Bolnica u pravom ruhu",prva rečenica glasi: "Tog 18. novembra
1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u
Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad
Vukovar...". Članak je potpisao kao prim. dr. Vojislav Stanimirović, a uz
članak je objelodanjena i fotografija bolnice,s potpisom: "Bolnica 'Sveti
Sava'". Budući da se upravo uz tu bolnicu veže pokolj u Ovčari. Stanimirović je 1995. primio
orden za posebne ratne zasluge u ratu u Podunavlju od Radovana Karadžića u
Banjoj Luci. A „začudo“ bio je osnivač i prdsejdnik ranije spomenute SDS
stranke koju je osnovao Jovan Rašković a koja je neka podsejtim bila politički
zastupala i stvarala duboko neslaganje SDS-a sa željom za
osamostaljenjem Hrvatske te njegovo nastojanje za statusom Srba kao političkog
naroda u Hrvatskoj dovelo do spora, a na terenu i do napetosti koje su
eskalirale s tzv. Balvan revolucijom. Pametnom dosta
Srbijasnki
etno biznismeni debelo podržavani od vanjskih i unutrašnjih neprijatelja samostalnosti RH, koji svojim djelovanjem ne
čine samo štetu Hrvatskoj blateći je po
Europi i svijetu, ne samo da provode SANU 2 projekt koordiniranot sa srbijanskim
vlastima već štete i svojim sunarodnjacima koji žive u hrvatskoj obmanjujući ih
i plašeći Ustašama dočim oni bez srama trpaju valutu kojoj je ime dao sam Poglavnik u svoje džepove i to im ne smeta,
za razliku od svega drugog hrvatskog.
Čini
se kako se povijest u Hrvatskoj ne mijenja veće se manje više periodično samo
ponavlja, nova lica scena ista reče
pjesma. I dok tako njihovi bližnji svi uhljebeljeni u vlasti, institucijama
koje uglavnom financira hrvatska vlast ili pak bjelosvjetski sponzori neskloni
samostalnosti Hrvata, naša djeca i mladež
mora bježati zbog loše politike, nedostatka lustracije sa svojih
ognjišta i napuštati Domovinu koju zasigurno više vole , poštuju i cijene
od Pupovca, Stanimirovića i njima
sličnih manjinskih kako njihovi sunarodnjaci kažu a mediji prenose etno biznismena.
Nema
goreg neprijatelja od onog koji ti blaguje za stolom, noći pod tvojim krovom a
kasnije ti sve to zapali.
Ima
jedna stara izreka za takve ljude, posebice za takve srbijance koju su davno
kazivali naši stari ognjištari a koja kaže: „ Uzmeš li jednog srbijanca za stol
, nahraniš ga i napojiš, a drugog srbijanca
koji ti je naudio kazniš, staviš u vreću i na njega za tim istim stolom sjedneš.
Što ti misli onaj u vreći misli ti i onaj za stolom“ Kažu čast iznimkama, no
one pak potvrđuju pravilo. Iznimaka je bilo jer među ljudima uvijek postoji
čovjek, a taj čovjek koji drži do svoje domovine bio on Hrvat,Srbin ili što već
bio a brani svoj Dom je ta časna iznimka, iznimka svake hvale vrijedna, koja je
ujedno i upozorba kako oni koji nisu bili ta iznimka nije im mjesto u
institucijama hrvatskih vlasti, već bi njihovo mjesto trebali držati oni koji
su kao manjinci branili svoj Dom i Domovinu od onih koji su mišlju, riječju i
djelom zatirali, palili ubijali sve što ono što je disalo hrvatski i za
hrvatsku. Kako 40-tih tako i 90-tih godina prošlog stoljeća....A ako bi im se
ukazala prilika napravili bi to isto i u ovom stoljeću bez obzira bili Vam za
stolom ili ne bili.
Stoga
opreza spram neprijatelja hrvatske državnosti kako Vanjskih tako i unutrašnje
pete kolone nikada dosta, jer čim se opustite oni će napasti svim sredstvima. I
ne, nije to pusta tlapnja, prazna priča već iskustvo koje je povijesno dokazivo
i prenošeno nama Hrvatima s koljena na koljeno, posebice od onih koji su morali
zbog tih i takvih napustiti svoj Dom i Domovinu....Baš kao što to nažalost moraju
mnogi i danas...I nije ovo govor mržnje kako bi to nazvali neprijatelji moje
hrvatske već govor ljubavi prema domu,rodu i Domovini te onima koji je štuju i
vrednuju. Budite pozdravljeni širom svijeta Vi koij ste Bogu vjerni i za dom
spremni, Vi kojima je:
„ U Mislima Domovina, U Srcu
Odanost, U Desnici Snaga“
U Ime Hrvatskog Vojničkog Reda
ČUVARI DOMOVINE
Mario Maks Slaviček