četvrtak, 2. veljače 2012.

Bože čuvaj Hrvatsku!

Mario Maks Slaviček: Bože čuvaj Hrvatsku!

Čuvat se  danas moramo u Hrvatskoj onih koji su prstom prokazivali i tako ubijali, čuvat se moramo sinova onih koji su „narodnim sudovima i vijećima“ prokazivali i razne objede iznosili. I danas nas zbog Hrvatske prokazuju, prozivaju i izdaju djeca njihova. No kad nas  prozovu, privedu i prokažu znat ćemo što kazati moramo, ne moramo biti zabrinuti za riječi svoje, jer su iz srca i iz ljubavi prema Domovini, narodu i bližnjem, jer riječi su naše blagoslovljene od Boga.
Ne govorimo to mi ! To govore riječi naših djedova i otaca. Govore nam „ Kad vrijeme dođe da Vas zbog imena Hrvatskoga prozivaju, da  vam zatru korjene i krv, sjetite se svojih otaca i nastavite boj, jer dobro nikad nije izgubilo od zla, mi smo narod Gospodinov i njegovo ime stoji uz nas.  Puno će puta vaše oruđe biti  i mač i puška ali i riječ i pero,  narodu morate pomoći razlučiti dobra od zla. Jer slušat će a neće sami razumjeti, gledat će ali neće vidjeti, umorilo se  srce naroda Hrvatskoga zbog obmana i izdaja lažnih mu  sinova. Oči je narod zatvorio, uši začepio, da očima ne vidi, da ušima ne čuje krika svojih praotaca,  čije kosti vriskom vape da nad njima tuđin barjak ne razvije. Kažem vam braćo i sestre Hrvatice i Hrvati  mnogi su željeli gledati  u trobojnicu i šahovnicu vidjet  zemlju slobodnom koju vi gledate, čuti hrvatsku himnu koju vi čujete, al` nit je vidjet nit čut` ne mogu od crnice zemlje  i kamena što im kosti skrivaju. Blago našim očima što Hrvatku vide, blago našim ušima što Hrvatsku himnu čuju.

Čini se da  Domovinski rat jest poput mreže koju ribari  bace u more, zahvatio raznovrsne ribe, kad je izvuku loše se odbace a dobrih je malo. Narod hrvatski poput ovaca hrli prema zovu čopora europskih vukova, misleći pobjeći od domaćih hijena, a ne razaznajuči niti jednu riječ koju nerazumljivim zmijskim jezikom stranci zbore. Mi koji vidimo i čujemo, i njihov jezik i namjere razumijemo,  moramo poput pastira svaku ovčicu vratiti u stado hrvatsko i na zemlju hrvatsku,  kako onu crnu ovcu  i tako i onu bijelu. Jer kako Biblija kaže i jedna zalutala ovca zbog obmana, laži medija i tiska,  za koju nam se posreći da ju na  put vratimo, vrijedi nam i raduje nas više nego stotine onih koje su svojom voljom zalutale. Malo je onih koji Hrvatsku žive, postala je maćehom najodanijim sinovima, no nije ona maćeha nego su je kopilad njena takvom učinile, oni svojim djelima, propagandom čine od Domovine maćehu, jer nisu na njenim grudima snivali, nisu za nju krvarili poput nas i njihovi očevi nisu poput naših sa sjetom pod tuđim stjegom sanjali svoj stjeg Hrvatski. Njihova tjelesa služe najboljem ponuđaču, a njihove duše davno su prodane vragu. A imaju oni imena, poznata imena koja iskaču iz svake medijske kutije, svakog antihrvatskog pera koji od njihovih imena prave idole, jadni moj gluhi, slijepi napaćeni narode. Ustani !  Progledaj ! Poslušaj ! Počuj riječi kćeri i sinova svojih,  koji su prije dvadeset ljeta stali pred vruće olovo i hladan čelik da bi se smjelo slavit sveto ime hrvatsko 13. stoljeća staro.

Nabrajati imena izdajnika hrvatske Domovine tražilo bi vremena i truda, no oni truda tog nisu vrijedni,  jer  kletva naša nad njima već visi. No nabrajti imena onih koji će nastaviti boj protiv tisućljetnog neprijatelja, (neprijatelja  koji je sponzor i mentor ovom  malom i nejakom srpskom narodu,  čije ime i nastade iz imena „servi“ „serbi“ što znači sluge) daleko će biti teže, jer tih imena je kroz našu povjest uvijek bilo malo, manje od onih koji su spremni prodati se. Malo nas je al` nas uvijek ima taman onoliko koliko treba da im budemo kamen spoticanja i trn u peti.  I to je Božja volja rekli bi naši stari.

Nitko ne može služiti dva gospodara, ili će jednoga mrziti a drugog ljubiti, ili će uz jednoga prijanjati a drugoga prezirati. Ne može se služiti i Narodu i strancu. Komu služe Hrvatske političke elite, hrvatski mediji, hrvatski intelektualci - pitam se? Morali bi i moraju služiti Hrvatskoj i Hrvatskom narodu jer su njemu prisegu dali. Il' vrijede europski zakoni koji kažu da su oni iznad nacionalnih, pa je njihova prisega stranom gospodaru  vrijednija nego narodu? Bit će ovo drugo no vrijeme će pokazati. Ispada i dokazuje se svakoga dana da naši politički dužnosnici u većini služe svome stranom gospodaru, njemu prijanjaju a svoj narod preziru, njega ljube a svoj narod mrze. Jer ovo što oni čine da narod nema posla, sigurnost, da ostane bez Domovine i  prostora za život može činiti samo onaj tko svoj narod mrzi. Ili oni nisu dijelom ovoga naroda? Nije vrijeme moj narode za brigu o gospodarstvu jer njega kad ne bude Domovine neće biti, ono neće biti naše nego njihovo. Vrijeme je za ostati svoj na svome, jer bez toga sve drugo je prazna tlapnja i postaje se i ostaje robom, slugom i robljem kojim netko drugi zapovjeda kad će i kako jesti, piti, raditi i živjeti. Oni će nam ako im to dopustite odlučivati o svakom satu, danu budućeg života u okruženju gdje ćemo ostati bez svega blaga, slobode, povijesti i običaja.

Nas je malo, ali nas ima i pronosimo Vam istinu o zlu koje nas čeka,a svi koji  svojim činjenjem, nečinjenjem, grijehom ili propustom rade na štetu Hrvatske i hrvatskoga naroda 
MENI SU "S ONE STRANE NIŠANA.

Ako želite Bolje Hrvatskoj     NE U EU !

Bog i Hrvati !

„ Hrvatska je iznad svega, samo Bog je od nje veči i hrvatski narod priječi“

Mario Maks Slaviček

Nema komentara:

Objavi komentar