I kako se bliže opet neki izbori
ključa situacija na političkoj pozornici. Pozornici, na kojoj imate puno
glumaca, gotovo isto toliko dublera a nađe se tu čak i nešto stvarnih scenskih
radnika. Ovi potonji se trude pokazati kako i o njima ta politička pozornica
ovisi. No, nikako se ne uklapaju u
scenarij, scenarij koje je još davno postavio sad već poznati redatelj, po djelu još poznatijih pisaca memoranduma sa
istoka. Glavne su zvijezde ovog horora, koji se nastavlja u manirama tragikomedije već
odavno napustili ovaj svijet i sada njihove uloge tumače trećerazredni glumci
političkih trupa.
U vrijeme kad se po barakama,
kavanama i štogod gdje pripremao nacrt
scenarija nisam nazočio.Tako da nisam imao prigodu vidjeti tko je tu koga
zalevatio, Franjo UDB-u ili UDB-a Franju, niti mogu to sa sigurnošću tvrditi no svakako je danas jasno vidljivo da
je simbioza postojala. Dok su današnje vodeće političke glumačke trupe i njihove vođe slagale hijerarhiju,
ispisivale zajedničke buduće scenarije suradnje, podjele dobiti i imanja u
svojoj maloj predstavi . Dok su Oni zbunjeni u toplini svoga doma gledali na
TV-u ratni film u kojem smo mi bili glavne uloge, mi smo pak bili ludi od sreće što sudjelujemo ne znajući
da je taj naš „foršpan“ samo „intemezzo“ povijesne trilogije koju režiraju neki
veliki svjetski igrači. Dakle, dok su oni zbunjeni jer im taj ratni film
tijekom njihove predstave nije trebao biti prikazan, niti je trebao biti tolika
trajanja kolikog je bio, a posebice im je smetala brojnost i sastav ekipe koja
se u njemu nalazi. Mi smo tada bili ludi od sreće i bez ikakvih skrivenih
namjera dali sve od sebe kako bi se
dokazali starim glumcima, zvijezdama i režiserima radeći sve opasne scene bez
dvojnika i zaštita. Koristeći prave „instrumente“ a ne replike , prolijevajući
pravu ljudsku krv a ne umjetnu, radi „umjetničkog“ dojma.
Doduše tada, a sada to vidim
jedino što su nam dali koristiti na volju kako bismo bili što požrtvovniji bile
su raznorazne povijesne odore, oznake, nazivlje, poklici i geste. A danas im to sve iznimno smeta svima,
zašto? Sve mi je jasnije. Njima to, tada
po toplim salonima, kafićima i kancelarijama nije bilo važno, oni su imali
važnija posla. Dijeliti zvanja, titule,
novac i imanja. Ja sam tada…danas ispada poput mnogih od Vas bio lud, oni su se
pravili zbunjeni ili kako bi po naški narod kazao „mutavi“.
 |
| Prva strana medalje |
Jesu li oni bili „mutavi“ ili su
se držali one stare izreke „ Praviti se zbunjen i nevješt znači biti mudar“. Danas
desetljećima kasnije mnogi glume i dalje, za svoju glumu dobro su plaćeni
od strane stranih moćnika koji vole gledati kako oni kažu „Jugoslavensko-Balkansku“
tragediju jer su njihovi oci pisali scenarij kroz mnoga stoljeća. Samo smo mi
povremeni statisti, nitko danas ne voli ratne filmove u kojima se njeguje domoljublje i herojstvo, danas je era
kratkih besmislenih sapunica. Stoga povremeno statiramo, neki od nas po trgovima, koristeći improvizirane bine.
Pokušavajući im onim istim oznakama,
obilježjima i poklicima pokazati da su i oni bili statisti našeg filma, i samo
to statisti. A danas su njegovi najljući kritičari i protivnici. Valjda im ne
odgovara žanr. Neki od naših tu i tamo
dobiju prigodu sa njima biti na
domjenku, slikati se i „poklopati“ janjetinu ili prasetinu, dobiti gdje koju
epizodnu ulogu u reklami njihovih sapunica i to je to…Oni suvereno vladaju Hrvatskom
scenom. Zašto?
 |
| Druga strana medalje |
Zato, što ključni dio svega, a to je publika još uvijek
ne shvaća da više ne nose maske, da su im maske pale, da su im ovo prava lica. Publika
je narod i narod ne shvaća kako niti zbore niti rade po scenariju koje su koristili
naši pređi, Niti natuknicama i uputama koje su im dale sad već nažalost
zaboravljeni velikani kojih više nema. Velikani koje ti isti koji su im ljubili ruke i skute pljuju, i obezvrjeđuju. Oni improviziraju, obmanjuju i varaju publiku.
Obmanjuju novim zastavama, udruženjima, posjetama stranih bliskih im glumaca
euROPSKE scene i dakako obećanjima da će „Oni“ nakon „Ovih“ održati bolju
predstavu kojom će publika biti zadovoljnija. Publika na žalost ne shvaća i ne
vidi da su to glumci iz iste trupe, koji samo mijenjaju kapute, izričaj i geste…Ne
shvaća da gleda istu predstavu, za sve veću cijenu svaki puta kad se izmjene ti
isti glumci.
 |
| HDZ i SDP dva lica iste medalje... |
 |
| Mesić i Karamarko 10 godina skupa |
I dok se tako sa sjetom sjećam
onih dana kada sam bio lud, ali
 |
| Mesić i Sanader isti Rotary Klub |
sretan kada sam gledao i slušao velikane koji
su na bili političkoj pozornici ne zbog glume, ne zbog uloge nego zbog publike,a publika je narod.
Velikane koji su išli među publiku, živjeli s njom uz nju i za nju, tek sada
vidim i osjetim veličinu prijevare ovih današnjih glumaca.
Nakon svih onih velikana poput Zrinskih-Frankopana, Starčevića, nakon Radića, Pavelića, Paradžika, Kraljevića, nakon Vlade Gotovca , Blage Zadre u konačnici
nakon Tuđmana…Ovi su danas samo marionete kojima netko drugi povlači konce, marionete
bez duše, bez srca. Nadam se da nisam jedini koji to vidi i o tome zbori i da
će svi ti drugovi uskoro ostati i bez publike, kako bi njihova mjesta preuzeli
oni koji vide i uče od pobrojanih velikana….
 |
| Poslije svakog rata sve manja i tanja.... |
„ U Mislima Domovina, U Srcu
Odanost, U Desnici Snaga ”
Mario Maks Slaviček
www.ustanici.org
Nema komentara:
Objavi komentar