IZMEĐU SRPA I ČEKIĆA

DOK SE MI PREPUCAVAMO.... RIJEČIMA.... KO JE KOLIKO DANA BIO NA PRVOJ CRTI... ko je više metaka ispalio... ko je bio u podrumu.. a ko ne... odvlače nam pažnju sa bitnih stvari... ONI RADE.... svoj posao...Baš ti i takvi koji nigdje nisu bili  ubijaju nas branitelje jednog pojednog u miru. Gdje su braniteljske UDRUGE SILNE.. JA BI IH SVE UKINO AKO SE OVO OSTVARI koja je svrha postojanja istih ... napraviti pritisak protiv svih braniteljskih udruga da se ukinu ili ujedine... imati jednu i to je to... pisati svim institucijama za ukidanje BRANITELJSKIH UDRUGA.... OD SVIH NAZIVA .... a koliko znamo ima ih više 1330 proisteklih iz Domovinskog rata ....pogledajte registar Udruga.

.....Hrvatskim Braniteljima,stradalnicima i obiteljima poginulih i umrlih opet kresanje mirovina, od 1.1.2015. ćemo dobivati podjeljenu mirovinu na 2 djela,civilni dio staža se isplaćuje iz HZMO-a a vojni dio iz proračuna,redovno 2 puta godišnje će se usklađivati samo civilni dio iz HZMO-a,a vojni dio kada BDP bude u porastu 2 kvartala za redom, i to samo u tom slučaju. Što će biti sa onim Dragovoljcima koji su mladi i maloljetni bez radnog staža otišli u rat odmah na početku, kao i Vi strani Dragovoljci i stradali te završili u mirovini, od 01.01.2015. nama se zamrzava mirovina na neodređeno!! U planu je i ukidanje gardijskog dodatka koji dobivamo u mirovini (1.862,00 kn), a poznato je da gardijski dodatak primamo samo mi stradalnici ,RVI......opet se sprema dvostruki udar na stradalnike i HRVI u mirovini. Nakon što su okovali,porobili,opljačkali državu i narod nas su ostavili za kraj.

Opet se povijest ponavlja, opet oni koji su željeli Hrvatsku, samostalnu, neovisnu i suverenu bivaju desetkovani   od onih koji  su činili upravo suprotno ne želeći ju i ne braneći  danas smo ubijani perom, zakonima ali i metkom. Metkom koji si večina sama ispuca u glavu iako samokres drži nevidljiva ruka komunista i Jugofila.  Možda nismo prošli kao Domovinska vojska 45 na Bleiburškom polju, koja se tada našla imeđu srpa i čekića,  Partizana s jedne strane i engleza sa druge, kraj  nam te tragedije  svima koji držimo do izvorne hrvatske povijesti poznat. Taj isti srp i čekić i dan danas  odsjecaju i lupaju glave onima koji su se drznuli stati pred tenkove i vojnu silu koja je devedesetih pod tim srpom i čekićem harala ovim prostorima i našom Hrvatskom. No,   sada se bavimo posljedicama  a što je uzrok ovakovom stanju u Hrvatskoj ? Puno sam puta pisao i upozoravao ne sam srećom već  uz mnoge domoljube koji su poput mene samog imali hrabrosti ići protiv  svakodnevnih poltičkih struja, pa  više puta i protiv onih od nas  koji  su u svom neznanju ili pak  dodvoravanju zaboravili   tko su  i što su kao i odkud potjeću. Ti i takvi  „naši“ upravo su po meni najodgovorniji za stanje hrvatske nacije, jer su oni kao Hrvatski branitelji  dopustili da ih kontrolira politika, da postanu sluge onima koji su i 45 i 95 držali srp i čekić a koje drže i dan danas. Svakako da će svakome od Vas biti jasno da govorim o istknutim pojedincima iz naše braniteljske populaicije ali ponajviše o predsjednicima silnih braniteljskih Udruga koje vidi se danas  ne brane nikoga i ništa već služe kao etno-braniteljski biznis u kojem pojedinci i li manje grupice dodvoravajući se  vlastima ovima ili onima prodajući  staru vojničku slavu stjećući  materijalno financijsku dobit kako osobnu tako i za svoje istomišljenike iz užeg kruga tih i takvih Udruga.

 Da to je istina sa kojom se moramo suočiti,  99,9 %  braniteljskih udruga organizirano je sa tim ciljem. Ili sa ciljem da budu servis političkim opcijama i služe samo za potkusurivanje.

Da stvar bude ružnija i tužnija ta zakone i pravilnike po kojima se stvorila mogućnost da svaka „šuša“ koja oko sebe može okupiti 5-10 istomišljenika,  ili ima dva pišanja u ratu i plati  25 ili 50 kuna takse može osnovati „Braniteljsku“ udrugu, filtera drugoga i provjere nema... Rješenje ili lijek za sve ove probleme je dakako Lustracija prije svega unutrašnja u strankama i udrugama, no kad se dođe do toga pitanja nekako svi sagnu glavu i prilagode svoje mišljenje dnevnopolotičkim potrebama ili pak idu po mišljenje kod svojih političkih nalogodavaca. Zanimljivo je da svaka značajnija ili da kažem parlamentarna  politička stranka u hrvatrskoj od završetka Domovinskog Rata a neke i od prije,  ima svoju „privatnu“ Braniteljsku  udrugu na linku ili bolje rečeno na lancu koju iskorištava za određene političke manevre ibacanje prašine u oči braniteljskoj populaciji.  U svi  tim slučajevima čelnici i vodstvo tih  i takvih Udruga vrlo su bliski suradnici političkih „komesara“ tih stranaka a  rijetki su iz tih i tkavih udruga ušli i u politiku, u početku govoreći svom članstvu da idu zbog zaštite interesesa svoga članstva i braniteljske populacije, no to se onda brzo izrodi u totalnu izdaju, nepotizam i samoljublje.

 Ti i takvi ljudi kad se dokopaju poluga plitičke vlasi prodaju svoje ali i naše  ideale takvom brzinom da  je to neshvatljivo običnom čovjeku. Tako poviest pokazuje kako HDZ htjeli to priznati ili ne sebi samimana ovaj ili onaj način „ravna“ vodećim ljudima i predsjendištvima HVIDROM, UDRUGOM SJP, UDRUGOM VETERANA, UHDDR-om i drugima manje više poznatim udrugama nacionalne razine  na čijim vodećim mjestima sjede oni istaknuti hrvatski branitelji koje je iznjedrila ta stranka. Imamo tu SUDHOS, UDHOS koji je iznjedrio HOS i koji je dugo vremena  bio na linku HSP-a  i mnoštvo lokalnih i inih udruga branitelja koje ovisno o potrebi stvaraju sveze i saveze samo da bi izvukli koju kunu od lokalnih šerifa koji sami u večini slučajeva nisu branitelji. Na kraju imamo SABA-SUBNOR koji je ne samo na linku nego je za razliku od ranije pobrojanih stvorio političku polugu, Partiju s kojom i danas na ovaj ili onaj način upravlja i zato vlada političkom scenom Hrvatske od njenog nastanka htjeli mi to sebi priznati ili ne. Svakom sa  zrncem časti i koji drži do istine  ovo moje promišljanje i pisanje bit će jasno  i prihvatljivo.

Ovaj potonji opis stanja pojašnjava temeljnu razliku i uzrok zašto su „Oni“ i „Njihovi“ na vlasti a ne   tijekom drugog svjetskog rata, no kad je rat završio „filtrirali“ su  Partiju i stvorili novu političku snagu  od  vlastitih pripadnika  Saveza Boraca, dočim je kod nas dio tih istih Partijaša i  partizanskih Boraca  shvaćajući opasnost ako se to dogodi sa Hrvatskom Vojskom devedesetih stvorio zakone za stvaranje mnoštva udruga kojima će lakše upravljati devizom „podjeli pa vladaj“.  Shvatili su , ako hrvatski branitelji nakon rata preuzmu politiku i stvore jedinstvenu politčku snagu kao alat nastavka boja protiv neprijatelja hrvatske državepo principu  kao što su to oni učinili nakon drugog svjetskog rata,   onda nema više srpa ni čekića niti njih  „Partizanskih prvoboraca“ . Eto,  dragi moji subranitelji tako to ja vidim,  partizani i komunisti u ovoj zemlji imaju jednu „boračku“ udrugu a mi Hrvatski Branitelji   preko 1300 braniteljskih, zašto? Zato što su to oni tako htjeli a Vi  dragi predsjednici raznoraznih Udruga na tu ponudu  nasjeli.  Logikom stvari danas gotovo dvadeset godina nakon rata došlo je do stanja da više  u hrvatskom društvu vrijedi jedan Partizan iz drugog svjetskog rata nego jedan  predsjednik braniteljske udruge bilo koje vrste, fele ili naziva.... ne slažete se sa mojim viđenjem?  

mi i naši državotvorni Hrvati. Kod njih je „boračka organizacija“ nastala iz političke, znanog nam Saveza Komunista

 Da Vam argumentiram...

Oni vladaju Hrvatskom od njenog stvaranja, Oni kroje zakone i pravila igre kroz one „naše“ koje su prigrlili u svoje redove i i kojima dopuštaju da za sitne škude ili dodjeljene im poslove budu dio te vladajuće  kastete  da u svim oblicima i razinama vlasti bilo koje političke opcije imaju kao nekakvu  ulogu. No ne zaboravimo da  oni Partizani i Jugofili i dalje drže Srp i Čekić u svojim rukama i to na način da  su im  lijevoj političkoj  „ruci“ kao  srp pri tome milsim  na  SKH-SDP i satelite a u desnoj drže Čekić pri tome svakako mislim na HDZ i satelite...a mi koji se ne uklapamo u taj sustav vrijednosti  mi se nalazaimo između njih, između srpa i čekića zajedno sa našim narodom. Mnogi  koji ne promišljaju svojom glavom i koji su  vojnici stranaka će odmah i iz prve skočiti na  stražnje noge na ovu moju formulaciju čuvajući i štiteći boje svoje majčice stranke ili partije bez koje bi bili nitko i ništa. No to je njihovo pravo, kao što je i moje da  mislim što osjećam, govorim što mislim i pišem o čemu govorim i na kraju činim. I dok tako podjeljeni hrvatski branitelji ne vide  nam  dolazi kraj kao braniteljskoj populaciji ali  i naciji, i dok nas naši predsjednici Udruga ali političkih stranaka sve više „odnarođuju“ i udaljuju od naroda Hrvatskoga svojim postupcima i samodostatnošću, i dok udruge branitelja  danas ne brane nikoga i ništa a posebice ne državu, obitelj jednom riječju hrvatsku već se povode i podčinjuju političkim  organizacijama koje ih zato materijalno nagrađuju kad dođu na vlast. Ne shvaćaju da postajemo i sami neprijatelji vlastitom narodu svojim narcisoizmom, napoleonizmom i samoljubljem kao „Predsjednici“  tamo neke Udruge  koja sisa novac iz proračuna svaka na svoju stranu a da niti jedna ne može utjecati na unaprijeđenje života i mijene hrvatske i hrvaskog naroda.

I Na samom kraju za nekoliko godina kada aktualne političke elite, stranke, strančice, Udruge i Udrugice ne budu više postojale jer  neće moći postojati, jer će biti asimilirane u EU.ropske stranke ili ugašene po sili zakona i snose odgovornost jer a doveli su do ovoga stanja .  Neće postojati jer oni koji kroje politiku ove zemlje znaju i svjesni su da će nova globalna EU.ropska unija to ukinuti te da će samo za njih POLITIČKE POSLUŠNIKE  kao izvrišitelje te politke  biti mjesta uz novi EU.ustroj, ta i takva polkitka ili politike u Hrvatskoj i u EU polako ali sigurno ubija hrvatskog branitelja jer u EU  ta formulacija Hrvatski Branitelj  ne postoji niti  kao izričaj ali niti kao proračunska stavka o kojoj nam Domovina  Hrvatska ovisi. Što će tada kao izgovor biti istaknutim pojedincima, generalima, pjevačima, gluimcima i polkitčarima ? Koji nisu a mogli su ujediniti hrvatsko biće.

Stoga drage sestre i braćo po oružju, ukoliko se ne ujedini hrvatsko biće i ne stvori platformu koja će za zadaću imati čuvati hrvatske a ne tuđinske vrijednsoti nema spasa niti narodu, niti državi a samim time niti hrvatskim braniteljima, nas će doduše dohvatiti posljednje.  Hrvatski su narod već okovali, iz kuća iselili, porobili a što činite Vi   VELIKE DOMOLJUBNE BRANITELJSKE UDRUGE osim što u ovom trenutku ispunjavate formulare za dodjelu sredstava iz državnog, gradskog ili općinskog  proračuna  u kojima samo za Vas ima kruha i igara a narod iz kojeg smo iznjedrili za koji  smo se i borili zbog Vaše suradnje sa političarima i politikama  strijepi za  budućnost svoje djece, gladan, bez posla i  porobljen....

Probudite se, ujedinimo se i mi Hrvatski Branitelji postanimo Branitelji Hrvatske, oduprimo se  dosadašnjim politikama i političarima, provedimo Lustraciju, ukinimo aboliciju, presudimo tajkunima,ratnim  profiterima i dezerterima....samo tako ćemo opravdati pred našim precima ali i potomcima časni naziv Hrvatski Branitelj...

„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „

Hrvatski Viteški Red  Čuvari Domovine – Pokret Ustanici

                        Mario Maks Slaviček

                                Koordinator

Pavelićeva ili Tuđmanova Hrvatska ?

Ja neću lupati: "ko' s neba u rebra" nego ću parafrazirati naše pretke, naše stare koji su i jednu i drugu Hrvatsku željeli sanjali ,hrvate koji su i jednu i drugu stvarali i branili. Razlike u te dvije Hrvatske sa osam (8) slova nema nikakve ili?. Ime je  isto neki kažu, za mene nije, niti isto znači. Oni koji su se borili za Pavelićevu Hrvatsku su bili željni Hrvatske iz dna njihovih duša i srdaca.

Pavelić je okupio najčeličnije Hrvate u borbu protiv srpsko/kraljevsko/jugoslavenske države i nije birao borce po pokrajinama, vjeri, porijeklu, staležu, političkoj opredijeljenosti, ideološkim razlikama itd. Pavelić je tražio one borce kojima neće biti teško nositi ratni teret u obrani i očuvanju naše lijepe Hrvatske. 

Svi Vi koji ne želite priznati, hoćete  nećeš Pavelić ih je našao u Ustašama i u Hrvatskim Oružanim Snagama u  HOS-u. Tuđman je je dobro proučio generala Drinjanina i shvatio što znači njegova  PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA taj nauk je bio okidač i ono  što mu je pomoglo okupiti oko sebe sinove hrvatskih Ustaša i sinove hrvatskih partizana u HDZ kojom je stvorio RH nažalost na  principima ZAVNOH-a u kojima nije postojala cjelokupna Hrvatska s granicom na Drini, kao za vrijeme Pavelićeve hrvatske.

ZAVNOH je osnovan 1943. godine ilegalno isto kao što je ilegalno osnovana Republika Srpska Krajina  1995. a koja nikada nije imala utjecaja na unutrašnju politiku Hrvatske isto kao što nije utjecao ni ZAVNOH. Zavnoh je dobio važnost koja mu se pripisuje zahvaljujući okvirima i principima KPJ koja je došla na vlast 1945. godine. Tek tada se je počela širiti povijesna važnost Zavnoh-a kao što bi i Srpska dobila na važnosti da je kojim nesretnim slučajem RH izgubila rat kao što ga je izgubila NDH. I, sada, na koncu konaca, kada se bude dostojanstveno, istinito i objektivno pisala naša hrvatska povijest o ove dvije Hrvatske, Pavelićeve i Tuđmanove

Pavelić i Tuđman, nesumnjivo će oba ova čestita državotvorna Hrvata zauzeti jedno veliko mjesto u hrvatskoj povijesti kao VELIKANI HRVATSKE POVIJESTI, s tom razlikom što će bih ja osobno dao  da se Paveliću dade prednost u tome što je išao linijom hrvatskog državotvorstva s povijesnih činjenica da je naša hrvatska istočna granica na DRINI, dok će Tuđman nesumnjivo ostati zapisan da je oko sebe okupio viši broj komunističko/jugoslavensko orijentiranih Hrvata kojima je Tito bio više idol nego Hrvatska Država

 Baš u tome i jest ta velika razlika između Pavelića i Tuđmana, što je nesumnjivo i rezultat ovih dviju Hrvatskih Država. Prva, Pavelićeva N.D.H duplo veća, druga Tuđmanova R.H duplo manja. A za hrvatskog najgenijalnijeg vojničkog stratega i posljednjeg Zapovjednika HOS-a N.D.H Vjekoslava Maksa Luburića, generala DRINJANINA, povijest će reći da je upravo on bio taj koji je svojom PORUKOM IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA, koja je izišla Časopisu  DRINA 1964., strana 19-21, nadahnuo Tuđmana i da je upravo general Drinjanin naj zaslužniji u obnovi Hrvatske Države s dva slova R.H. 

Danas pak kad se nakon svega i to 20 godina poslije rata, osvrnemo na ideju pomirbe Ustaša i partizana i dobru volju generala Luburića na čijim je temeljima ponovit ću, general Tuđman i uspio okupiti Hrvate u Domovini i izvan domovinskoj Hrvatskoj. Koji te je zbog te ideje i dobio potporu svih snaga.  Danas dakle vidimo da pomirba Ustaša i Partizana nije ništa dobroga donijela pripadnicima  Ustaškoga pokreta, potomcima Ustaške ideje, vidimo da je Partizanska strana izigrala i pljunula u ruku pomirenja, te opet nastavila dezintegrirati hrvatsku nacionalnu svijest, nacionalno  biće kao i falsificirati sveukupnu Hrvatsku povijest. Ideja generala Drinjanina  je izigrana i iskorištena za premošćivanje vremena kada je sam hrvatski narod bio spreman suditi Partizanskoj politici, čelnicima kao i njihovim službama zbog svih zala koja su učinjena Hrvatskom narodu između dvije hrvatske nacionalne države, države kojom su u jednom povijesnom trenutku ravnali sami Hrvati.. Zbog toga je UDB-i, KOS-u i titoistima ta ideja došla kao slamka spasa da ne izgube glavu zajedno sa svojom Jugoslavijom.

Upravo po maskom te ideje znajući da će ona izvan domovinsku hrvatsku  primiriti, te da onaj dio hrvatskoga puka koji je izgnan iz domovine zbog ljubavi i težnji prema Nezavisnosti Hrvatske neće žrtvovati ideju samostalne ,suverene Hrvatske. Znali su UDB-aši  da će ta danas vidljivo privremena  pomirba primiriti onaj dio hrvatskoga bića  koji je desetljećima praćen zatvaran  ubijan i da zbog Nje, svoje sanjane samostalne Domovine  neće iskaliti svoju mržnju prema partizanima i partizanskim sinovima, nego će zbog stvaranja hrvatske države progutati i taj pelin oprostiti svojim isljednicima, egzekutorima i desetljetnim neprijateljima. Kupili su si titoisti i jugonostalgičari vrijeme kako bi se pregrupirali, ojačali i pripremili plan za uništenje Nove Hrvatske, novim metodama ali sa starim namjerama i saveznicima. 

Kad sve zbrojimo i proučimo povijesne činjenice i to iz knjiga koje su pisali politički i nacionalno osviješteni hrvati,  a ne drugovi iz komiteta doći ćemo do zaključka da je Hrvatska koju je stvarao Poglavnik bila naklonjenija hrvatskom nacionalnom  duhu, da su za vrijeme NDH zakoni bili na strani Hrvata, da je cijela hrvatska administracija držala do hrvatskih običaja, jezika ,kulture, vjere i tradicije. Uvidjet ćemo da je Hrvatska država i teritorijalno bila veća, uvidjet ćemo da je imala bolje odnose sa svim susjedima osim dakako sa Srbima iz povijesno činjeničnih i jasnih razloga Velikosrpske višestoljetne težnje za našim teritorijem i mržnje spram svega hrvatskoga.  Ta tadašnja država od tri slova N.D.H i ova današnja koja je spala na samo dva R.H koju je Vrhovnik slagao i stvarao sa svojim partizanima u salonima Pantovčaka dok su ponajprije djeca, unuci Ustaša oružjem branili od velikosrpske agresije a ne djeca partizana, barem ne u znatnom broju. Razvidne su danas razlike između te dvije Hrvatske, posebice nama koji smo ratovali za ovu novu na temeljima one stare. Danas se povijest ponovila, iako je 21. stoljeće i treba ponovno krenuti u bitku za hrvatsku, iako  opet našu povijest pišu naši neprijatelji, iako su na čelo države  propustima te i takve pomirbe došli antihrvatski elementi nije sve izgubljeno.

I Poglavnik i Vrhovnik imali su svoje razloge i prosudbe za svoje postupke i čije pozitivne ili negativne posljedice sudi svatko od nas ponaosob sukladno svojim načelima i uvjerenjima. Na žalost vidljivo je da su drugovi iz komiteta iskoristili i svojeg najljućeg neprijatelja i s njim kako se ono kaže tikve sadili samo da bi opstali i ponovo kompromitirali NDH ali i grčevito djelovali protviv bilo kojeg oblika samostalne Hrvatske. Ta nedosljednost ,lažljivost i hinjenje  upravo je trebala biti znak da sa njima ne treba miriti i da je trebalo “provjetriti“  hrvatsku, riješiti je te rak rane tog neokomunističkog-projugoslavenskog tumora zbog budućnosti same hrvatske i Hrvata. I sam  je predsjednik Tuđman to pred svoju smrt shvatio no već je bilo kasno. Bilo kako bilo  ako mi koji imamo i znanja i tehnologija da ne nasjednemo više na takve podvale kao što su naši stari nasjeli još od 1102 preko 1918 pa sve do 2013. Valja stoga štovali svakoga od naših nacionalno orijentiranih hrvatskih velikana, valja držati do svoje tradicije koju nam stoljećima nastoje promijeniti, falsificirati ili  oteti valja prije svega stvarati državu u kojoj će temelji preambula ustava biti Hrvatska je stvarana voljom, žrtvom i vojevanjem hrvatskoga naroda od stoljeća sedmog. Valja nam sačiniti Deklaraciju državotvornosti u tome smjeru, u kojoj bi jedan od članaka bio:

"Nitko tko se priključio ustanku ili pobuni protiv Hrvatskog naroda, ili pružao pomoć i podršku njegovim  neprijateljima ne može se kandidirati i  neće biti vijećnik načelnik, gradonačelnik, župan  ili zastupnik Saboru ili izbornik Predsjednika ili potpredsjednika, ili držati koju službu, građansku ili vojnu, u Hrvatskoj Državi ili međunarodnoj instituciji s kojom surađuje hrvatska država.  "

Mi hrvati moramo početi shvaćati da bez njegovanja svojega na svome nećemo kao narod opstati na ovim prostorima niti ekonomski, niti kulturno i u konačnici niti biološki jer zbog ne držanja do sebe samih i svojega svakih 50 godina gubio dio suvereniteta, gubimo populaciju u Domovini i izvan domovinskoj hrvatskoj.

Nužno je držati se tradicije i načela kao temelja po kojima se prosuđuje prihvaćanje novih vrijednosti imajući na umu povijesne činjenice i tradiciju. Sve hrvatsko mora imati prednost pred tuđinskim i samo tako ćemo opstati. Ne napadajući tuđe, no čuvajući svoje.

„ U Mislima Domovina , U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „

ZA DOM SPREMNI !

Generali(ziranje) hrvatske istine

Generali(ziranje) hrvatske istine

Naš je posao provesti akciju „ ANTI ABOLICIJU“ i Operaciju „LUSTRACIJA“ prema svima onima koji su štetno djelovali protiv hrvatske države, nacije. Prema svima onima koji su se ogriješili o ovaj hrvatski puki njegove interese, prema svima onima koji su se o okoristili o Hrvatsku na svoju korist i štetu nacije u bilo kom obliku. Onaj tko je na to spreman taj želi bolje Hrvatskoj. Opet spinovi i medijske, odnosno informacijske operacije koje provode „bivši“ protiv „bivših“ koristeći kao i uvijek najsvetije hrvatske svetinje. Cilj: Podjela, Motiv: Politika, moć, vlast pozicije ,privilegije.. Sredstvo: dio Hrvatskoga puka koji nije imun na manipulacije i efekt inertne  mase potpomognut massmedijima koji su u rukama stranaca. Svi smo mi branili Hrvatsku kazat će oni koji to nisu činili, ili su se pak zatekli igrom slučaja u zoni bojnih djelovanja, neki kažu branili su je baveći se pjesmom, neki politikom, neki kuhanjem, neki novcima, no malo je onih među nama i našim hrvatskim pukom koji su to činili srcem, tijelom i oružjem. Malo je od toga našega puka bilo muževa, sinova i otaca koji su imali tada petlju napasti treću europsku oružanu silu. I zato mi koji smo to učinili sa srcem i ljubavi prema domovini, bez da smo se kasnije od toga na neprimjeren i nemoralan način od toga okoristili služimo kao banak za potkusurivanje onima koje je iznjedrila politika, onima koji su krojili i kroje te i takve politike, onima kojima je rat bio brat i koji su u njemu stekli sve a prije rata nisu imali ništa ili su bili nitko i ništa, kako to stariji ljudi vole kazati... Dolazi do ponavljanja ciklusa, do obmane i zavjere koju ću razotkriti na kraju ovog podužeg teksta u kojem ću Vam prenijeti svoje misli..... Hajde da ja Vama lijepo kažem svoje promišljanje, a Vi kako kome po volji udarite, komentirajte, prozivajte, napadnite me, negirajte ili pak ako Vam proradi osjećaj za istinu razmislite i podržite onome što ću pokušati ispričati i pojasniti....POVJESNU ISTINU i činjenice ,idemo redom. 1988- 1990 Kao i danas Hrvatima u Domovini puna kapa raditi za ništa, da ih zlorabe i ponižavaju, budi se nacionalna svijest i kreće pokret otpora..... Prvo kulturom, dakle pjesmama, ikonografijom obilježjima i drugim metodama.. NEPRIJATELJ prepoznaje, putem službi pod nacionalna obilježja kao kukavičja jaja ubacuje „obrađene „ i evidentirane pjevačice i pjevače da budu što Hrvatskiji i nacionalniji kako bi baš oni bili smjerokaz kamo da se nacionalni naboj isprazni i usmjeri. U isto vrijeme stvara se nova POLITIČKA arena u kojoj je nužno rasporediti figure kako bi kroz koje desetljeće mogli po metodi „Specijalnog“ ratovanja opet ponoviti priču. Stoga se umanjuju komunistički grijesi ali i dopušta stvaranje ekstremnijih nacionalnih organizacija, pojedinaca i stranaka kako bi im bile alibi za eventualne moguće krive prosudbe i događaje. Odrađuju pomirbu, U isto vrijeme se stvara Hrvatska oružana sila u koju kao dragovoljci stupaju mnogi hrvatski sinovi, no mnogo veći se broj mudro sakrio u „Stožerne“ institucije svih mogućih i nemogućih političkih aparata. Ministarstva, konzulate, pristožerne,  podstožerne, nadstožerne snage....Ako uzmete činjenicu da je kadroviranje u početku bilo po načelu stavljamo „naše“ na vodeća mjesta, ako tih „naših“ u početku nije bilo puno dolazi do slijeda da moramo „mobilizirati“ i upregnuti one koji se jesu deklarirali kao Hrvati kako ne bi izgubili svoje fotelje i mjesta koja su i do tada imali u „svojim“ tvrtkama. Dolazi do sveopće euforije, domoljubnog zanosa ali kako se to danas pokazuje pomno orkestriranog. Dojučerašnji ljuti protivnici Ustaše i Partizani sada su na istoj strani?!? Po volji i direktivi tadašnjih okolnosti, politike, odnosa snaga na geopolitičkoj sceni starog kontinenta i mudrosti koja je tada morala tako postupiti u početku ciklusa stvaranja države. 1990-1993 Širom Hrvatske ponajbolji sinovi trošeći svoj novac, kupuju oružje i naoružavaju se lokalno i staju u obranu vjekovnih hrvatskih Domova, kako se kasnije uspostavilo i pokazalo mnogi su drugi „kupovali“ oružje i dobivali generalske činove ne ispalivši niti hica, osim možda u birtiji ili ponekim svatovima. U tim trenucima nije politika bila motiv niti cilj angažmana nacionalno osviještenog hrvatskog domoljuba, nisu to bili niti činovi, niti dužnosti, niti funkcije. Vodilo se po načelu tko je imao veća m..da, tko je imao karizmu i „šlifa“. Vodilo nas je Domoljublje, a ne stranačka pripadnost. Mora se priznati da je tada HDZ uz HSP bio stožerno okupljanje domoljubnih, državotvornih opcija na prostorima bojnog djelovanja, ali i drugih dijelova domovine. No kako za koga, i kako s kojim ciljem? Dok smo mi s jedne strane ratovali, s druge su strane iskusni KOS-ovi operativci, u institucije novonastale države kroz pomirbu i već tada 1992 aboliciju, instalirali ono što moglo nazvati sjemenom razdora i rasturanja političke, nacionalne, i domoljube svijesti Hrvatskoga bića. Kako to čine? Ostaci komunističkog političkog mastodonta na brzinu su se po direktivi priljubili uz skute novih stranaka i postali jači i veći branitelji hrvatstva od nas samih, iako su desetljećima prije toga, špijunirali i ubijali za majčicu Jugoslaviju i UDB-u. Shvatili su se da se moraju ogrnuti nacionalnim plaštom i mrskom im Hrvatskom zastavom, spriječiti moguću LUSTRACIJU sebe samih, svojih mentora i svojih nasljednika koje su postavili u sve sfere društva kako bi čekali promjenu stanja. Jer ako tako ne postupe mogle bi padati glave. Uglavljuju se u najvišlje pozicije vojno-političke vlasti i „savjetuju“, usmjeravaju, smiruju političke strasti, pomiruju s jedne strane, dok s druge pak strane vrše pretvorbu i privatizaciju svekolikih hrvatskih bogatstava za „svoje“ sebe i sinove „svojih. Koriste se veze sprege i poznanstva, iskorištava se metež rata, muka i nesreća prognanih i protjeranih kako bi se stvorile nove vrijednosti i pravila koja će vrijediti kad rat bude stao. Na trenutak u svom zanosu hrvatska nacija je zaboravila boreći se protiv vanjske oružane sile, bitku protiv tisućljetnog unutarnjeg neprijatelja. Taj trenutak slabosti će desetljeće kasnije koštati i same osnivače Hrvatskog nacionalnog pokreta HDZ-a. Zaustavili smo čelik i olovo JNA, bojišnica je utišala, neke smo svete krajeve i ljude izgubili no dobili SMO DRŽAVU? Danas se pitam jesmo li je mi zaslužili i obranili sebi i svojoj djeci ili opet njima? ZNG i SJP koji su do tada bile dragovoljačke postrojbe, popunjavaju se 92/93 mobiliziranim snagama kroz koje u taj sastav opet ulaze i „njihovi“ spavači jer je sazrjelo vrijeme, dolazi do aktiviranje druge faze hrvatskog jala podjele kroz legitimno i legalno institucionaliziranje vojnih „funkcija“ i „činova“. Odjednom iako njima kao partizanima nakon rata nije bila važna škola i stručna sprema da bi imali činove (za koje su se kasnije odškolovali) nama dolaze PS-ovi da ne se ne može biti zapovjednikom, časnikom HV-a ako nemamo potrebitu stručnu spremu?!? Kako me sjećanje služi, jer sam tada `93 bio nekih 20 godina star pa dobro pamtim, mnogi koji su pušku uzeli u ruke i ušli u ONZ, ZNG i MUP bili su obični pučani, sa po tri četiri razreda srednje škole, rijetki su bili sa višim i visokim, a najveći je bio broj onih koji su školu napustili išli trbuhom za kruhom jer im roditelji nisu bili „njihovi“. Bilo kako bilo “drugovi“ su u Zagrebu već ozakonili i podijelili najveće činove, dužnosti i funkcije „svojim“ Hrvatićima, politički pouzdanim i dosljednim, onima koji su bili u postrojbama sportsko-rekreativnog tipa, onima koji su ih čašćavali u „kafanama“ i pod budnim okom i zaštitom „službi“ sada po nazivu naših hrvatskih, no po sastavu i ljudstvu opet „njihovih“ puštali i slušali ćirilicu i narodnjake uz svekoliki prešutni blagoslov POLITIKE, tada pomirbenjačke. Uz te su se cajke, naši dragi političari, novopečeni privatizacijski bogataši i salonski „generali“ opijali, kockali, pjevali i smijali dok smo mi na braniku ili ako hoćete „štosdenferu“ Domovine držali stražu da ih ne pokolju i ne porokaju oni za koje rade , za koje su do jučer radili i kako se danas vidi da će tek raditi. Rodbinsko plemenski savezi, politički kurvaluk, Hrvatski jal već su tada stvorili rascjep između onih koji su dali sve za Domovinu ne tražeći i ne očekujući ništa i onih koji nisu za domovinu učinili ništa a dobili su ili oteli sve. Ovi potonji su postali su okosnica i poželjni članovi društvene scene samim tim jer ih je po naravi bilo više, kako sam ranije kazao. Mnogi su iskoristili svoje novostečene vojne privilegije, činove i funkcije te u tijesnoj suradnji sa „novonastalim“ poduzetnicima i „dokazanim“ domoljubnim političarima debelo napatili i materijalizirali svoje sudjelovanje u obrani Domovine, na način da su postali veće pijavice i štetnici hrvatskom puku od onih protiv kojih su nas poveli boj, barem smo tada tako mislili. Danas pak je razvidno da su oni koji su kao bili prva politička elita, prva vojna elita samo su druga strana medalje onih za koje smo mislili da su nam jedini neprijatelj kao naciji. U isto su vrijeme mnogi viđeniji političari- poduzetnici i „časnici“ sudjelovali u robno-novčanoj, i robno-robnoj razmjeni sa onima s druge strane crte bojišnice, u isto su vrijeme „njihovi“ i „naši“ prodajući maglu u dijelovima gdje nije bilo rata uspjeli na neki mađioničarski način dobiti „menadžerske“ kredite bez obzira na stranačku, nacionalnu ili pak dugu pripadnost te kupiti i privatizirati javna poduzeća u koje su se moji suborci trebali vratiti raditi kad oslobodimo Hrvatsku. U to vrijeme dakle 1993-1995 postaje in biti u odori, i vojska nam se naglo popunjava svim i svačim, opet napreduju po jugoslavenskom sistemu, „bivši“ svoje činove prenose u HV čak i napreduju, počinje novi ciklus, kada POLITIKA odlučuje tko će i po kojim POLITIČKIM kriterijima biti admiralom, pukovnikom ili generalom. Reći će na to pa svugdje politika odlučuje i s tim ću se složiti, no ipak ima jedna razlika između mirnodopskih i ratnih činova, mirnodopskih i ratnih zapovjednika. Meni osobno ovi sa prefiksom ratnih vrijede više, jer ako si sposoban u ratu i pogibeljnoj situaciji voditi i brinuti za 10 ljudi u miru možeš to činiti sa barem 100. Pa sukladno tomu dolaze i odličja koja se isto tako dijele i uz činove i funkcije u budućnosti kad to „njima“ bude odgovaralo mogli napraviti još veći razdor. Tako su najmanje generalskih činova dobili pravi ratni zapovjednici, najveće činove su dobili „pozadinci“ salonski časnici. Zaboravih napomenuti da su političari, pjevači, športaši pa čak i vojnici koji su prokužili te „njihove“ igre uglavnom pod čudnim okolnostima izgubili glave. U ovom periodu već su se dojučerašnji „suradnici“ i politički istomišljenici razišli te osnovali druge političke servise i opcije kako bi što više i što prije razmrvili i uništili nevoljenu im i neželjenu samostalnu Hrvatsku. Vrijeme prolazi Hrvatska je premrežena, legalizirana je i legitimizirana pljačka, „oni“ su istinski“ vlasnici Hrvatske, nisu to više nacionalne istinske i domoljubne opcije, one su nestale sa scene. Odlučili su da nije vrijeme i da ne mogu odraditi novu Jugu. Pretvrdo je još. Mi smo se u to vrijeme spremali dotući agresora do kraja i osloboditi Domovinu, vratiti se kući i raditi, onaj tko je odlučio ostati u oružanim snagama, neka ostane, onaj tko je odlučio natrag na svoj prijeratni posao planirao je tamo. No nažalost neće ići po planu. 1995. Hrvatska je oslobođena od oružane agresije, od JNA i četnika na crti bojišnice nada ljudi i prognanika da će se vratiti kući na svoja ognjišta, da će podići imanja iz pepela i da će živjeti u Hrvatskoj poput švicarske ne jenjava. Nada da ćemo živjeti svoji na svome. Hrvatska jest oslobođena od četnika, velikosrba i JNA na crti bojišnice, no tada mi koji smo je oslobodili ne uviđamo da nismo pobijedili, srbe i UDB-u KOS i JNA iza naših leđa, iz naših leđa su oni kroz spavaće koji su infiltrirani , „naše“ službe, „naše“ stranke, „naše“ institucije zaposjeli Hrvatsku iznutra, oni su maskirani, infiltrirani kroz poduzetnike, pravnike, tajkune, pjevače, novinare, političare teško ih je vidjeti i „eliminirati“ jer su stvorili sustav koji je njima na službu a ne nama i naciji. Uspjeli smo im stvoriti i omogućiti novi državni aparat u kojem se kandidiraju, postavljaju i njime vladaju u korist „njih“. Badava nam vojne akcije i operacije, badava nam „SKOKOVI“, „OTKOSI“, „ZIME“, „LJETA“ badava nam „BLJESAK“ i „OLUJA“. Badava nam sve to vrijeme će pokazati, badava jer nismo proveli u tom trenutku, te časne 1995 naj važniju OPERACIJU, operaciju „LUSTRACIJU“ , jer nismo proveli akciju „PONIŠTIMO ABOLICIJU“. 2000-2011 godina. Politika je kompromitirana, vojska razoružana, nacija na praznim ognjištima okružena „komšijama“ koji šute i čekaju promjenu ciklusa. Oni koji su bili protiv Hrvatske, koji je nisu željeli, koji je nisu branili dolaze na velika vrata da njome upravljaju. Oni koji su bili vrhovni zapovjednici oružane neprijateljske sile, oni koji su se ogrnuli neželjenim i nevoljenim Hrvatskim stijegom, oni koji su stvarali HDZ sa figom u džepu, oni koji su ga kompromitirali i pobjegli u „svoje“ druge opcije i njihovi spavači iz mišjih rupa izviruju, kandidiraju se i gle čuda „demokratski“ pobjeđuju? Je li to moguće? Je ne pobjeđuju oni zbog svoje snage, znanja i vještina, oni pobjeđuju zbog svoje dosljednosti, naše nedosljednosti, slabosti i jala. Oni su se pripremili za novi Rat, mi nismo jer nas „naši“ koji su u stvari „njihovi“ a da toga i jesu ili nisu svjesni nisu za to pripremili časne 1995. A znali su do čega može doći, bili su Generali, Političari, Intelektualci, bili su u ili pri vlasti „našoj“ vlasti. Znali su za Specijalni rat, UDB-u umreženost, SANU 1 i SANU 2 znali su za Izdaju u našim redovima barem danas tako tvrde dok se obraćaju medijima i naciji. Ja nisam znao, ja sam poput mnogih od Vas pretpostavljao, nadao se da će „naši“ taj problem riješiti. Nadao sam se dok deset ljeta kasnije nisam shvatio, nema više „naših“ naši izginuli i pomrli, ima samo nas, svi drugi su njihovi jer djeluju protiv Domovina činjenjem ili ne činjenjem u njezinoj zaštiti. Ako su znali zašto nisu djelovali, zašto nisu to spriječili, zašto su mnogi bili dijelom sastava koji je se o hrvatsku okoristio, kroz privatizaciju, sinekure, pozicije i šutio dok je hrvatska nacija sve gladnija i gladnija. Zašto odmah prozborili, prokazali i naciju na bunt pozvali jer ne ide hrvatska u smjeru za koji smo se borili? Najmračniji dio hrvatske povijesti za mene je kad sam shvatio da „oni“ i HDZ i SDP sa svojim satelitima vode istu politiku. U ovo vrijeme prelijevaju se antikristi i komunisti sa nacionalistima i realistima. Miješaju se stranačke boje, prelijevaju dužnosnici iz stranke u stranku sa ciljem prepucavanja i marginaliziranja pljačke nacije u kojima su sve tadašnje političke opcije zajednički sudjelovale. Mijenjaju Ustav, ukidaju dvodomni parlament, kroje zakone po mjeri lihvara, bankara i stranih nalogodavaca. Umirovljuju i miču sa političke scene domoljubne opcije i pojedince razračunavaju se izdaju jedni druge prebjegavši u saveze sa neprirodnim koalicijama, sa dojučerašnjim neprijateljem samo da bi bili vlast, izmjenjuju se crveni i plavi, no niti jedna opcije ne poništava odluke i zakone one prijašnje garniture u korist nacionalnih interesa već samo za svoje uske stranačke interese. HDZ ide sa SDSS-om, SDP sa HSP-om, vrijeme razotkrivanja je na pomolu. „Njihovi“ crveni ne izručuju generale, ali čine sve da kompromitiraju Domovinski rat, „njihovi“ plavi za koje su nas uvjerili da su „naši“ prodaju ih u tren oka, opet za svoje sinekure. Nacionalna svijest se budi, oni koji progledavaju, oni koji vide i razumiju pozivaju na otpor protiv jednih i drugih, brane nacionalne interese dosljedno. No mi smo opet kao i `90-tih malobrojni, slabo opremljeni nemamo medije, nemamo prostor. Intelektualne elite koje su nastale u JAZU a sada se zovu HAZU šute, pjevači postaju „pevali“, a pjevačice „pevaljke“. Oni koji su Vukovar branili postaju zatvorenicima, a oni koji su Vukovar rušili, Hrvate zatvarali postaju ministrima i saborskim zastupnicima, seljaštvo je na koljenima, radnici bez tvornica, braniteljima se napada na čast oduzima sloboda. Osloboditelji utamničuju, agresori časte i ugošćuju. Izjednačuju žrtvu i agresora. Uništeni stupovi države, sa kape skidaju pletere, zvijezde prekrivaju križeve....manjine vladaju većinom. Djecu odgaja ulica, bezvrijedni postaju profesori žene se lezbe i pederi. Mijenjaju se zakoni u korist manjina, na štetu većine sve to postavljaju i provode „njihovi“ i „naši“ ovisi tko sjedi u foteljama. 2011. Bivša se Hrvatska Vojska okuplja i na glavnom hrvatskom trgu nakon 20 godina, sa ciljem bunta i boja protiv vanjskih i unutarnjih agresora. Za seljake ,radnike ribare a napose za ratnike i utamničene suborce, vojnike, dočasnike, časnike i generale. Dok vojska na glavnom trgu Nacije brani čast utamničenih generala, mali broj njima ravnih po činu ustaje protiv anacionalne i antihrvatske politike uz rame svojih vojnika. Generali, admirali u većini šute, malen je broj onih koji podržavaju vlastitu vojsku to čine uglavnom ratni a ne salonski generali. Ovi drugi pak ne žele protiv politike i stranaka koje su ih napravile generalima. Ne znadu i bit će da ih generalima nije napravila politika i stranka, nego njihovi vojnici. Jer vojska može bez generala, generali ne mogu bez vojske. Još manji broj Intelektualaca diže svoj glas, svi sumnjaju i svakoj prosudbi ne vjeruju, već medijima, spinerima i političkim konvertitima. Srbi srbuju, nacija gladuje, stranci vladaju....ciklus se nastavlja „oni“ utvrđuju svoje redove. Izmijenili se i „crven“ i „ plavi“ izmijenili se na vlasti „naši“ i „njihovi“, oni se izmjenjuju i politiziraju, bave jedni drugima i sobom samima no za naciju ne brigaju. 2012.godine Nije posao umirovljenih vojnika, dočasnika časnika i generala čuvati i braniti naciju u miru, govore nam „njihovi“ u našim redovima. Vi morate biti legitimisti i štititi legalno izabranu vlast, kazuju nam. Istina je da je tomu tako, ali je sito tako naša obveza pobuniti se protiv nepravde koju naciji nanosite Vi koji ste već godinama „odabrani“ i „izabrani“. Dok smo na trgovima tražili pravicu i napadali vlasti i „crvenu“ i „plavu“ legitimnim zakonskim sredstvima, prosvjedima mnogi su naši suborci a posebice generali bili protiv javnih prosvjeda, mnogi su političari bili protiv prosvjeda, mnogi intelektualci zašto pitam se ? Povijest nešto kasnije pokazuje da smo bili upravu, što smo vjerovali podupirali njihovu ali samim tim i našu čast i nevinost pred svijetom, što smo pokazali zajedništvo, mi mali obični ljudi, koji se o hrvatsku nisu ogriješili, okoristili, koje činovi i funkcije nisu iskvarili. MI Hrvatska nacija. 2013.godina - Sve vaše manipulacije su raskrinkane, svi vaši potezi su pročitani. Nećemo napraviti grješke i pasti na ispitu nacionalne svijesti, nećete uvesti ćirilicu niti vi „naši“ koji ste je ozakonili niti vi „njihovi“ koji ćete je provesti u djelo. Nećete nas više manipulirati govoriti nam da nije naš posao čuvati Domovinu, nije naš posao čuvati „Vas“ i „njih“ naš je posao čuvati Naciju. Nećete nas više podijeliti, nećete nam se više nametnuti ni „crveni“ niti „plavi“, nećete nam moći nametnuti pomirbu, niti autoritete onih za koje smo držali da su „naši“ a u stvari su „Vaši“ bili oni novinari, političari, svećenici ili generali. Hrvatski Nacionalni Krugoval USTANICI                                 Naš je posao provesti akciju „ ANTI ABOLICIJU“ i Operaciju „LUSTRACIJA“ prema svima onima koji su štetno djelovali protiv hrvatske države, nacije. Prema svima onima koji su se ogriješili o ovaj hrvatski puki njegove interese, prema svima onima koji su se o okoristili o Hrvatsku na svoju korist i štetu nacije u bilo kom obliku. Onaj tko je na to spreman taj želi bolje Hrvatskoj. Svi koji misle da će surađujući sa političkim opcijama, pojedincima i organizacijama koje su u takvim nedjelima sudjelovali ili podržavali ne žele dobro Domovini i samo će vratiti proces na početak i time dati neprijateljima Hrvatske prednost " U Mislima Domovina, U Srcu Odansot U Desnici Snaga " Zastava pokreta  Ustanici Hrvatski Viteški Red   Čuvari Domovine - Pokret Ustanici ZA DOM SPREMNI ! Mario Maks Slaviček      Koordinator