Kako sam i zašto postao povlašten?
Kada su početkom Domovinskog rata domoljubno
osvješteni hrvati, počeli svojim novcem kupovati oružje, kada smo stali pred
vojarne u kojima je utaboren i utvrđen višestruko opremljeniji neprijatelj čiji
se sustav urušavao i koji nije imao što izgubiti pucajući prema nama, tada
nitko nije govorio da sam povlašten. Kada sam noću držao stražu odjeven u
tenisice, u maskirnoj košulji američke
vojske koja mi je bila par brojeva veća sa
„Rumunjkom“ na leđima i dva okvira spojena izolir trakom čija težina i
hladan čelik nisu bila garancija da ćemo tada u tom trenutku pobjediti, da ćemo
stvoriti samostalnu državu u kojoj će štovati i vrednovati našu žrtvu i
hrabrost. Nije bila garancija jer tada u tom trenutku, bez oružja, sa pobunama
i balvanima diljem hrvatske, sa policijom koja još uvijek nosila crvenu zvijezdu na
„šapkama“ nitko od nas nije razmišljao što ako ne uspijemo, što ako nas
pobiju,pohapse a bilo mi je tek 18 godina. Dok smo mi tako bez trunke zadrške, straha, prenemaganja ili dvojbe stali
pred čelik i olovo, oni koji nas danas prozivaju povlaštenima u toplim su
ogrtačima, sa titovim slikama, pa čak i bistama
na zidovima svojih partijskih bespovratnim kreditima izgrađenih kuća
povlašteno uživali u svojim „časno zasluženim“ primanjima još od1946. Na
svojim su sekretarskim, direktorskim, šefovskim
mjestima pili konjake i sigurnim „linijama“ zavli svoje pajdaše u Beograd da pitaju
koliko će ovo trajati, kad će se smiriti i što im je činiti. | |
| Obuka Rakitje M.M.S i S.P |
Dok smo mi ostavljali svoje
poslove, škole, fakultete, obitelji i prijatelje te punili autobuse koji su nas iz mirnijih i
ratom nezahvačenih krajeva vozili u
krajeve konstantnih uzbuna, granatiranja, vreća s pjeskom, mirisa baruta, krvi
i iščekivanja smrtnog časa, tada nismo bili povlašteni. Tada smo bili jednima budale i to
onima koje sam opisao ranije, a drugima idoli, ovi kojima smo bili idoli
uključili su se u obranu,obukli i oblačili nikad uprljanu niti oznojenu odoru
i zadužili puške iz kojih nisu metka ispalili
(osim možda u birtiji i svatovima)a
prilikom ustroja vojno-političke vlasti zbog svojih su djedova,
podrijetla, veza i vezica postali
„najveći“ najbolji sluge sistema,
planeri, PD-vci, sigurnjaci, podstožerni, pristožerni, stožerni činovnici sa
svojim istim takvim „jedinicama“ za „posebne“ namjene, koji su sami sebi posla davali na pijankama,
po birtijama švercajući, "riješevajući" stvari, kamatareći, vozeći poznate
političke njuške prilikom čega su zarađivali viske dužnosti, činove pa čak i
odličja za koja mi na prvoj crti bojišnice nismo niti znali da postoje, niti smo za te činove puno marili. Ti i takavi "branitelji" su svojim
(zlo) djelima kasnije kompromitirali cijeli sustav, obezvrijedili mjerila i
vrijednosti časti, časničkih činova i
kolajni koje ionako nisu zaslužili nego su ih jeni drugima dodjeljivali. Baš
poput Partizana i post-komunističkih funcionera koji su ih unovačili,vrbovali, ozakonili
i uvukli u sustav netom prije nego su se mrki momci u maskirnim, crnim i inim
odorma počeli sa prve crte vračati,
jedni u lijesovima, drugi bez udova
treći sa očima prazna pogleda
kojima onaj čin i dužnost i krpica koja je to označavala nije značila ništa
osim obveze da idu prvi, da daju najviše i da poginu ako treba. Za Domovinu, za
Zastavu, za Narod, za onog lijevo i desno od sebe....Ti takvi "birtaški" pozadinski činovnici, stričevi,ujaci,netjaci, šogori i plemenski prijatelji su prvi još dok smo mnogi od nas ratovali, oni su skrojili urdebe,pravila i zakone po kojima su sebe lijepo još tijekom 1992 pa nadalje umirovljavali, nakon čega su otkupili "dodjeljene" im stanove, dobivali povlaštene kredite koje su se dijelili samo u Zagrebu i okolici i to "politički zaslužnima" koji su bili nekim pod stožera,podstožera, zapovjednih mjesta koja boja vidjeli nisu. Uglavnom su to bivša vojna lica, sekretari,komesari koj su se "prišehtali" uz novu vlast čuvajućo do tada stećene privilegije i stvarajući si nove na štetu onih pravih i istinskih ratnika. |
| Odmor ratika prije akcije 1992 |
Da bio sam i jesam povlašten što
sam imao čast dijeliti strahove, nadanja, akcije i kativnosti saljudima kojima
mnogi danas nisu niti do gležnja, da bio sam i jesam privilegiran ležati
u blatu, po kiši i snjegu na istoku lijepe naše dok su oni koji e danas
prozivaju ispijali čajeve na Jelačić Placu ili na nekim od trgova gradova u
kojima nije bilo srećom ratovanja. Da bio sam i jesam privilegiran što sam po
dalmatinskom kršu izderao tucet odora, čizama, što sam budeći se u šipražju
iznad sebe gledao kože poskoka, što sam skidao mine sa minskog polja kako bih
„snimio“ položaje neprijatelja...što sam...ma tko to više pita i koga zanima što sam radio, bitno je da zbog toga imate slobodu, državu i sve što prije niste imali.
Da jesam i bio sam povlašten što
sam ratovao rame uz rame sa sinovima
Hrvatske u našoj Heceg-Bosni štiteći
Hrvatsku i Hrvatski narod od Mostara do Vakufa, Od Orašja do Dervente.
Jesam i bio sam povlašten što sam
ratovao od Istoka do Juga Hrvatske sa svojom braćom i sestrama koji nisu
dvojili i treba li položiti život za hrvatsku, koji nikada nisu u tim vremenima
prozivali one kokji pušku nisu uzeli. Uvijek smo se šalili nije svako za pušku
neka ih. DA bio sam i jesam povlašten što sam imao čast ratovati sa herojima
Vukovara i Trpinjske Ceste Mauzerom, Tomicom, Pučkom, Brekalom, Leptirom,
Vinkom Mažarom, Duganom, Mađarom, pok. Markom Babićem pok. Marinkom Antunovićem-
Bosancom i nogim drugima redom hrvatskim vitezovima... neka me svi ostali ispričaju što ih sve ne mogu pobrojati...
 | |
| Prazan Novigrad |
Bio sam i jesam privilegiran što
sam preživo, zime, smrzavanja, vlažnu maglu slavonske ravnice, buru sa kišom
dalmatiskih krajeva, snjegove Herceg-Bosanskih planina. Upale,prehlade, ranjavanja,
smrti i sahrane. Da bio sam i jesam privilegiran što sam kao zapovjednik voda
odavao posljednji pozdrav znanim i ne znanim suborcima te hrvatsku zastavu
predavao ruke majki,supruga i djece sa nadom da će ju ćuvati i njegovati poput
nas. DA bio sam i jesam privilegiran što sam nakon akcija prikupljao mrtve i
ranjene, što sam bogu hvala pun gelera i propuca ostao živ da pišem istinu za
one koji danas nisu među nama i ne mogu se obraniti od objeda i
napada.Povlašten sam što sam bio nazočan kad su živote izgubili braneći sve one
koji nisu bili Silvestar Filić, Adžić,Matanović, Henrik Štimac, Damir
Posavec....i mnogi za kojima mi srce puca a duša jeca. Jesam, bio sam i bit ću
povlašten za razliku od svoh onih koji su mogli a nisu osjetili, dopinjeli
stvaranju Domovine. Povlašten sam isto tako što sam
gledao prodaju, pljačkanje i privatizaciju hrvtaske svaki put dok smo došli
na koji dan odmora sa bojišnice, povlašten sam što mi je Bog dao da vidim razlikujem dobro
od zla, istinu od obmane. Povlašten sam što sam omogučio nabiguzicama,
poltronima, dezerterima i profiterima da preuzmu državu, oderu je do kostiju i
moj narod ostave gladnim i bez posla. Povlašten sam što sam gledao izdaju kako izdaju naše
generale, predaju teritorija, ustupke politike, razapinjanje nacije na
križevima bankarskog sustava kojem sam ja omogućio da bude u hrvatskoj svojim
ratovanjem, kriv sam. Povlašten sam što sam gledao uhićenja svojih suboraca
nakon rata od istih onih koje sam ranije opisao nevezano za njihovu političku
opciju. Povlašten sam što sam organizirao prosvjede protiv uhićenja svojih suboraca, vojnika i
generala. Povlašten sam što sam sudjelovao u organizaciji njihova doičeka nakon
još jedne pobjede Hrvatske protiv cjelog svijeta. Povlašten sam što sam Domoljub, što pripadam biranoj
populaciji jedne časne nacije.
I naposljetku prije samog kraja porukavama dragi profiteri, dezerteri, kvazi političari,
tajkunčići, instant časnici, salonski generali, admirali, bivši i sadašnji.
Dragi birokrate, ministri, predsjednici i premijeri, dragi lijevi, desni, centraši demokrate, komunisti i pravaši. Pokušajte
biti barem 1% domoljubima i svojim ponašanjem, radom i aktivnostima postavite
ovu časnu naciju na noge, osigurajte joj
egzistenciju. Ja i moji „povlašteni“ suborci dali smo je Vama u ruke da njome upravljate. A ako
niste u stanju,samo recite kako smo je
jednom obranili stavili na noge opet ćemo, samo ovaj puta bez upletanja vas vi
ćete biti kažnjeni za sve zlo što ste učinili dok ste je povlašteno
osiromašili i obezvrijedili.
Na kraju ako će uzimanje
„povlaštenih“ mirovina nama riješiti
ekonomske probleme Hrvatske i hrvatkog naroda, te će oduzimanjem i
umanjenjem naših primanja biti nahranjena usta i omogućen dobar život
žiteljima hrvatske bilježim se sa štovanjem oduzmite meni mirovinu prvome, ali
mi osigurajte posao. Vaša je dužnost i zadaća, zadaća države i admisnistracije
osigurati uvjete da svaki državljanin živi, radi i bude adekvatno plaćen za
svoj rad. Vaša je dužnost i zadaća osigurati ma koja god vi politička opcija
bili i vodilui ou zemlju. To vam nalaže Ustav, to vam nalaže pravda,
pravica i zakoni. To vam nalažu kosti mojih prijatelja, jer zbog nas „povlaštenih“
vi ste to što jeste.
I na kraju krajeva svima na znanje i
ravnanje:
NAPOVLAŠTENIJI SAM ŠTO SAM HRVAT, UNUK HRVATA, SIN HRVATA ,I OTAC HRVATA ŠTO NE
TRAŽIM TUĐE NEGO BRANIM SVOJE, ŠTO JE MOJOJ DUŠI HRANA VJERA,LJUBAV I DOMOVINA.
P.S .
Da vas samo podsjetim da vaši
„povlaštenici“ Partizani, UB-aši, komesari,sekretari i njihova djeca isisavaju od hrvtaskog naroda i žive na
njegovoj grbači već dobrih 70 godina, a da ništa za sadašnju državu nisu dobra
napravili.
Vjerovali vi u njega ili ne neka
vas sve dragi Bog blagoslovi.
Mario Maks Slaviček
Nema komentara:
Objavi komentar