PORUKA ...SRBIN,RUS, HERCEGOVAC I NASA ?!?

Smjeh je lijek...izliječimo se od tuge, svakodnevnih problema ZAJEDNO

STRANAC U NAŠOJ KUĆI

Nekoliko godina nakon mog rođenja, tata je upoznao Stranca koji je tek došao u naš gradić. Od samog početka tata je bio opčinjen pridošlicom i pozvao ga da živi s našom obitelji koja ga je ubrzo objeručke prihvatila.

Odrastajući, nijednom nisam preispitao njegovu ulogu u našoj obitelji. U mom je dječjem umu on imao posebno mjesto. Moji roditelji su se uvijek nadopunjavali prilikom mog odgoja – od majke sam naučilo razlikovati dobro i zlo, a od oca biti poslušan.

 Uvijek je majka govorila „majka daje djetetu dušu, a otac kralježnicu“. Ali stranac je bio pripovjedač.On je satima znao zaokupljati našu pozornost, svojim avanturama,tajnama i komedijama. Stranac je uvijek znao sve odgovore iz prošlosti,razumio je sadašnjost i predviđao budućnost. Moju je obitelj odveo na prvu važnu nogometnu utakmicu.Stranac nikada nije prestajao pričati, ali nikome iz naše obitelji to nije smetalo, sve su mu vjerovali i njegova je riječ bila jako važna. Ponekad bi mama otišla u kuhinju kako bi uhvatila malo mira i tišine, a tata i ja smo jedno drugoga stišavali kako bismo čuli što nam Stranac ima za reči. Danas se pitam je li se majka ikada molila i poželjela da Stranac ode iz našeg doma.

U našem domu se uvjek živjelo prema Božjim zapovjedima, prema tradiciji i običajima, ali Stranac ih nikada nije poštivao. Psovao je, zbog čega je tata bjesnio, a mama se crvenila. Poticao nas je na konzumiranje alkohola. Čak je učinio da nam cigarete izgledaju privlačno. Njegovi komentari o seksualnosti su bili u najmanju ruku provokativni i besramni. Iz dana u dan Stranac je proturječio mojim roditeljima, njihovim odgojnim mjerama, običajima,tradiciji, ali su ga unatoč tome rijetko ušutkavali. I nikad ga nisun zamolili da ode od naše obitelji. Tako Stranac već 40 živi u mojoj obitelji. Nije više tako očaravajuč kakvim se činio na početku.Ali još uvijek sjedi u svojem kutu u kući mojih roditelja i čeka nekoga tko će ga saslušati.

Pitate me kako se zvao Stranac?

Mi smo ga jednostavno nazvali- Televizor.

Prenosi Vam:

Mario Maks Slaviček

Moja poruka HDZ-ovim dužnosnicima...

Da ne bude samo Maks rekao...

U dobroj namjeri i kao ogorčeni razočarani  Domoljub pokušao sam postaviti pitanje "novom" HDZ-u koji tvrdi da oko sebe okuplja domoljubnu opciju sa ciljem svrgavanja SDP-a što načelno smatram dobrim. No kao i svaki domoljub imam neke dvojbe  o tome što će biti kad se opet  zamjene dvije mijene partitokratskog sustava? Ono što mene  kao većinu hrvatske javnosti zanima hoće li biti promjena na bolje? Jer da ne zaboravimo u EU parlamentu sjede naši predstavnici u istom klubu i pušu u istu trubu, slično kao i kod nas doma kad su oni u pitanju, no kad su u pitanju interesi nacije, napredak, ekonomija, posao, boljitak i jedni i drugi vrijeme troše na jalove rasprave i okrivljavanje jedni drugih u Saboru. Stoga Vam kao najjvečoj     reklo bi se  državotvornoj i domoljubnoj  stranci za kakvu se predstavljate  a po meni i najjodgovornijoj za sve ovo stanje postavljam slijedeća pitanja u ovoj svojoj poruci koju sam Vam poslao i snimio slikopis:

http://youtu.be/mgo0m3c4FJ8

VAŽNO ! Video zapis (KLIKNITE NA LINK)

A onda se dogodilo ovo...blokiran odjednom od FB-a hehehehe :-), vrlo zanimljivo zar ne?  Moje dvojbe  kao i dvojbe mnogima koji drže do ove zemlje i nacije nisu produkt medijskih manipulacija, nisu produkt želje za dodvoravanjem nekoj političkoj opciji, niti su posljedica  osobnih ili političkih animoziteta one su jednostavno posljedica analiziranja postupaka najveće Hrvatske političke opcije na političkoj sceni, kao i postupaka njenih bivših i sadašnjih dužnosnika.

Koliko me sjećanje služi nakon domovinskog rata HDZ je bio duže vladajuća garnitura nego SDP i to je činjenica, da je HDZ obećao riješti i procesuirati pljačku i privatizaciju nakon izbornog poraza 2000-te godine jest, da li je to učinio. ? Nije. Isto to je obećavao i SDP tijekom svoje predizborne kampanje, da li je to učinio? Nije.

Što nam to govori? U Hrvatskom više partitokratskom a manje demokratskom društvu smjenjuju se dvije političke opcije nastale osamostaljenjem hrvatske, a u kojima su se uhljebili mnogi koji su i u ranijem sustavu bili vlast ili pri vlasti ili pak njihova djeca, unuci i sl...

Vox populi

Kako mi je 40 godina od kojih sam polovinu potrošio  boreći se i čuvajući Ustav, Državu i Naciju dajem si za pravo, da nakon toga imam prava postaviti ovakova pitanja i analize. Posebice s toga što obični hrvatski puk bez obzira tko od te dvije opcije sa satelitima biva na vlasti živi sve teže i gore. Nema posla, nema investicija, nema napretka, nema boljitka. Jednom riječju nema ništa od onih preizbornih obećanja koje nam "prodajete" i jedni i drugi dok ne zasjednete u fotelje. A kad zasjednete ne činiti promjene nego se međusobno prepucavate u saboru tako da nam  ličite na najlošije epizode Monty Paytona.  I za to u prosjeku primate 35 000 -  40 000 kuna mjesečno !?! Dok radnici, seljaci , ribari i poduzetnici  ne mogu živjeti od znoja ruku svojih.

Reče predsjednik Tuđman svojevremeno...

Jeste li uopće u stanju pokrenuti PROMJENE ?

Ako jeste što možemo mi mali obični ljudi učiniti da Vam pomognemo da to bude što prije?

Ako niste u stanju što možemo učiniti da  budete ?

Ova pitanja postavljam i jednima i drugima koij imate predstavnike i stranačko-partijske poslušnike u liku  saborskih zastupnika, koji se  uglavnom ponašaju kao da su privremeno izmješteni iz svoje stranke na privremeni rad u sabor ili vladu.

Bilo kako bilo da ne duljim želio bih da dođete ponovno  na vlast i budete bolji od svojih
prethodnika, želio bih da budete vlast za korist države, nacije i naroda a  ne stranke i strančarenja. 

Želim Vam da pobjedite na slijedećim izborima...znate zašto?

Jeste li za ili protiv? Odlučite se više...

Zato da ako budem u pravu da nećete ništa promjeniti mogu ovom puku (kojeg i jedni i drugi manipulirate)  kazati REKAO SAM Vam.

Volio bih da sam u svojim dvojbama i kritikama prema Vama u krivu, iskreno. Jer tada je šteta po moj narod i državu manja. No ako opet budem u pravu kao ranije, jao si ga nama ali i Vama.

Bog Vas sve blagoslovio....

"Nitko domovinu ne može voljeti više od onih koi su spremni dati život za nju."

Mario Maks Slaviček

MILANOVIĆ,PERKOVIĆ,PUSIĆ,OSTOJIĆ I (NE) POZNAVANJE KEMIJE - Strip

Svaka sličnost sa pravim osobama je.....namjerna

Predsjednici braniteljskih udruga, politčkih stranaka, saborski zastupnici, ministri, premijeri i predsjednici bivši, sadašnji i budući , dragi Hrvatski branitelji, kolika je cijena Hrvatskog Domoljublja?

Predsjednici braniteljskih  udruga, politčkih stranaka, saborski zastupnici, ministri,  premijeri i predsjednici bivši, sadašnji i budući , dragi Hrvatski branitelji,  kolika  je cijena Hrvatskog   Domoljublja?

Mrzim sam sebe ovih dana, stišćem zube, škrgućem. Škiljim poput vuka koji je tek sada, ovaj tren nakon što su rane zacijelile, nakon boli progledao, i reži na ono što vidi shvačajući daje za svoju sudbinu sam kriv. Izgubio je teritorij,izgubio snagu, moć i utjecaj da promjeni stvari, odbacio ga je  čopor ostao je sam i prezren, popljuvan i napušten. Nitko više ne mari što je jurišao prvi, što je branio sve:  zemlju, vodu,  mlade,  stare i nemoćne. Ostavili su ga i izdali. Ne shvaća koja je cijena zajedništva, koja je cjena pripadnosti, koja je cijena svojega.  Kažnjen je za svoju slabost,  kao  čovjek. A Čovjek je čovjeku vuk  stara je latinska izreka koja se pripisuje Plautu, a prikazuje spremnost čovjeka nanijeti  zlo drugom čovjeku, što proizlazi iz njegove naravi….

“Moral je oružje slabih…. jaki se na njega ne smiju obazirati.”, kaže Friedrich Nietzsche. I stvarno je tomu tako, na tom principu čovjek je stvorio i upravlja  svijetom u kojem živi. Na vlasti mogu biti jedino jaki ili složni, jer slabima i nesložnima vlast niti nije cilj. Ako im vlast postane cilj, slabi i nesložni  moraju postati jakima i složnima, ostvarit će  vlast i nastavljaju igru po pravilima jakih i složnih, tako da jaki i složni nikako ne mogu izgubiti jer oni nude moć vladanja nad drugim čovjekom, a moć je toliko privlačna i neodoljiva…. Dok moral i dalje ostaje oružje slabih….slabi i nesložni  kritiziraju, polemiziraju, dramatiziraju nadajući se da će i njima pripasti koja kost i privilegij moćnih i složnih. Cijena je vladanja odustati od Domoljublja, od vlastitih načela, ponašanja i počela. Cilj je postati vladajućim nad onima koji su slabi i nejedinstveni, a koja je cijena i kako se mjeri Domoljublje da se od njeg može odustati? Da li ljubav prema Domovini pretvoriti u zajedništvo za  privremenu snagu koja će opet ubrzo  okopniti zbog vuka u čovjeku koji želi plijen kad počne  vladati, plijen za sebe a ne blagostanje za sve, za one  koje bi morao čuvati, štiti, hraniti i o njima brinuti. Jer bez čopora što je On čovijek ili Vuk ? Kamo pripada?

Kako se može moji prijatelji  u nekome izmjeriti ljubav prema Domovini, jel` ljubav prema Hrvatskim braniteljem a onda to debelo unovčiti  kroz firme i tvrtke surađujući  sa crvenim,žutim, zelenim a kako ja volim kazati i plavim vragovima na vlasti , jel` ljubav prema Domovini lagati svoju naciju i četvoronoške je podjarmiti pod upravu  EU.?


Jel` ljubav prema Domovini opljačkati ju okoristiti se njome, jel` ljubav prema Domovini kohabitirati i surađivati sa dojučeršanjim agresorom, jel` ljubav prema Domovini biti godinama u službi antihrvataskih elemenata i onda najednom progledati i promjeniti kožu, boju, stranu, stranku?, Jel` ljubav prema Domovini otići na jedan dan u saborsku mirovinu i poslije se opet aktivirati i primati gotovo 40.000 kuna mjesečno dok radnici ne primaju plaću,  jel ljubav prema Domovini visina vojničkog čina političara  ili visina invalidnosti  hrvatskog ratnika, jel` mjerilo  Domoljublja broj dana u ratu ili broj Dionica koje posjeduješ,  jel mjerilo  Domoljublja nezaslužen metak ili nezaslužen imetak.? To su moje dvojbe kada sjedim, gledam ili slušam  neke od  "viđenijih" predsjednika stranaka, braniteljskih udruga, "istaknutih" pojedinaca i sličnih ljudi...to me tišti, muči, kida i ubija. Jel` ljubav prema Domovini dati za nju sve ili nešto,a uzeti sve što se može.? Jer mnogi oko mene  drže da su dali nešto, samo rijetki  su dali sve dragi moji suborci, moji prijatelji moj hrvatski narode.....onih koji su dali sve nema više  među nama da nam sude zbog slabosti i nejedinstva koje sa  nama  i među nama vlada.

 Ma kome su krivi branitelji, sunce li mu žareno rekla bi mi moja savjest te   mi  argumentirano  nadodala.

„ Doduše da su oni koji uglavnom nisu ratovali  izmislili parsto tisuća kojekakvih likova kvazi ratnika - jesu.  Da su tim i takvim  likovima, kao i sebi samima  uvalili solidne mirovine - jesu , da su branitelji teret i poprilčno neugodan uteg za svaku vladu i vlast – jesu. I  trebaju biti častan teret i obveza koja će ih opominjati tko je stvarao državu  i podnio najveći teret , najveću žrtvu za državu kojom imaju čast  upravljati. Da su branitelji uglavnom ekstremni u svojim istupima - jesu i takvi trebaju biti (čke-plači-pi  ratnici nisu dobili rat) , Da  su  manje-više i većinom  samozvani "braniteljski predstavnici"  i kojekakve braniteljske i ine udruge doveli i poduprali svojom šutnjom na vlasti razne Ive Sanadere  i slične kao  i ekipu koja nam je hapsila generale ali i "popalila" državu  - jesu.

Da su mnogi  dvotjedni "branitelji" i salonski generali i ostali "braniteljski" oficir-časnici  odjednom postali sposbni poduzetnici, iznimno se izvještili u bogaćenju i sličnim aktivnostima - jesu.

Da pravi branitelji uglavnom šute o još „pravijim“ "braniteljima" zbog kojih nas i prozivaju   -istina- šute.

Da postoji nekoliko tisuća Vukovarskih branitelja i pripadnika 204 brigade a Vukovar branilo  1.800 do najviše 2.000 ljudi branitelja  - postoji.  Da šutimo o tome-šutimo. Da treba naciji objasniti zašto je tomu tako –treba, tko ne razumije neka provede 100 dana pod nekoliko tisuća granata  dnevno kao, vatrogasac, kao pekar, kao električar, kao sanitet i da ne nabrajam dalje... Da postoje u našoj populaciji lažnjaci, uhljebovići i slična gamad koja je na guzove dobila primanja koja nije zaslužila nego je izmanipulirala sustav uz pomoć istih takvih a svuda su  oko nas - postoji. 

Ministar Matić: Objavom registra riješit će se lažni branitelji...

Toleriramo ih, čak ih pomalo i štitimo – jer mi smo legalisti, nismo tužibabe,  jer eto nije u redu otjerati poznanika, prijatelja, susjeda na robiju što dere državu za penziju a bio dva tjedna  blizu bojišnice . Jer šta nas briga, kradu državu neka se ona sama  brine o tome ima registre branitelja, Ministarstvo branitelja, Udruge Branitelja i to njih na stotine umjesto jedne pa neka oni to rješavaju . Ti i takvi, moju državu kradu, tvoju državu kradu, našu državu kradu . Državu za koju su izginuli desci tisuća ljudi, pravih istinskih Domoljuba i Hrvata . Državu za koju smo se borili u kojoj oni  kojima smo je dali u ruke nisu znali njome upravljati na dobrobit sviju nego samo sebe. Državu koju su preuzeli i vode danas  oni koji je nikada nisu željeli, nisu se za nju borili , Ti ex-komunisti, Orjunaši  i yu-nostalgičari  su  izabrali i pod svoje skute stavili one koji se samo  nazivaju braniteljima, koje oni smatraju braniteljima a  rat je tima  trajao nekoliko dana, možda tjedana .

U RH ima "samo" 1190 Braniteljskih Udruga...

Tko je jamio jamio je...reče General Rojs

 Jer oni koji su rat gledali na televiziji , u vjestima lako će zapovjedati onima koji se samo zovu braniteljima a to uistinu nisu. Samo zato da bi nas  ostale koji jesmo bili  još više obezvrijedili . Evo ja sam optužio i uperio prst sve takve a i tri svoja optužujuća prsta uperio u SEBE.  Jer i ja sam za ovo stanje nacije  odgovoran, nisam kriv al` jesam odogovoran.  Ti i takvi koji nisu hrvatsku željeli, niti su za nju ratovali, nego se njome dobro okoristili , upiru  posljednjih godina u nas isitnske branitelje, ne znajući kad upere prst da tri njihova prsta upiru u njih i da su oni odgovorniji i krivlji od mene. Jer oni su dobili povjerenje nacije,oni kroje pravila, uredbe i zakone ,  dobili su glasove , oni su dobili titule, fotelje i imetak, možda  sudjelujući nekoliko dana u ratu. Oni su saborski zastupnici i ministri i predsjednici.  A ja ? Što sam ja od stvaranja države zaslužio?  Ja sam za razliku od mnogih  od Vas, Vas  mojih suboraca koji sam jer sam imao „sreću“  dobiti  kroz mirovinu i invalidnost 10 % njihovih primanja uz  boleštine, gelere  i naravno METAK. 

http://www.24sata.hr/prigoda/saborski-zastupnici/PROSJEK PLAĆE  cca 40.000 KUNA 
       (Kliknite na link i pogledajte kolika primanja ima Vaš omiljeni saborski zasupnik dok nacija gladuje)

Je li moja invalidnost, oštećenje organizma  geleri i metak za koje od 2007 primam 13 % primanja saborskog zastupnika dovoljna mjerica za cjenu  mog Domoljublja? Ili sam odmah nakon ranjavanja sada već tako daleke 1993 trebao otići u mirovinu i ne raditi dalje, uzeti dionice, otvoriti firmu, prišehtati se kroz neku od udruga blisku vlastima  i sve to višestruko naplatiti poput mnogih koji se nazivaju braniteljima i Domoljubima? Ili sam pak trebao poput našeg aktualnog premijera  Milanovića ne otiči na ratište sa svojim prijateljima ikao mi je bilo tek  18 ljeta kao i mnogima od Vas nego čekati da sve prođe i onda politkom preuzeti tuđe zasluge što je svima njima svojstveno. Kao što rekoh i crvenim, zelenim,žutim ali i plavim vragovima. 

Poanta mojeg današnjeg pisanja Vama jest da Domoljublje i Domovina nemaju cijenu, ne mogu se samo tkao izmjeriti. Ako moramo mi branitelji podnijeti još jednu žrvu za ovaj narod i državu, ovaj puta financijsku, podnijet ćemo. No onda to moraju napraviti i predsjednici, premijeri, saborski zastupnici bivši i sadašnji i svoja primanja izjednačiti sa primanjima prosječne obitelji, no uz to moraju osigurati da nam i obveze prema državi, bankama, režijama budu smanjena sukladno primanjima. To je njihova dužnost, zadaća i obveza. To je njihova karta za njihovu buduću mirovinu, da odrade posao u korist države i nacije a ne svoju osobnu.

Hvala, Domovini vjeran i Bog Vas blagoslovio

   Mario Maks Slaviček

POVLAŠTENE MIROVINE,POVLAŠTENI HRVAT ?!?

 Kako sam i zašto postao povlašten?

Kada su  početkom Domovinskog rata domoljubno osvješteni hrvati, počeli svojim novcem kupovati oružje, kada smo stali pred vojarne u kojima je utaboren i utvrđen višestruko opremljeniji  neprijatelj čiji se sustav urušavao i koji nije imao što izgubiti pucajući prema nama, tada nitko nije govorio da sam povlašten. Kada sam noću držao stražu odjeven u tenisice, u maskirnoj košulji   američke vojske  koja mi je bila par brojeva veća sa  „Rumunjkom“ na leđima i dva okvira spojena izolir trakom čija težina i hladan čelik nisu bila garancija da ćemo tada u tom trenutku pobjediti, da ćemo stvoriti samostalnu državu u kojoj će štovati i vrednovati našu žrtvu i hrabrost. Nije bila garancija jer tada u tom trenutku, bez oružja, sa pobunama i balvanima diljem hrvatske, sa policijom koja još uvijek nosila crvenu zvijezdu na „šapkama“ nitko od nas nije razmišljao što ako ne uspijemo, što ako nas pobiju,pohapse a bilo mi je tek 18 godina. Dok smo mi tako bez trunke  zadrške, straha, prenemaganja ili dvojbe stali pred čelik i olovo,  oni koji nas danas prozivaju povlaštenima u toplim su ogrtačima, sa titovim slikama, pa čak i bistama  na zidovima svojih partijskih bespovratnim kreditima izgrađenih kuća povlašteno uživali u svojim „časno zasluženim“ primanjima još od1946. Na svojim su sekretarskim, direktorskim, šefovskim  mjestima pili konjake i sigurnim „linijama“  zavli svoje pajdaše u Beograd da pitaju koliko će ovo trajati, kad će se smiriti i što im je činiti.

Obuka Rakitje M.M.S i S.P

Dok smo mi ostavljali svoje poslove, škole, fakultete, obitelji i prijatelje te  punili autobuse koji su nas iz mirnijih i ratom nezahvačenih krajeva  vozili u krajeve konstantnih uzbuna, granatiranja, vreća s pjeskom, mirisa baruta, krvi i iščekivanja smrtnog časa, tada nismo bili povlašteni. Tada smo bili jednima budale i to onima koje sam opisao ranije, a drugima idoli, ovi kojima smo bili idoli uključili su se u obranu,obukli i oblačili nikad uprljanu niti oznojenu odoru i zadužili puške iz kojih nisu metka ispalili  (osim možda u birtiji i svatovima)a  prilikom ustroja vojno-političke vlasti zbog svojih su djedova, podrijetla, veza i vezica postali  „najveći“  najbolji sluge sistema, planeri, PD-vci, sigurnjaci, podstožerni, pristožerni, stožerni činovnici sa svojim istim takvim „jedinicama“ za „posebne“ namjene,  koji su sami sebi posla davali na pijankama, po birtijama švercajući, "riješevajući"  stvari, kamatareći, vozeći poznate političke njuške   prilikom čega su  zarađivali viske dužnosti, činove pa čak i odličja za koja mi na prvoj crti bojišnice nismo niti znali da postoje, niti smo za te činove puno marili. Ti i takavi "branitelji" su svojim (zlo) djelima kasnije kompromitirali cijeli sustav, obezvrijedili mjerila i vrijednosti  časti, časničkih činova i kolajni koje ionako nisu zaslužili nego su ih jeni drugima dodjeljivali. Baš poput Partizana i post-komunističkih funcionera koji su ih unovačili,vrbovali, ozakonili i uvukli u sustav  netom prije nego su se mrki momci u maskirnim, crnim i inim odorma počeli sa prve crte  vračati, jedni u lijesovima, drugi bez udova  treći sa  očima prazna pogleda kojima onaj čin i dužnost i krpica koja je to označavala nije značila ništa osim obveze da idu prvi, da daju najviše i da poginu ako treba. Za Domovinu, za Zastavu, za Narod, za onog lijevo i desno od sebe....Ti takvi "birtaški"  pozadinski činovnici, stričevi,ujaci,netjaci, šogori i plemenski prijatelji su prvi još dok smo mnogi od nas ratovali, oni su skrojili urdebe,pravila i zakone po kojima su sebe lijepo još tijekom 1992 pa nadalje umirovljavali, nakon čega su otkupili "dodjeljene" im stanove, dobivali povlaštene kredite koje su se dijelili samo u Zagrebu i okolici i to "politički zaslužnima" koji su bili nekim pod stožera,podstožera, zapovjednih mjesta koja boja vidjeli nisu. Uglavnom su to bivša vojna lica, sekretari,komesari koj su se "prišehtali" uz novu vlast čuvajućo do tada stećene privilegije i stvarajući si nove na štetu onih pravih i istinskih ratnika.

Odmor ratika prije akcije 1992

Da bio sam i jesam povlašten što sam imao čast dijeliti strahove, nadanja, akcije i kativnosti saljudima kojima mnogi danas nisu niti do gležnja, da bio sam i jesam privilegiran  ležati  u blatu, po kiši i snjegu na istoku lijepe naše dok su oni koji e danas prozivaju ispijali čajeve na Jelačić Placu ili na nekim od trgova gradova u kojima nije bilo srećom ratovanja. Da bio sam i jesam privilegiran što sam po dalmatinskom kršu izderao tucet odora, čizama, što sam budeći se u šipražju iznad sebe gledao kože poskoka, što sam skidao mine sa minskog polja kako bih „snimio“ položaje neprijatelja...što sam...ma tko to više pita i koga zanima što sam radio, bitno je da zbog toga imate slobodu, državu i sve što prije niste imali.

Da jesam i bio sam povlašten što sam  ratovao rame uz rame sa sinovima Hrvatske u našoj Heceg-Bosni  štiteći Hrvatsku i Hrvatski narod od Mostara do Vakufa, Od Orašja do Dervente.

Jesam i bio sam povlašten što sam ratovao od Istoka do Juga Hrvatske sa svojom braćom i sestrama koji nisu dvojili i treba li položiti život za hrvatsku, koji nikada nisu u tim vremenima prozivali one kokji pušku nisu uzeli. Uvijek smo se šalili nije svako za pušku neka ih. DA bio sam i jesam povlašten što sam imao čast ratovati sa herojima Vukovara i Trpinjske Ceste Mauzerom, Tomicom, Pučkom, Brekalom, Leptirom, Vinkom Mažarom, Duganom, Mađarom, pok. Markom Babićem pok. Marinkom Antunovićem- Bosancom i nogim drugima redom hrvatskim vitezovima... neka me svi ostali  ispričaju što ih sve ne mogu pobrojati...

Prazan Novigrad

Bio sam i jesam privilegiran što sam preživo, zime, smrzavanja, vlažnu maglu slavonske ravnice, buru sa kišom dalmatiskih krajeva, snjegove Herceg-Bosanskih planina. Upale,prehlade, ranjavanja, smrti i sahrane. Da bio sam i jesam privilegiran što sam kao zapovjednik voda odavao posljednji pozdrav znanim i ne znanim suborcima te hrvatsku zastavu predavao ruke majki,supruga i djece sa nadom da će ju ćuvati i njegovati poput nas. DA bio sam i jesam privilegiran što sam nakon akcija prikupljao mrtve i ranjene, što sam bogu hvala pun gelera i propuca ostao živ da pišem istinu za one koji danas nisu među nama i ne mogu se obraniti od objeda i napada.Povlašten sam što sam bio nazočan kad su živote izgubili braneći sve one koji nisu bili Silvestar Filić, Adžić,Matanović, Henrik Štimac, Damir Posavec....i mnogi za kojima mi srce puca a duša jeca. Jesam, bio sam i bit ću povlašten za razliku od svoh onih koji su mogli a nisu osjetili, dopinjeli stvaranju Domovine. Povlašten sam isto tako što sam  gledao prodaju, pljačkanje i privatizaciju hrvtaske svaki put dok smo došli na koji dan odmora sa bojišnice, povlašten sam što mi je Bog dao da vidim razlikujem dobro od zla, istinu od obmane. Povlašten sam što sam omogučio nabiguzicama, poltronima, dezerterima i profiterima da preuzmu državu, oderu je do kostiju i moj narod ostave gladnim i bez posla. Povlašten sam što sam gledao izdaju kako izdaju naše generale, predaju teritorija, ustupke politike, razapinjanje nacije na križevima bankarskog sustava kojem sam ja omogućio da bude u hrvatskoj svojim ratovanjem, kriv sam. Povlašten sam što sam gledao uhićenja svojih suboraca nakon rata od istih onih koje sam ranije opisao nevezano za njihovu političku opciju. Povlašten sam što sam organizirao prosvjede  protiv uhićenja svojih suboraca, vojnika i generala. Povlašten sam što sam sudjelovao u organizaciji njihova doičeka nakon još jedne pobjede Hrvatske protiv cjelog svijeta. Povlašten sam  što sam Domoljub, što pripadam biranoj populaciji jedne časne nacije.

I naposljetku  prije samog kraja porukavama  dragi profiteri, dezerteri, kvazi političari, tajkunčići, instant časnici, salonski generali, admirali, bivši i sadašnji. Dragi birokrate, ministri, predsjednici i premijeri, dragi  lijevi, desni, centraši  demokrate, komunisti i pravaši. Pokušajte biti barem 1% domoljubima i svojim ponašanjem, radom i aktivnostima postavite ovu časnu  naciju na noge, osigurajte joj egzistenciju. Ja i moji „povlašteni“ suborci dali smo  je Vama u ruke da njome upravljate. A ako niste u stanju,samo  recite kako smo je jednom obranili stavili na noge opet ćemo, samo ovaj puta bez upletanja vas vi ćete biti kažnjeni za sve zlo  što   ste učinili dok ste je povlašteno osiromašili i obezvrijedili. 

 

 

Na kraju ako će uzimanje „povlaštenih“ mirovina nama  riješiti ekonomske probleme Hrvatske i hrvatkog naroda, te će oduzimanjem  i  umanjenjem naših primanja biti nahranjena usta i omogućen dobar život žiteljima hrvatske bilježim se sa štovanjem oduzmite meni mirovinu prvome, ali mi osigurajte posao. Vaša je dužnost i zadaća, zadaća države i admisnistracije osigurati uvjete da svaki državljanin živi, radi i bude adekvatno plaćen za svoj rad. Vaša je dužnost i zadaća osigurati ma koja god vi politička  opcija  bili i vodilui ou zemlju. To vam nalaže Ustav, to vam nalaže pravda, pravica i zakoni. To vam nalažu kosti mojih prijatelja, jer zbog nas „povlaštenih“ vi ste to što jeste.

I na kraju krajeva svima na znanje i ravnanje:

NAPOVLAŠTENIJI SAM ŠTO SAM HRVAT, UNUK HRVATA, SIN HRVATA ,I OTAC HRVATA ŠTO NE TRAŽIM TUĐE NEGO BRANIM SVOJE, ŠTO JE MOJOJ DUŠI HRANA VJERA,LJUBAV I DOMOVINA.

P.S .

Da vas samo podsjetim da vaši „povlaštenici“ Partizani, UB-aši, komesari,sekretari i njihova djeca  isisavaju od hrvtaskog naroda i žive na njegovoj grbači već dobrih 70 godina, a da ništa za sadašnju državu nisu dobra napravili.

Vjerovali vi u njega ili ne neka vas sve dragi Bog blagoslovi.

     Mario Maks Slaviček

www.abh.com.hr