Mario Maks Slaviček: Završni račun 2012.

Objavljeno Srijeda, 12 prosinca 2012 14:00

 Završni račun 2012.

Kad malo bolje razmislim o onome što smo činili ove godine,nikako se ne mogu oteti dojmu da su nas opet izradili. Ako se 21.12 i dogodi smak svijeta kako su to Maje najavili u svojim kalendarima, čini mi se da će to biti spas za nas Hrvate. Spas jer ćemo nestati kao slobodni, nezavisni i samostalni.

Bilo kako bilo, pokušat ću napraviti rekapitulaciju tekuće godine.

Financije

Kao i uvijek bogati žive na štetu siromašnih, Banke su povećale kamate sukladno onim sitnim slovima na samom dnu ugovora, nerođena djeca su nam zadužena sa po otprilike 7.500 eura, a mi živi sa po 5.700 eura duga po glavi u prosjeku, za mrtve još nisam dobio financijsku listu, ali koliko znam i njih smo ponešto zadužili kod fondova, pa ćemo i taj dug vratiti tako da ga pripišemo nama živima i još nerođenima. Nova godina a novim porezima, ne drugim i drugačijim nego pridodanim na one stare. Ne dao Bog imat za život, odmah si državni neprijatelj br. 1.

Mediji

Mediji kao mediji, ako nemaju hrvatski predznak i nisu neovisni odnosno ne pripadaju nekome od medijskih magnata nemaju šanse opstati i prenositi istinu. Ovi koji nose naziv „državni“ ili „javni“, poput HRT-a, sve su samo ne nacionalni. Zašto? Pa velik dio filmskog programa je na toj „našoj“ televiziji srpski, crnogorski ili jugonostalgičarski. Partizanski filmovi, déjà vu serije, katastrofa. Jagma je za antihrvatskim novinama, novinarčićima, televizijama i filmovima.

Pokušavaju naciji promijeniti svijest, srećom ima dijelova RH gdje ne gledaju HRT jer nema signala, većim dijelom su TV aparati zapečaćeni radi neplaćanja RTV pristojbe jer nacija nema novca za to. Sreća naša što će manjak novca spasiti nacionalnu svijest, molim vas da povećate cijene RTV pretplate, novina, struje i interneta za 100%. Sad će se mladež ljutiti, ali će kasnije, za par godina, biti zahvalna. Oni poput Danijele Trbović koji su odmah prijavili Gotovinu da su ga vidjeli za vrijeme potjere danas postaju kumovi hrvatskim pilotima. Seve je ostavio Milanče, mo`š mislit štete.

Debilne emisije idu u novim blokovima: red Sulejmana, red Budve na peni od mora, red homoseksualaca, red Fimi-medije... onda malo izmjena i pojašnjenja zašto su firme propale. Zašto BDP nije ovakav ili onakav, zašto oni moraju imati plaću 17.000 kuna, a vi ne trebate posao. Što će Vam, pa sve ćete dobit badava kad uđemo u EU. Da pojasnim, karikirat ću situaciju kroz vic. Kako se zaklinju ljudi u Hrvatskoj:

- Oni koji imaju plaću 2.500 kn: "Kruha mi!"

- Oni koji imaju plaću 10.000 kn: "Svega mi!"

- Oni koji imaju plaću 20.000 kn: "Poštenja mi!"

- Političari: "Ne mak'o se s ovog mjesta!"

Čak su i crtani filmovi prilagođeni zaštiti interesa protivnih tisućljetnom odgoju, običajima i svjetonazoru Hrvata.

Danas je bolje biti nepismen i ne znati ništa, manje glava boli, manje sumnjaš u vlastite prosudbe i inteligenciju. Preporuka svima: Gledajte National Geographic, ali ne životinjsko carstvo jer ćete odmah pomisliti na poznate koje ste vidjeli u Saboru. Ne, ne mislim pri tome na lavove, nego na hijene, kameleone i krokodile...

Zdravlje

Nacija nam je u totalnom rasulu i kao takva mislim da neće proći liječnički pregled za ulazak u EU. Ne treba njima tamo neka bolesna nacija i još k tome bez love.

Osnovna bolest prosječnog hrvatskog državljana jest ona nasljedna još s kraja prošlog stoljeća, bolest s kojom su nas zarazili jugovići, a zvala se „besparitis“ kojoj je osnovni simptom „neplatitis“ a uzročnik te bolesti je majčica država odnosno prijenosnici političari.

Bolest se razvija progresivno i napada sve dijelove društvene zajednice osim političko-menadžerske elite koja po „vakcinu“ ide u EU i tamo se liječi. Ta bolest ovu naciju udara već dobrih dvadeset godina i za sada osim injekcija koje primaju političari i menadžeri, ostalima lijek nije dostupan osim uz enormne kamate kod EU banaka koje smo sanirali nadajući se da će nam zbog toga lijek biti pristupačniji. Eto, tu su nas opet izradili.

Kad Vas udari besparitis to osjetite do kostiju, djeluje negativno na sva čula, brzo se širi okolinom, prije svega u obitelji i napada sve naraštaje bez obzira na tjelesnu spremu, obrazovanje, starosnu dob. Počinje glavoboljom, pa gubitkom volje, slabošću, stidom, sramotom, i kreće k ovisnosti. Razara brakove, obitelji, sukobljava naraštaje i nabija osjećaj krivice. Umrtvljuje duh i tijelo, ostaje Vam samo čekati, umrijeti, ili dobiti na lotu.

Dijagnoza bolesti po međunarodnim standardima je: „Novac je krv i duša EU čovjeka, onaj tko ga nema hoda mrtav među živima.“ Kako su stručnjaci zaključili bolest će u Hrvatskoj postati epidemična s naznakom nastanka pandemije prilikom ulaska u EU jer je tamo pogodnija klima za širenje i mutiranje spomenutih bolesti. Posljedice bolesti jesu ekstremno društveno siromaštvo i smrt.

Lijek za bolest je novac u svim svojim oblicima, lijeka kronično nedostaje, no ekstremisti predlažu eliminaciju uzročnika bolesti na način da se on i prijenosnici uklone iz društveno političkog života nekog prostora. Dakle, sumirano: ostavi nas EU i potamani lustracijom uzročnike-prijenosnike, političare iz prošlog stoljeća. Potpisujem.

Neću ići u daljnju analizu pa neću dotaknuti religiju, kulturu i druge sfere života nacije u ovom tekstu. Ostavit ću to za neku drugu prigodu, jer ipak što bi bilo previše bilo bi previše....

Daj Vam Bog novca, da budete zdravi, lijepi i pametni... ne trebate za to ići u školu, odgajajte djecu da budu izdajnici, samodopadni, samodostatni, ateisti, nevjernici, i učlanite ih u jednu od dvije struje-frakcije nastale od komunizma, dakle SDP ili HDZ. Imat će budućnost, zdravlje i sreću... samo ih nemojte učiti da vole svoje: povijest, vjeru i običaje, nemojte ih učiti da budu Hrvati.

Jer ako to učinite hodat će mrtvi među živima...

Mario Maks Slaviček

Otvoreno pismo Generalima Gotovini i Markaču

Otvoreno pismo Generalima Gotovini i Markaču

U Đurđevcu 27.11.2012.

PROŠLA JE HIMNA I MINUTA ŠUTNJE.....I JA VAM MORAM REČI

Hrvatska je šutnja najveći neprijatelj Hrvatske nacije, ona je potpomognuta domaćim izdajnicima i medijskim spinerima.

Od hrvatske šutnje je gori samo hrvatski jal i hrvatsko nejedinstvo.

Iako sam glasno i jasno prozivao sa svojim suborcima i prijateljima sa hrvatskih trgova tijekom skupova potpore utamničenim suborcima, dakle i Vama, mi malobrojni koji smo glasno i jasno davali do znanja hrvatskoj, europskoj i svjetskoj javnosti što mislimo o našim političarima i izdaji, o pljački i privatizaciji,a ponajviše o univerzalnoj (ne)pravdi prema hrvatskim braniteljima i zatočenim generalima. Nije nas tada bilo puno koji smo jasno i glasno govorili, ne toliko puno koliko danas uz Vas generale stoji pred kamerama i fotoaparatima , ali neka, kako rekoste ima Boga On sve vidi i zna.

Politika, osobni interesi i hrvatsko- poslovični masovni gubitak pamćenja je opet uzeo maha. Možda je to samo moj osjećaj, možda sam ja imao prevelika isčekivanja, možda sam pogriješio kad smo organizirali peticije, na koljenima molili, nosili slike, spavali u vrečama po trgovima prokazujući izdajnike i podržavajući uznike. Možda Bog za mene i moje prijatelje ima još jednu težu zadaću, vidjet ćemo.

Kao Hrvat, kao branitelj, kao domoljub i kao otac sretan sam i zahvalan Bogu što je sa hrvatske zemlje i nacije Vašom žrtvom skinuta stigma zločina, sretan sam i zadovoljan što sam sa prijateljima bio dio povjesnog trenutka u planiranju i provoĎenju svih aktivnost od dana Vaših uhićenja protesta prije,za vrijeme i nakon prvostupanjske osude, sretan sam što sam uz Biskupe, Gardiste, Specijalce, Thompsona, generala Sačića, Kikija, Šekija, Cvrtile, Šelja, Brke, Kune, Spliće malog Bujanca i drugih imao čast dignuti glas za istinu, za pravdu, za Hrvatsku, ZA DOMOVINU. Sretan sam i ponosan što smo govorili..ma šta govorili, vikali političarima što im je činiti i što od njih zahtjevamo. No možda to ipak nismo trebali činiti?? Zašto?Po logici stvari odluke donosi većina, većina nije bila agresivna i glasna poput nas, većina je bila negdje drugdje u toplom, uz ručak i piće tik do nogu političara iz čijih šaka dobivaju kunu. Mnogi su dali svoj doprinos, no još veći broj nije, posebice oni kojima je to plaćeni posao, da oni, političari su plaćeni da štite nacionalne interese i svakog državljana Republike Hrvatske. A što su oni činili? Ništa, u većini su okretali glavu od Vaših plakata i slika. Neki su se od nas molili, neki hodali,prikupljali peticije, malobrojni su se glasno i jasno sukobili javno sa njima, a Danas?

Danas ti isti koji su u Kninu na dan obljetnice Oluje ali i u drugim gradovina od plakata Vas generala glave okretali, koji su četnike dovodili na sveto hrvatsko tlo, stoje u prvim redovima pred kamerama i kiselo se cerekaju pred Vama, Hrvatskim herojima moleći Boga (ili što već mole jer su većina nevjernici i agnostici, odnosno bivše i sadašnje komunjare) da ne uprete baš u njih prstom i kažete: "JUDO ti si me izdao, ti si donosio transkripte i dokaze, ti si naplatio ucjenu, a ti si lažno svjedočio, ti si nas pak dao uhititi. Umjesto toga kako i hrvatska uljudba, odgoj i vjera nalaže Vi ste oprostili i pozvali naprijed".

Naprijed Kamo? S Kim? S čim? U kojem smjeru? U onom koji su oni zacrtali, ili u smjeru koji smo mi 90-tih zacrtali? Ne znam, i kad o tome promislim oko srca me uhvati jeza i hladnoća. Vjerujem u Boga i pokraj njega prvom lijevo i desno od mene i čekam, čekam da nas netko povede da raščisitmo nered koji desetljećima čine interesne skupine i pojedinci na štetu i uštrb tihe većine. Nadao sam se ujedinjavanju i jedinstvu, zajedništvu Crkve,Branitelja i hrvatskog puka pod vodstvom dvije živuće svetinje Hrvatske časne povijesti, Vas naših generala, naših heroja.

Rekli ste svoje, nećemo u politiku idemo uživati u svojoj slobodi sa svojim obiteljima u miru. I neka bude tako, to je Vaše pravo i Vaša želja, potreba i pravo vaših obitelji, to je vaša obveza i dužnost a to je za mene kao vojnika zapovjed. Odmorite se, zaslužili ste. Pitam se sada što da činimo mi? Mi koje smo u Vama vidjeli nadu, želju i ufanje da ćete zajedno sa nama jedinim oružjima koja su nam je na raspolaganju a to su zajedništvo, vjera (i nažalost) politika krenuti u rašćišćavanje dezertera, ratnih profitera, politikanata i korumpiranih političara,njih koji su okupirali i zauzeli sve institucije ove države i rabe ih u ko zna kakvim sve ne interesima osim onim nacionalnimi i državotvornim i to svo vrijeme dok ste Vi robovali, to čine i danas, a po svemu sudeći zbog našega braniteljskog nejedinstva činit će i ubuduće.

Da, časni moji generali, institucije hrvatske države nisu u našim rukama, te iste institucije rade po nalozima nevidljivih nalogodavaca, te institucije donose zakone koje hrvatski narod dovode na prosjački štap, izbacuju iz kuća, blokiraju račune, kamatare, ne daju zaslužene plaće, prodaju nacionalna blaga i što je najgore revidiraju povijest. Revidiraju povijest koju smo Vi i ja poput mnogih branitelja krvlju svojom napisali. Te institucije će na kraju umjestu naplate ratne štete agresoru, platiti njegov povratak tako da u suton naših života žive bolje nego mi koji smo zemlju obranili i krvlju svojom natopili.

Vaše je pravo, gospodo generali ne činiti ništa i živjeti životom obična čovjeka, Vaše je pravo dopustiti da INSTITUCIJE koje su Vas se već jednom, a nas tisuću puta odrekle čine svoj posao, i vjerujte mi, ako ga nastave raditi pod vodstvom dosadašnjih političkih nomenklatura da će Vam biti žao što niste postupili drugačije, jer vremena puno nema, ova nacija ima kratko povijesno pamćenje, a gladna je,bez novca,bez egzistencije i jasne budućnosti. Vaše je pravo i vaša odluka, ja Vam pak kao obični "mali" domoljub ,invalid, branitelj,otac i glava obitelji, koji je sa suborcima klečao za Vas, molio se za Vas, plakao za Vas, prozivao za Vas i na kraju organizirao doček za Vas upućujem MOLBU. Sada Vi,poput Boga Vas molim budite uz nas, ujedinite nas, povedite nas u novu bitku, jer ratu nije kraj samo je način ratovanja promjenjen, naše jedino demokratsko oružje jest POLITIKA, nova, časna, sa novim imenom, novima načelima i dokazanim ljudima koji se nisu okoristili niti ogriješili o DOMOVINU, a naše je streljivo zajedništvo, ljubav prema domovini, naša jedina vojska jesu oni ljudi s kojima ste bili 90-tih rame uz rame..

Nemojte nas ostaviti razjedinjene na milost i nemilost da se svako pojedinačno ili u grupicama borimo, narod i mi trebamo vođe, viziju ideju novo ali na starim Hrvatskim temeljima. Morao sam Vam napisati ovo pismo javno, jer drugačije do Vas ne mogu doći, ja imam svetu dužnost i obvezu to učiniti, zbog suboraca kojih nema, zbog svoje djece i njihove budućnosti, zbog svoje savjesti zbog prošlosti i budućnosti kako izreka kaže:

Ja sam HRVAT,unuk HRVATA, sin HRVATA i otac HRVATA, dio sam tisućljetne loze ratnika čuvara HRVATSKE i HRVATA, uz mene je svemogući Bog, a njegova ruka vodi moj mač. Ne tražim tuđe samo branim svoje i u tome leži moja snaga.

Vjera, Ljubav i Domovina mojoj su duši hrana.

BOG I HRVATI

P.S. Kakova god jest, i bude Vaša odluka, mi (barem neki od nas) moramo nastaviti onako kako smo to činili do sada boreći se sa onima kojima je politika cilj i sredstvo vlastita dobitka i osobne koristi dok Hrvatski narod bez posla i plaće strepi za svoju djecu i budućnost.

"Nitko Domovinu ne može voljeti više od onih koji su spremni dati život za nju"

Mario Maks Slaviček
     koordinator
UHB 1990-1996 RH

Šah (na EU 28) i mat (na Z4)

Objavljeno Petak, 02 studenoga 2012 14:00

Potezi na hrvatskoj šahovskoj ploči

Igrate li šah?

Razmislite o slijedu i postupcima dolje opisane partije, recite kao biste Vi povlačili poteze? Je li u završnici opisa slijeda igre dobro proučen potez protivnika i slijed naših potrebitih poteza ili...?

No, krenimo redom

Godine 1991. po Hrvatskoj šahovnici raširilo se crno pješaštvo, potpomognuto topovima žarilo i palilo, iako su im kralj i kraljica pobjegli u London, njihovi lovci su, skriveni među nama i u našim redovima, odradili izvrstan posao, privatizaciju, pljačku, prodaju i rasprodaju. Nisu to činili sami, činili su to uz pomoć svojih figura na našoj strani koje su postavili kad su se figure i postavljale još davne 1989. godine.

Hrvatsko pješaštvo koje je stalo u prvu crtu obrane, naši časni pješaci nisu tada niti shvaćali da i među njima, odnosno nama oni imaju svoje (š)pijune koji će se kasnije pretvarati u lovce, kraljeve i kraljice (Sanadere, Šerbedžije i druge).

I kad je dvije trećine ploče bilo u njihovim rukama, dvije trećine ploče pod crnim figurama, naše se nisu predavale, držale su crtu obrane, izdržali smo samo s pješacima. Da smo barem znali koji će (š)pijuni među nama pješacima postati lovcima, pa da smo ih odrekli tada, manja bi bila šteta danas.

Partija je trajala dugih pet godina, dugih pet godina pješaci su ostajali pješacima prvoj crti, no zanimljivo je da su (š)pijuni krećući se prema natrag, a ne naprijed, pretvarani u jake figure, iako se to protivi pravilima igre. Mi smo se nakon pet dugih godina, krvi, blata, rana, krasta, demona u glavi uspjeli pretvoriti, kako danas izgleda, samo u konje. Bilo je konja i tada, davne 1991., no samo onih paradnih, pokaznih, koje su koristili oni (š)pijuni a ne pješaci, i njihovi lovci, ti konji nisu bili za rad, za vuču. Bili su tu da nam pokažu u što se njihovim potezima mogu pretvoriti dobri i poslušni pješaci. Nisu se dali naši pješaci i držali su redove sve do protuudara 1995. U dobrom promišljanju rijetkih pješaka koji su postali lovci, i to samo zbog prividne ravnoteže da se makne pogled sa onih koji su postali jakim figurama, krećući se natrag a ne naprijed, eh ti rijetki od nas bivših pješaka vodili su protunapad i prvi puta su crne figure bile u šahu. Tada su naši lovci i naši topovi prvi puta potisnuli crne figure blještavim, brzim i olujnim potezima, po prvi puta dadosmo protivniku šah, ugrozili smo ga imamo šansu za mat no ...

Crvene figure

Crvene figureKako je bijeli ostao bez glavnog igrača, kako su mu tada zbog tih odluka unijeli nered u misli i među suigrače, razbolio se i umro. Umro je od tuge zbog nepravde i mesic-racan-2001-izdaje. No igra ide dalje, dolazi do zamjene igrača, pravila su ista, no figure više nisu bijele nego crvene, zašto crvene pitate? Crvene su jer su lovci i (š)pijuni u našim redovima potpomognuti konjima koji su nastali pretvaranjem (š)pijuna u lovce i konje izrazili tu želju svojem novom igraču, oni su donijeli tu odluku kako bi se prikrili i dodvorili, kako ih ne bi žrtvovali oni koji su ih stvorili, oni su nam boju promijenili, oni, koje mi nismo žrtvovali kad smo trebali, nego smo im oprostili.Nema mata, suci govore morate preslagati figure, zaustaviti topove i pješake, ostaviti lovce na pozicijama i počinje brzopotezna igra: crni ima pravo kretati sa Z4, a bijeli, ako se to dopusti, može započeti igru sa E-U 28, ako bijelom nisu jasni potezi neka pročita poglavlje 23. pravilnika.

Kako je bijeli ostao bez glavnog igrača, kako su mu tada zbog tih odluka unijeli nered u misli i među suigrače, razbolio se i umro. Umro je od tuge zbog nepravde i izdaje. No igra ide dalje, dolazi do zamjene igrača, pravila su ista, no figure više nisu bijele nego crvene, zašto crvene pitate?

Crvene su jer su lovci i (š)pijuni u našim redovima potpomognuti konjima koji su nastali pretvaranjem (š)pijuna u lovce i konje izrazili tu želju svojem novom igraču, oni su donijeli tu odluku kako bi se prikrili i dodvorili, kako ih ne bi žrtvovali oni koji su ih stvorili, oni su nam boju promijenili, oni, koje mi nismo žrtvovali kad smo trebali, nego smo im oprostili.

Nije samo zbog toga promijenjena boja i stanje na ploči, promijenjena je jer su kralj i kraljica crnih cijelo vrijeme lobirali kod sudaca u Londonu, u Bruxellesu i tko zna gdje sve. No, bilo kako bilo, partija traje....

Nakon šaha kojeg smo postigli 1995., i nakon izdaje 2000., mnogi su se pješaci usporili, ulijenili i ostali bez želje za kretanjem naprijed kako bi postali lovci, topovi ili neke jače figure.

Zašto? Zato što su žrtvovani jedino oni koji su od pješaka postali jakim figurama, zato što su oni koji su krećući se unatrag okaljali igru, ubili ideju, žar, smisao i čast.

Igra je 2000. stala....

Mijenja se odnos snaga, pravila, počela i vrsta poteza, traži se žrtva, traži se igrač, traži se barem remis.

Iz stanja napada igra je u defenzivi, bijeli se ponašaju kao crveni, crveni kao bijeli, pješaci nemaju, nade lovci su žrtvovani, (š)pijuni postali topovima, lovcima, kraljevima i kraljicama, i to sve iza leđa nekolicine pješaka koji još uvije stoje na prvoj crti jer vide opasnosti da nas matiraju i to tako da na ploči potegnu onaj svoj plan Z4 koiim nas mogu matirati i to uz pomoć „naših" figura, te prostora među našim figurama, što danas u svojim potezima čine crveni kralj i njegova sjedoglava kraljica, uz svestranu pomoć (š)pijuna, konja i lovaca. To je jedan tijek razvoja događaja kojeg vide preostali bijeli pješaci.

Drugi ništa manje opasan razvoj događaja i tijek igre je potez EU 28 preko polja 23, kojeg su sami signalizirali njihovi lauferi i (š)pijuni potpomognuti crvenim kraljem i kraljicom. U oba slučaja bit ćemo matirani.

Ostaje sam nada da će pješacima proraditi inat, dišpet, čast i ponos, pa će svojim potezima izboriti barem remis, te u novoj partiji učvrstiti obranu, žrtvovati lovce, kraljicu i (š)pijune, kako bi bili u stanju konačno na njihova mjesta staviti neke od pješaka, umjesto da kao do sada ta mjesta popunjavaju špijuni i pijuni.

Ako Boljom Hitrošću dođe do toga pobijedit ćemo u igri.

Mario Maks Slaviček

M. Slaviček: Sve srpske agresije uz pomoć drugova iz Komiteta

Objavljeno Nedjelja, 05 kolovoza 2012 18:00

Sve srpske agresije uz pomoć drugova iz Komiteta

PPokušali su nas pokoriti vojnom silom i oružjem ali nisu uspjeli no. . . .

Politika Srbije koja želi dominirati nad republikama umjetne tvorevine bivše Jugoslavije nastavlja se. . . . .

Medijska ofenziva

Nameću se kulturne, jezične, uljudbene norme i ponašanja koja nisu svojstvena hrvatskom puku. Stvaranje športskih liga, multinacionalnih Big Brothera, nakaradnih sapunica u kojima se nameće srpski jezik, kadroviranjem i postavljanjem kadra koji na nacionalnoj TV prikazuje mahom serije, filmove, i emisije koje veličaju jugoslavensku veličinu i jugonostalgičarsko-balkanske i partizanske dominacije. S, naravno, napomenom da mediji u Hrvatskoj nisu u rukama nacije nego stranih korporacija

Estradna ofenziva

Još u jeku Domovinskog rata u glavnom gradu Hrvatske su kršni momci iz krim miljea započeli sa otvaranjem narodnjačkih klubova u kojima su hrvatsku mladež, posebice onu koja srećom nije na vlastitoj koži osjetila ratne strahote dojili srpskim melosom i harmonikom dugmetarom. Sve to pod izlikom „nije muzika ništa kriva“. Ti isti momci, ispostavilo se kasnije, bili su, a čini se da još uvijek jesu, pod palicom tajnih službi i njenoga kadra koji ih je svojom pozicijom u strukturama nove vlasti štitila svim srestvima dok nisu počeli svojom lakomošću gristi ruku koja ih je postavila. Nastavak te ofanzive danas se vidi kroz djelovanje i suradnju „hrvatskih“ estradnjaka koji ugošćuju srpske kolege i to one sa čijim su pjesmama na usnama četničke horde palile i žarile po Hrvatskoj. Ispada da je točna ona „Zašto kod nas još od prije samo srbin pjevat smije... by Dario Plevnik“. Širom Lijepe Naše održavaju se koncerti na kojima naša mladež usvaja „reči“ i „kulturu“ dojučerašnjeg agresora, a mi kakvi jesmo ne obaziremo se na to kao država sa ciljem zaštite kulturne autonomije i očuvanjem baštine.

Politička ofenziva

„Drugovi iz Komiteta“ koji su bili i jesu po svojoj vokaciji u svakoj stranci i vlasti kroz političke kanale i institiucije pisali su i pišu, te donosePolitika "drugova"Neprimjerena izmjena ustavnih odredbi na način da se ustav prilagodi dnevnopolitičkim ambicijama trenutne vlasti i nedostatak nacionalne strategije u svim segmentima je rezultat rada tih istih „drugova iz Komiteta“, koji su samo zamijenili partijske knjižice stranačkim iskaznicama. Ubacivanje svojih „elemenata“ koji su zbog nekih svojih grijeha dužni slušati te iste „drugove“ u braniteljsku populaciju, stvaranjem Zakona o udrugama još poratnih godina koji je za cilj imao stvoriti masu „neovisnih“ udruga koje bi u datom trenutku bili sredstvo provođenja politike „zavadi pa vladaj“ je jedan od modela i modusa djelovanja „službe“ koja se duboko ukorijenila u sve strukture novonastale hrvatske države zakone koji su stvorili preduvjete da hrvatskom iz sjene vladaju „Nevladine“ organizacije. Organizacije koje promiču tezu izjednačavanja krivnje agresora i žrtve, samo što one nisu nevladine nego se financiraju od europskih i drugih vlada. Političari su dopustili da tuđa zastava bude istaknuta na hrvatskim institucijama, po nama, vojnicima, poznatim pravilima, zastava se na tuđem teritoriju i objektima postavlja kad se taj teritorij zauzme i i okupira. Velikosrpski plan povezivanja koridora Knin-Banjaluka-Beograd nastavlja se i dalje zapostavljanjem hrvastkog puka u BiH i stavljanjem na margine unutrašnje i vanjske Hrvatske politike. Neprimjerena izmjena ustavnih odredbi na način da se ustav prilagodi dnevnopolitičkim ambicijama trenutne vlasti i nedostatak nacionalne strategije u svim segmentima je rezultat rada tih istih „drugova iz Komiteta“, koji su samo zamijenili partijske knjižice stranačkim iskaznicama. Ubacivanje svojih „elemenata“ koji su zbog nekih svojih grijeha dužni slušati te iste „drugove“ u braniteljsku populaciju, stvaranjem Zakona o udrugama još poratnih godina koji je za cilj imao stvoriti masu „neovisnih“ udruga koje bi u datom trenutku bili sredstvo provođenja politike „zavadi pa vladaj“ je jedan od modela i modusa djelovanja „službe“ koja se duboko ukorijenila u sve strukture novonastale hrvatske države.

Finacijska ofenziva

Već ranije spomenuti drugovi su stvorili i ozakonili pljačku i privatizaciju tvrtki, zatim su nastavili prodajom banaka i uvođenjem monetarne politike koja od nacije stvara dužničko roblje. Preuzmi, privatiziraj, opljačkaj, zaduži i rasprodaj a ljude izbaci na cestu je uhodani model djelovanja. Donošenje ovršnih zakona koji deru kožu s leđa običnom čovjeku. a tajkuni budu izuzeti, posebice oni čije tvrtke imaju pokrovitelje u inozemnim korporacijama. Uvoznički lobi koji je zahvaljujući podložničkoj i anacionalnoj organizaciji poreza i nameta na uvezenu robu deklasirao hrvatske proizvode i proizvođače. Dopuštanje i ozakonjenje enormnih kamatnih stopa, i do tri puta većih nego u istim bankama u Europi sa čime se u koheziji s otkazima stvara hrvatska sirotinja. Neprimjereno i nepotrebno zaduživanje sa cijem stvaranja virtualnog gospodarstva i fiktivne sposobnosti vlada da čine ono što im je temeljni cilj a to je da su dužni stvoriti uvjete kako bi svaki čovjek mogao zarađivati i živjeti od znoja ruku svojih. Stvaranje tajkuna koji voze skupe aute i jahte a da nisu platili obveze prema državi i radniku kao posljedicu ima još veću društvenu podjelu. Sve su to odradili „drugovi iz Komiteta“ koji su i onoj državi bili na povlaštenim položajima unutar Partije, poduzeća i sigurnosnog sustava.

Pravna agresija

Kao što su i obećali svojim mentorima iz Srbije, a kasnije i iz Europe, „drugovi“ su odustali od naplata ratnih šteta koje bi Srbija trebala isplatiti Hrvatskoj, nisu se zauzeli za povrat još uvjek okupiranih dijelova hrvatskoga teritorija, zadužili su se kako bi dojučerašnjem agresoru i njegovim simpatizerima te podupirateljima obnovili kuće koje su sami porušili i osigurali im povratak na teritorij koji su željeli zauzeti ratom. Dopustili su kriminalizaciju Domovinskog Rata i uhićenja najsvetijih simbola hrvatske obrane, hrvatskih generala, nastavljaju sa progonom i postupcima protiv hrvatskih branitelja. Organizirali su i dopustili da Srbija preuzme nadležnost nad istragama, ali i provođenje istraga svih možebitnih ratnih zločina i to u svim državama prostora bivše Jugoslavije i to na način da to provode istražitelji iz Srbije, što je po nama nedopustivo.

Mi u Akciji za bolju Hrvatsku analizom još niza drugih vidova anacionalnog i antihrvatskog djelovanja tog političkog korpusa uglavljenog u hrvatsko biće mogli bismo Vam napisati elaborate o tomu, no dovoljno je da se dokopate srpskog Memoranduma SANU 2 i vidjet ćete da smo u pravu.

Sukladno tomu stava smo da oni koji su se borili protiv toga sustava počevši s oružanim otporom, dakle hrvatski branitelji mogu i moraju zaustaviti i promijeniti tijek stvari. 

To se može učiniti stvaranjem sinergije, zajedništva i suradnje na svim poljima uvažavajući razlike i težeći da među sobom ne tražimo ono što nas možebitno razdvaja nego ono što nas spaja, a spaja nas ljubav prema Domovini i hrvatskoj naciji. Kao što smo u ratu imali svoje borbene barjake koje smo podredili hrvatskome stijegu, vrijeme je da nacionalne, prohrvatske političke stranke svoje barjake stave u službu hrvatskoga stijega i nacije, sa ciljem očuvanja Domovine i njenih prirodnih te gospodarskih resursa.

„Hrvatska je iznad svega, samo Bog je od nje veći a hrvatski narod preči“

Bog Vas Blagoslovio uz poruku „ U mislima Domovina, u srcu odanost , u desnici snaga“. Ako dvojite, ako ste posustali i izgubili nadu, ustanite ponosno i recite sebi: „Ja sam Hrvat , otac, sin i unuk Hrvata, dio sam loze ratnika čuvara, ne tražim tuđe samo branim svoje, uz mene je svemogući Bog. vjera, ljubav i Domovina mojoj su duši hrana. “ I zajedno s nama krenite dalje u boj za Domovinu.

Mario Maks Slaviček

Bože čuvaj Hrvatsku!

Mario Maks Slaviček: Bože čuvaj Hrvatsku!

Ponedjeljak, 02 Siječanj 2012 20:24

Čuvat se  danas moramo u Hrvatskoj onih koji su prstom prokazivali i tako ubijali, čuvat se moramo sinova onih koji su „narodnim sudovima i vijećima“ prokazivali i razne objede iznosili. I danas nas zbog Hrvatske prokazuju, prozivaju i izdaju djeca njihova. No kad nas  prozovu, privedu i prokažu znat ćemo što kazati moramo, ne moramo biti zabrinuti za riječi svoje, jer su iz srca i iz ljubavi prema Domovini, narodu i bližnjem, jer riječi su naše blagoslovljene od Boga.

Ne govorimo to mi ! To govore riječi naših djedova i otaca. Govore nam „ Kad vrijeme dođe da Vas zbog imena Hrvatskoga prozivaju, da  vam zatru korjene i krv, sjetite se svojih otaca i nastavite boj, jer dobro nikad nije izgubilo od zla, mi smo narod Gospodinov i njegovo ime stoji uz nas.  Puno će puta vaše oruđe biti  i mač i puška ali i riječ i pero,  narodu morate pomoći razlučiti dobra od zla. Jer slušat će a neće sami razumjeti, gledat će ali neće vidjeti, umorilo se  srce naroda Hrvatskoga zbog obmana i izdaja lažnih mu  sinova. Oči je narod zatvorio, uši začepio, da očima ne vidi, da ušima ne čuje krika svojih praotaca,  čije kosti vriskom vape da nad njima tuđin barjak ne razvije. Kažem vam braćo i sestre Hrvatice i Hrvati  mnogi su željeli gledati  u trobojnicu i šahovnicu vidjet  zemlju slobodnom koju vi gledate, čuti hrvatsku himnu koju vi čujete, al` nit je vidjet nit čut` ne mogu od crnice zemlje  i kamena što im kosti skrivaju. Blago našim očima što Hrvatku vide, blago našim ušima što Hrvatsku himnu čuju.

Čini se da  Domovinski rat jest poput mreže koju ribari  bace u more, zahvatio raznovrsne ribe, kad je izvuku loše se odbace a dobrih je malo. Narod hrvatski poput ovaca hrli prema zovu čopora europskih vukova, misleći pobjeći od domaćih hijena, a ne razaznajuči niti jednu riječ koju nerazumljivim zmijskim jezikom stranci zbore. Mi koji vidimo i čujemo, i njihov jezik i namjere razumijemo,  moramo poput pastira svaku ovčicu vratiti u stado hrvatsko i na zemlju hrvatsku,  kako onu crnu ovcu  i tako i onu bijelu. Jer kako Biblija kaže i jedna zalutala ovca zbog obmana, laži medija i tiska,  za koju nam se posreći da ju na  put vratimo, vrijedi nam i raduje nas više nego stotine onih koje su svojom voljom zalutale. Malo je onih koji Hrvatsku žive, postala je maćehom najodanijim sinovima, no nije ona maćeha nego su je kopilad njena takvom učinile, oni svojim djelima, propagandom čine od Domovine maćehu, jer nisu na njenim grudima snivali, nisu za nju krvarili poput nas i njihovi očevi nisu poput naših sa sjetom pod tuđim stjegom sanjali svoj stjeg Hrvatski. Njihova tjelesa služe najboljem ponuđaču, a njihove duše davno su prodane vragu. A imaju oni imena, poznata imena koja iskaču iz svake medijske kutije, svakog antihrvatskog pera koji od njihovih imena prave idole, jadni moj gluhi, slijepi napaćeni narode. Ustani !  Progledaj ! Poslušaj ! Počuj riječi kćeri i sinova svojih,  koji su prije dvadeset ljeta stali pred vruće olovo i hladan čelik da bi se smjelo slavit sveto ime hrvatsko 13. stoljeća staro.

Nabrajati imena izdajnika hrvatske Domovine tražilo bi vremena i truda, no oni truda tog nisu vrijedni,  jer  kletva naša nad njima već visi. No nabrajti imena onih koji će nastaviti boj protiv tisućljetnog neprijatelja, (neprijatelja  koji je sponzor i mentor ovom  malom i nejakom srpskom narodu,  čije ime i nastade iz imena „servi“ „serbi“ što znači sluge) daleko će biti teže, jer tih imena je kroz našu povjest uvijek bilo malo, manje od onih koji su spremni prodati se. Malo nas je al` nas uvijek ima taman onoliko koliko treba da im budemo kamen spoticanja i trn u peti.  I to je Božja volja rekli bi naši stari.

Nitko ne može služiti dva gospodara, ili će jednoga mrziti a drugog ljubiti, ili će uz jednoga prijanjati a drugoga prezirati. Ne može se služiti i Narodu i strancu. Komu služe Hrvatske političke elite, hrvatski mediji, hrvatski intelektualci - pitam se? Morali bi i moraju služiti Hrvatskoj i Hrvatskom narodu jer su njemu prisegu dali. Il' vrijede europski zakoni koji kažu da su oni iznad nacionalnih, pa je njihova prisega stranom gospodaru  vrijednija nego narodu? Bit će ovo drugo no vrijeme će pokazati. Ispada i dokazuje se svakoga dana da naši politički dužnosnici u većini služe svome stranom gospodaru, njemu prijanjaju a svoj narod preziru, njega ljube a svoj narod mrze. Jer ovo što oni čine da narod nema posla, sigurnost, da ostane bez Domovine i  prostora za život može činiti samo onaj tko svoj narod mrzi. Ili oni nisu dijelom ovoga naroda? Nije vrijeme moj narode za brigu o gospodarstvu jer njega kad ne bude Domovine neće biti, ono neće biti naše nego njihovo. Vrijeme je za ostati svoj na svome, jer bez toga sve drugo je prazna tlapnja i postaje se i ostaje robom, slugom i robljem kojim netko drugi zapovjeda kad će i kako jesti, piti, raditi i živjeti. Oni će nam ako im to dopustite odlučivati o svakom satu, danu budućeg života u okruženju gdje ćemo ostati bez svega blaga, slobode, povijesti i običaja.

Nas je malo, ali nas ima i pronosimo Vam istinu o zlu koje nas čeka,a svi koji  svojim činjenjem, nečinjenjem, grijehom ili propustom rade na štetu Hrvatske i hrvatskoga naroda 

MENI SU "S ONE STRANE NIŠANA.

Ako želite Bolje Hrvatskoj     NE U EU !

Bog i Hrvati !

„ Hrvatska je iznad svega, samo Bog je od nje veči i hrvatski narod priječi“

Mario Maks Slaviček