nedjelja, 15. lipnja 2014.

Bi li bilo bolje? Bolje bi bilo...


 
U koga se može hrvatski puk pouzdati ,u koga vjerovati na koga osloniti ?
Na Crkvu?
Na politiku?
Na Europsku Uniju?
Na hrvatske branitelje ?
Na Izvandomoivnsku Hrvatsku?

Svakim danom sve gore i sve teže, je li to sudbina ove radišne vrijedne i nacije. Nered i bahatluk na svakom koraku. Zakoni služe manjini ili manjinama a na štetu većine. Trebamo li zapitati sebe same što možemo kao pojedinac učinti da promijenimo  stanje stvari.

Ne ufam se previše u to da će crkva pomoći narodu koji je stoljećima dao sve za nju. Vjetrovi  poruka koji iz nje pušu podsjećaju me na onu moju staru izreku „Crkva je najstarija poliitčka organizacija na svijetu i u njojzi  vrijedi pravilo kako  koze moraju biti site ali i sav kupus na broju.  Znam da će me na zub uzeti lizatelji oltara, oni  koji vjeru poistovjećuju sa crkvom,  a svoju pobožnost mjere brojem sati provedenih u crkvenoj zgradi. Crkva je u hrvata imala snagu i bila oslonac u najtežim trenutcima, danas pak mi se čini da  je izgubljena u novom svjetskom poretku. Čini se da je i u njene redove posijano sjeme razdora i nesloge.  Ne vidim
više svećenike kako daju potporu  na  na prosvjedima branitelja, radništva, seljaštva ne vidim onu negdašnju simbiozu  sa nacijom kao devedesetih. Otuđila se crkva od naroda  i postala  sama sebi dostatna.,rekli bi zlobnici, baš kao i država.  Bi li nam bilo bolje da idemo svaki dan na misu ?  Moji članovi obitelji idu, ja osobno ne prečesto, nego kad osjetim potrebu. Ne mogu se othrvati onom dojmu da sirotinja biva nahranjena duhom, a tijelo joj gladno. Naše tjelo treba hrane, kao i duša. U zdravom i nahranjenom tijelu zdrav je i duh.
Crkva ne staje u živi zid i ne čuva hrvataski dom i  domove. Nisam vidio svečenika, da stoji u živom zidu. Nisam pročitao javno pismo kojm crkva apelira na državu, upozorava sustav da radi grijeh prema narodu  ili da pak mobilizira pučanstvo da se oduprije svjetovnoj vlasti. Vlasti koja djeluje na štetu naroda, države, vjere, običaja, kulture, tradicije...pa i same crkve.  Vlast nad zemljom u rukama je Gospodnjim: Gospod joj u pravo vrijeme postavlja pravog čovjeka. (5) Uspjeh je čovjekov u Božjoj ruci, i zakonodavcu Bog daruje čast. Kaže biblija. Crkva tako i sama po sebi umjesto da štiti pastvu,  koketira  sa političkim elitama kao bi opstala. Opstala jer ju odnarođuju kao što su odnarodili i državu. Crkva je „savjetovala“ hrvatski puk da nam je mjesto u Europskoj Uniji i što se zbilo? Iz te europske Unije dođoše zakoni i pravila suprotna samom učenju crkve. Tko je ustao i  stao u obranu od tih nametnutih pravila i zala ? Hrvatska obitelj i hrvatski puk, a ne političke elite, agnostici, ateisti i farizeji koji sjede u prvim redovima tijekom nedjeljne  mise.  Dok je nacija bez posla i dok zbog političkih elita koje počesto zajedno sa crkvenim veledostojanstvenicima kruh lome i blaguju, nacija je na rubu gladi. Ma  što na rubu, hrvatska nacija gladuje. 


Gladuje  i  nada se, gladuje i moli, gladuje i pohađa mise. Gladuju li  predstavnici crkve? Gdjesu  sad tu toliko opetovana solidarnost sa vjernicima pa da sa narodom kruh lome i dijele umjesto sa političkim eltama? Rade li svećenici a da ne primaju plaće za svoja djela? Kažnjavaju li i prozivaju li one koji darivaju  crkvida bi se Bogu umilili?  Dok u isto vrijeme ne plaćaju davanja državi, ne plaćaju svoje radnike a rekoh obično takvi sjede u prvim redovima pred samim očima svećenstva. Zasigurno svećenici nisu u toj situaciji da ne primaju plaće za svoj rad , hrvatska nacija iako gladna neće to dopusititi, odreći će se svoje zadnje kune i staviti u škrabicu na nedjeljnoj misi. Bolje bi bilo kad sagledam stvari da crkva okupi narod i usmjeri ga sa oltara kako da se postavi prema  ovoj domaćoj političkkoj ali  i  bjelosvjetske oligarhij. No ispada da ne smije,  jer se nije uputno petljati se crkvi u državničke poslove. Osim ako se ne dotiču same crkve. Crkva i država su odvojeni, država i narod su u hrvatskoj ,  vidi se i osjeti isto tako  odvojeni, država je odnarođena. Stoga pitam sebe i Vas sve jesam li ja sada u grijehu jer pozivam i prozivam crkvu da uzme narod hrvastki pod svoje okrilje i spasi ga od vlastitih i europskih političkih elita, bezbožnika, lihvara, tajkuna.  Crkva mora kroz vjeru  i svoj nauk prosvjećivati narod koji joj služi i  ako treba, a treba  sukobiti se sa svim svjetovnim zlima u korist vjernika. Jer nema biranja manjeg ili većeg zla, zlo je zlo.

Valja sve podsjetiti na biblijski nauk koji kaže:
Poslanica Rimljanima
4 -4O nomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug.
Poslanica Timoteju
5 -18 Pismo doista veli: Volu koji vrši ne zavezuj usta! I: Vrijedan je radnik plaće svoje.



Je li dobro za hrvatsku naciju da u prvim redovima u crkvama  sjede oni koji su zabranjivali nekada ranije u ne tako davnoj prošlosti  vjernicima ići na mise, je li korisno  za narod da i i takvi  koji su ateisti i agnostici budu prvi, dobivaju čast  biti bliže slugama božjim, svekolikom svećenstvu od onih koji od rođenja do smrti u crkvu vjeruju i nedjeljama u nju odlaze? Vi prosudite za sebe,  ja za sebe jesam i zato ovako mislim, pišem i zborim.


U poltičke strukture ove postojeće nema koristi  vjerovati, oni već više od dva desetljeća izmjenjući se u upravljanju državom, državnim dobrima i narodom ne čine ništa za boljitak nacije. Samo nas zadužuju i podvode stranim i domaćim eksploatatorima, uvode u dužničko ropstvo. Ista lica već dvaseset i više ljeta crpe financijski ovu zemlju primajući  deset puta veća primanja od radnika, jer  lažu, obmanjuju obećavaju. Mjenjaju stranke, mjenjaju retoriku, mjenjaju sve oko sebe u svoju korist i korist onih oko sebe. A na štetu naroda. Narod, gluh  kraj zdravih ušiju ne čuje vapaj svoj i svojega susjeda, slijep kraj zdravih očiju okreće glavu i bira, izabire iste one koji se kite raznoraznim stranačkim programima. Stranačkim i partijskim   od čijih se slova do današnjega dana ništa na bolje nije promjenilo za hrvatsku i hrvate.  Politika je ogađena, zagađena kao zvanje i zanimanje i od sebe je odgurnula ponajbolje kćeri i sinove hrvatske , sinove i kćeri koji bi korisnije i bolje služili svome narodu. No  zbog svojeg odgoja, ali i crkvenog nauka ne žele „ S vragom tikve saditi“pa u politiku ne ulaze. 

Mladi, školovani, osposobljeni nacionalno osvješteni domoljubi ne žele u politiku, a oni koji drže za sebe da žele i mogu, ne mogu u nju ući bez da sklope savez ili uđu u neku od postojećih stranačko - partijskih struktura. Kad jednom uđete u taj žrvanj ili postajete kao oni koje ste željeli skloniti, smjeniti  i ukloniti ili pak vođeni vlastitom savješću, svjetonazorom, odgojem odstupite iz te i takve  stranačke kaljuže. Bi li bilo bolje da ne izabiremo? Bi li bilo bolje da svi izađu i svojim glasom promjene stanje stvari i pošalju dosadašnje dužnosnike u ropotarnicu povjesti? Zavisi ponajprije o političkoj pismenosti i osviještenosti svakoga od nas, o informacijama i procjenama informacija.  Kako od nastanka demokracije kaodruštvenog uređenja  sprega medija i politike kroje i nameću mišljenja pojednicu i  naciji sukladno trendovima i potrebama te iste političke oligarhije,  bojim se da narod još dugo neće progledati i uzeti svoju sudbinu u vlastite ruke....Bolje bi bilo da svakodnevno raspravljamo o onome što nam čine, kako bismo našli zajedničke stavove i počeli odlučivati sami o svojoj sudbini bez straha od političke odmazde. 

Odmazde kojom pred svake izbore politčke stranke mobiliziraju svoje člansko glasačko tijelo, pa
tako onda i dolaze do vlasti i pozicija. Jer ona tiha većina, a na zadnjim izborima vidjelo se da nju čini 75% nacije ne glasuje za paritokratski sustav SDP=HDZ. I da, bilo bi bolje da mladi počnu razmišljati i baviti se politikom jer politika je umjeće mogućeg,  briga za opće dobro svoje zemlje i naroda. I kako kažu ljudi „Neću u politiku jer politika je ku**a“ , moram ih razuvjeriti, nije politika ku**va nego su hrvatski političari uglavnom ku**e.
Za sve one koje drže da sam  ih prozvao i spomenuo u pasusima ovoga teksta ranije prenio bih poruku svetog oca Pape Franje koji je o politici i bavljenju politikom kazao slijedeće:

Dobar katolik, rekao je papa, itekako se miješa u politiku, dajući najbolje od sebe...

Oni koji obnašaju vlast moraju voljeti svoj narod jer vladar koji ne ljubi ne može vladati: u najboljem slučaju može uvoditi disciplinu, zavesti malo reda, ali ne vladati. One koji obnašaju vlast moraju resiti dvije osobine: ljubav prema narodu i poniznost. "Ne može se vladati bez ljubavi prema narodu i bez poniznosti! Svaki muškarac, svaka žena koja preuzima neku službu vezanu uz vlast, moraju si postaviti ova dva pitanja: Volim li svoj narodu, da bih mu bolje služio? Jesam li ponizan i slušam li ostale, saslušam li različita mišljenja, kako bih izabrao najbolji put. Ako si ne postavlja ta pitanja svoju vlast neće obnašati dobro. Obnašatelj vlasti, muškarac ili žena, koji voli svoj narod je ponizan muškarac odnosno žena", rekao je papa.

Ljudi, nastavio je papa, ne mogu se ne zanimati za politiku. "Nitko od nas ne smije reći: 'Ja nemam ništa s tim, oni su ti koji obnašaju vlast…'. Ne, ja sam odgovoran za način na koji oni obnašaju vlast i moram učiniti ono što je najbolje da oni vladaju dobro i moram učiniti ono što je najbolje sudjelujući u politici na način na koji to mogu"
Ovo bi. rekao bih trebali svećenici sa oltara čitati nakon svake mise kako bi hrvatski narod počeo biti politički svjesniji i savjesniji, recimo politički pismeniji te na taj način uzeo sudbinu svoju us vlastite  ruke...to bi bilo ponajbolje.



Ako iz tijeka rasprave i pitanja koja sam sebi i Vama postavio pripadate među one koji drže da je odgovor i rješenje problema hrvtaskoga društva i države povjerenje u Europsku uniju, onda smo tek kao nacija u problemu, jer upravo oni koji su tako promišljali zavedeni obećanjima politike i usmjereni izjavama pojedinih crkvenih veledostojnika, pa i samoga Pape Ratzingera koji je barem su tako prenijeli „naši“mediji poručio hrvatskoj da joj je mjesto u EU.ropskoj uniiji. Svi koji su zbog toga bili uvjereni i na referendumu glasovali za ulazak u europsku uniju grdno su pogriješili i krivo politički prosudili. I to na žalost ne svojom krivnjom već vjerujući obmanama. Nisu krivi ali su odgovorni što nisu slušali vlastitu savjest i iskustva nacija koje su već ranije ušle u tu mega tvorevinu. 

Nama su doduše govorili samo o dobrim stvarima koje će nam navodno  donijeti EU.ropska unija a onim  lošim? E, njih su prešutjeli ili da kažem po pučki slagali su nas i prevarili...opet. Što nama ta EU opće dosnosi? Donijela nam je zakone, cijene, pravila koja iz prije svega ekonomskih razloga  nismo u stanju obdržati i ispošotvatia da ne trpi hrvatski čovjek, pojedinac. Donijela nam je  trošak od 700 milijuna eura za članarinu svake godine, donijela nam je svjetonazor i obrasce ponašanja na koje nismo vični i koji ne pripadaju našem odgoju, tradiciji i običajima.

Donijela nam je uništavanje poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, trgovine i našega Jadrana kojeg će samo ekspolatriati. Niste niti svjesni da ulaskom u EU.ropsku uniju u koji smo ušli upravo potpisom malobrojnih sljedbenika politčkih elita. Dakle  potpisom stegovnih poslušnika političkih stranaka koji od tih svojih stranaka i partija imaju prije svega osobnu materijalnu korist,  hrvatsko more i obala nisu više hrvatski, nego europski. Isto vrijedi za sve što je nekada bilo naše, nacionalno. Mi sada na moju žalost formalno – pravno pripadamo toj europskoj tvorevini koja će sve to što je nekada bilo samo hrvatsko obilato eksploatirati, nametnuti nam omču oko vrata i bit ćemo, odnosno već jesmo taoci i roblje tuđinskih odluka. Odluka koje donose ljudi ljudi čija imena niti  izgovorite neznamo koje niti ne poznajemo,  a oni s druge pak strane niti ne poznaju hrvatsku ni hrvatski narod. Mi smo za njih jednostavno „Balkanci“, ljudi trećega reda sa preiferije te njihove EU.ropske unije. 

Tako je bilo i u ranijoj povjesti ali  na žalost mnogi iz toga nisu izvukli pouke. Bi li bilo bolje da smo svi izašli i izjasnili se da nismo za ulazak u EU.ropsku uniju? I tako barem sudjelovali u kreiranju vlastite sudbine i politike, svakako da bi. No što sada? Sada bi bilo bolje i ponajbolje po nas hrvate tražiti način i model kako ponovo steći suverenost i samostalnost pa ako treba svim sredstvima tražeći izlaz iz te i takve tvorevine.  Neke nacije koje su shvatile u kakvu propast su ih dovele njihove „političke elite“ pokazale su svoju zrelost ,svijesti savjest te su na posljednjim izborima birali one koji su nacionalno osvješteni i okrenuti negdašnjim vrijednostima i politikama svojih predaka. Bilo bi tragično da mi to učinimo među posljednjima, jer do tada će sve biti njihovo....pa i naši životi već od slijedeće godine vidjet ćete....U politiku i političare koji su do sada vodili ovu zemlju ne može se pouzdati, niti se na njih osloniti. Svakom razumnom hrvatu koji nije ovisan o politččkoj milosti i milostinji svakome  koji drži od svog nacionalnog bića i svoje domovine to je kristalno jasno. Na žalost, još nas je uvijek premalo takvih, još uvijek smo  podijeljeni.....uzduž i poprijeko.


Temeljno pitanje ovog moga promišljanja jest: U koga se može hrvatski puk pouzdati, na koga osloniti u koga vjerovati?

I nakon promišljanja o poziciji i utjecaju svih relevantnih čimbenika koji kroje i modeliraju sudbinu i način života nas Hrvata od crkve, preko politike, EU.ropske unije došli smo i do onog čimbenika koji bi trebao biti najljući korektiv svima, najodgovorniji sudionik. A ako hoćete i nositelj, temeljni stožer naroda koji bi trebao čuvati Domovinu i naciju. Oni u koje su nekada svi imali bezgranično povjerenje, u koje se možete pouzdati kad dođu najteži trenuci  za narod i državu. Oni na koje ste se oslanjali devedesetih, pa čak i prije nekoliko dana za vrijeme poplava, to bi trebali biti mi  Hrvatski Branitelji.

Gotovo dva desetljeća mnogi elementi financirani od EU.ropske unije i dojučerašnjeg agresora, pa čak i domaće već ranije spomenute političke elite otupljuju oštricu, lome kralježnicu državotvornosti branitelja i braniteljske populacije u cjelini. Svojim tendecioznim napisima, izjavama, lažima, obmanama ili zakonima kojima nas se obespravljuje. I moram primjetiti da su u tome iznimno uspješni.

Nekada slavni, štovani, ponosni hrabri čuvari državotvornosti: Specijalci, Tigrovi, Gromovi, Kune, Lavovi, Sokolovi ,Pume, Vukovi...razbijeni na interesne skupine u obliku udruga koje su same sebi dostatne i pod papučom političkih elita od čije milostinje  i mrvica upražnjavaju kojekakve, uglavnom športsko – rekreativne aktivnosti. Mnogi su častni časnici  postali sljedbenici dijametralno suprotnih obilježja, zastava i politika od onih pod kojima su i za koje su ratovali.  Tako imate  pripadnike HOS-a na poziciji  svajetnika agnostika i komunista u liku predsjednika Josipovića. Ili pak na mjestima ministra u antinarodnoj vladi poput ministra Kotromanovića koji je bio i zapovjednik braniteljima dok smo sebe i državu  od te i takve političke opcije, svidjelo se to komu ili ne mi oružjem branili. 

Oni koij su stvarali državu koja je od nastanka antihrvatska, oni koji se srame svoga imena hrvatskog, oni kojima su draža partizanska obilježja od hrrvatskih ne polažu nikome račune i ne odgovoraju ni za što već mirno i bogato žive  od svojih boračkih penzija koje su stekli boreći se za antihrvatsku državu koje više nema, a primaju valutu i novac od države protiv čijih su utemeljitelja ratovali. I  sve to samo zahvaljujući našoj braniteljskoj  inertnosti, povodljivosti vođa i vodstava  braniteljske populacije. Vođa i udruga  koji podržavaju određene političke stranke iz sebi svojstvenih interesa ti su  paritizani izbjegli revizije i umanjnja svojih primanja, a nama Hrvatskim braniteljima se otima sve. Nama koji smo tada bili mladići  će sa 1.1 2015 opet umanjiti primanja, a partizani za koje se po godinama starosti dade zaključiti da su bili i mlađi od nas kad su uzeli pušku u ruke stvarajući državu koja je je izvršila agresiju na hrvate ne dira se ništa, i oni će se ope provući te imati sigurna primanja. 

Voskovođe sa činovima generala su se snašli, rješili svoju egzistenciju kao što i rekoh koristeći se  stranačkim statusom i skaznicama služeći političkim elitama ne brinući više nakon rata o svojim vojnicima. Morali su, jer politika je i davala činove, dužnosti i funkcije samo su rijetki to stekli bez nje. I što na kraju kazati o nama hrvtaskim braniteljima, postali smo smo baš onakvi kakvim nas nazivaju neprijatelji hrvatske i hrvata, pretvorili smo se u tigra od papira.

Morali bismo pod žurno sjesti za jedan stol, sve brajake udruga i postrojbi podčiniti nacionalnom stijegu, te oformiti nacionalnu političku opciju. Morali bismo se pokrenuti na ovoj novoj bojišnici na kojoj bitka traje već desetljeće i pol a mi ju promatramo nespremi, podjeljeni i neopremljeni. Vodi se specijalni rat, rat informacijama i medijskim oružjima, rat perom i umom. Moramo se pod hitno opremiti, priskrbiti i stvoriti opremu, oružje u vidu medija, portala, tv kuće,  tiskovina kako bismo parirali unutrašnjem i vanjskom neprijatelju. Čuvajući i braneći  opet Hrvatski   duh, povijest, tradiciju,vjeru, pismo i  običaje hrvatske i hrvata. Bi li to bilo bolje za naciju Vi prosudite braćo i sestre....ili bi bilo bolje kao do sada ne činiti ništa? Na vama je,  ja činim što mogu, znam  i umijem dok vam ovo pišem i zborim.

Očekivati da izvandomovnska hrvatska rješava probleme u domovini dok se ne napravi reda među svima nama samima je iluzorno. Izvandomoivnsku hrvtasku su već ranije oni o kojima sam pisao i govorio  na počecima ove kolumne već opljačkali i politički rscjepkali.  I izvandomoivnska hrvatska vapi za trenutkom zajedništva sa domoivnom, no upravo puno puta spominjani drugovi iz komiteta sukroz medije, emisare i kroz loš politički i svaki drugi odnos spram hrvata izvan domovine doveli do stanja apatije i  zablude. Tko god dođe i pokuša a da nije poslan od aktualne vladajuće političkemoligarhije ne biva shvaćen i već unaprijed osuđen na neuspjeh u promicanju prokazivanja realnoga stanja u domoivni. Emisari i poltroni koji imaju svoje prste u hrvtaskim zajednicama čuvaju svoja stada, klubove i udruge od utjecaja novih svježih ideja i ljudi.

Iskati sredstva, rad ili potporu je nezahvalno i opet unaprijed osuđeno na propast jer prevaren čovjek puše i na hladno osjetio sam  to i na svojoj koži. Da izvandomoivnska hrvtaska može i treba podnijeti poput branitelja još jednom teret boja za domovinu neminovna je činjenica.  Bi li bilo bolje u Hrvtaski sabor imenovati stručne hrvate iz iseljeništva? Svakako da bi...no onda nailazimo na problem, problem već ranije opet ponavljam medijima plairanih teza i antiteza koje idu otprilike ovako: „Šta će meno odlučivai netko tko ne živi u Hrvatskoj“. Te teze plasiraju baš oni koji se ponajbolje snalaze u političkom neredu i partitokraciji dvoglave nemani u liku SDP-a i HDZ-a  naravno novcem hrvatskoga puka i medijima u kjima imaju svoje „igrače“. Izvandomovinska hrvatska treba nama u domovini ne davati samo  novac, već onaj duh koji je ubijen politikama i lošim političkim potezima crvenih,plavih,žutih i zelenih vragova...treba nam pripomoći ponovno nas naoružati da mi  hrvatski branitelji u još jednom ratu pobjedimo onog istog neprijatelja kao i devedesetih njihovim oružjem, tek nakon izvojevane te nove pobjede možemo kazati da smo stvorili Hrvatsku po mjesti Hrvata....

Do tada možemo se samo nadati daće nam dragi Bog biti u pomoči i prosavjetliti Vam svima pamet da progledate i shvatite što se zbilo i zbiva  sa Hrvatskom i hrvatima. No bojim se da ni tu nemamo velike sreće zbog nas samih, jer i  ona biblijska kaže pomozi si sam i Bog će ti pomoći. Od davnina mi Hrvati imamo izreku BOG i HRVATI, znam da je Bog tu, no nije mi jasno kamo su nestali Hrvati......

Pozdravljam Vas sve braćo i sestre, Hrvatice i Hrvati nadam se da sam bio jasan u promišljanjima, da nisam nikoga svojim viđenjem stanja bezrazložno uvrijedio. Budite mi dobro i zdravo, neka Vas sve blagoslovi dragi Bog uz jednu Hrvatima slabo poznatu molitvu koju upučujem svima vama i zaštitniku nas Hrvata i Hrvatske...

Preslavni Sveti Josipe
Čuvaru Svete Obitelji
Zaštitniče Domovine Hrvatske i Hrvata
Svim pouzdanjem srca svoga molim Te, priteci u pomoć našoj Domovini  Hrvatskoj
Zaštiti je od grijeha današnjeg vremena, od utjecaja  Zloga.
Ponizno te molim: Očinski izmoli od Gospodina Boga za oprost sve grijehe učinjene u povijesti, a nad nama djecom hrvatske domovine, sinovima i kćerima bdij bez prestanka.
Amen.

„ U mislima Domovina, u Srcu Odanost, U Desnici Snaga“


                                                                Hrvatski Viteški Red Čuvari Domovine- Pokret Ustanici
                                                                                                     Mario Maks Slaviček
                                                                                                               Krilnik








Nema komentara:

Objavi komentar