U koga se
može hrvatski puk pouzdati ,u koga vjerovati na koga osloniti ?
Na Crkvu?
Na politiku?
Na Europsku
Uniju?
Na hrvatske
branitelje ?
Na Izvandomoivnsku
Hrvatsku?
Svakim danom
sve gore i sve teže, je li to sudbina ove radišne vrijedne i nacije. Nered i
bahatluk na svakom koraku. Zakoni služe manjini ili manjinama a na štetu većine.
Trebamo li zapitati sebe same što možemo kao pojedinac učinti da promijenimo stanje stvari.
Ne ufam se
previše u to da će crkva pomoći narodu koji je stoljećima dao sve za nju.
Vjetrovi poruka koji iz nje pušu
podsjećaju me na onu moju staru izreku „Crkva je najstarija poliitčka organizacija
na svijetu i u njojzi vrijedi pravilo
kako koze moraju biti site ali i sav kupus
na broju. Znam da će me na zub uzeti
lizatelji oltara, oni koji vjeru
poistovjećuju sa crkvom, a svoju
pobožnost mjere brojem sati provedenih u crkvenoj zgradi. Crkva je u hrvata
imala snagu i bila oslonac u najtežim trenutcima, danas pak mi se čini da je izgubljena u novom svjetskom poretku. Čini
se da je i u njene redove posijano sjeme razdora i nesloge. Ne vidim
više svećenike kako daju potporu na na
prosvjedima branitelja, radništva, seljaštva ne vidim onu negdašnju
simbiozu sa nacijom kao devedesetih.
Otuđila se crkva od naroda i
postala sama sebi dostatna.,rekli bi
zlobnici, baš kao i država. Bi li nam
bilo bolje da idemo svaki dan na misu ? Moji
članovi obitelji idu, ja osobno ne prečesto, nego kad osjetim potrebu. Ne mogu
se othrvati onom dojmu da sirotinja biva nahranjena duhom, a tijelo joj gladno.
Naše tjelo treba hrane, kao i duša. U zdravom i nahranjenom tijelu zdrav je i
duh.
Crkva ne staje u živi zid i ne čuva hrvataski dom i domove. Nisam vidio svečenika, da stoji u
živom zidu. Nisam pročitao javno pismo kojm crkva apelira na državu, upozorava
sustav da radi grijeh prema narodu ili
da pak mobilizira pučanstvo da se oduprije svjetovnoj vlasti. Vlasti koja
djeluje na štetu naroda, države, vjere, običaja, kulture, tradicije...pa i same
crkve. Vlast nad zemljom u rukama je
Gospodnjim: Gospod joj u pravo vrijeme postavlja pravog čovjeka. (5) Uspjeh je
čovjekov u Božjoj ruci, i zakonodavcu Bog daruje čast. Kaže biblija. Crkva tako
i sama po sebi umjesto da štiti pastvu, koketira
sa političkim elitama kao bi opstala. Opstala jer ju odnarođuju kao što
su odnarodili i državu. Crkva je „savjetovala“ hrvatski puk da nam je mjesto u
Europskoj Uniji i što se zbilo? Iz te europske Unije dođoše zakoni i pravila
suprotna samom učenju crkve. Tko je ustao i stao u obranu od tih nametnutih pravila i zala
? Hrvatska obitelj i hrvatski puk, a ne političke elite, agnostici, ateisti i
farizeji koji sjede u prvim redovima tijekom nedjeljne mise.
Dok je nacija bez posla i dok zbog političkih elita koje počesto zajedno
sa crkvenim veledostojanstvenicima kruh lome i blaguju, nacija je na rubu
gladi. Ma što na rubu, hrvatska nacija
gladuje.
Gladuje i nada se, gladuje i moli, gladuje i pohađa
mise. Gladuju li predstavnici crkve? Gdjesu
sad tu toliko opetovana solidarnost sa
vjernicima pa da sa narodom kruh lome i dijele umjesto sa političkim eltama? Rade
li svećenici a da ne primaju plaće za svoja djela? Kažnjavaju li i prozivaju li
one koji darivaju crkvida bi se Bogu
umilili? Dok u isto vrijeme ne plaćaju
davanja državi, ne plaćaju svoje radnike a rekoh obično takvi sjede u prvim
redovima pred samim očima svećenstva. Zasigurno svećenici nisu u toj situaciji
da ne primaju plaće za svoj rad , hrvatska nacija iako gladna neće to dopusititi,
odreći će se svoje zadnje kune i staviti u škrabicu na nedjeljnoj misi. Bolje
bi bilo kad sagledam stvari da crkva okupi narod i usmjeri ga sa oltara kako da
se postavi prema ovoj domaćoj
političkkoj ali i bjelosvjetske oligarhij. No ispada da ne smije,
jer se nije uputno petljati se crkvi u
državničke poslove. Osim ako se ne dotiču same crkve. Crkva i država su
odvojeni, država i narod su u hrvatskoj , vidi se i osjeti isto tako odvojeni, država je odnarođena. Stoga pitam sebe
i Vas sve jesam li ja sada u grijehu jer pozivam i prozivam crkvu da uzme narod
hrvastki pod svoje okrilje i spasi ga od vlastitih i europskih političkih elita,
bezbožnika, lihvara, tajkuna. Crkva mora
kroz vjeru i svoj nauk prosvjećivati
narod koji joj služi i ako treba, a
treba sukobiti se sa svim svjetovnim
zlima u korist vjernika. Jer nema biranja manjeg ili većeg zla, zlo je zlo.
Valja sve
podsjetiti na biblijski nauk koji kaže:
Poslanica Rimljanima
4 -4O nomu tko
radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug.
Poslanica Timoteju
5 -18 Pismo doista veli: Volu
koji vrši ne zavezuj usta! I: Vrijedan je radnik plaće svoje.
Je li
dobro za hrvatsku naciju da u prvim redovima u crkvama sjede oni koji su zabranjivali nekada ranije u
ne tako davnoj prošlosti vjernicima ići
na mise, je li korisno za narod da i i
takvi koji su ateisti i agnostici budu
prvi, dobivaju čast biti bliže slugama
božjim, svekolikom svećenstvu od onih koji od rođenja do smrti u crkvu vjeruju i nedjeljama u nju odlaze? Vi prosudite
za sebe, ja za sebe jesam i zato ovako
mislim, pišem i zborim.
U poltičke
strukture ove postojeće nema koristi
vjerovati, oni već više od dva desetljeća izmjenjući se u upravljanju
državom, državnim dobrima i narodom ne čine ništa za boljitak nacije. Samo nas zadužuju
i podvode stranim i domaćim eksploatatorima, uvode u dužničko ropstvo. Ista
lica već dvaseset i više ljeta crpe financijski ovu zemlju primajući deset puta veća primanja od radnika, jer lažu, obmanjuju obećavaju. Mjenjaju stranke,
mjenjaju retoriku, mjenjaju sve oko sebe u svoju korist i korist onih oko sebe.
A na štetu naroda. Narod, gluh kraj
zdravih ušiju ne čuje vapaj svoj i svojega susjeda, slijep kraj zdravih očiju
okreće glavu i bira, izabire iste one koji se kite raznoraznim stranačkim
programima. Stranačkim i partijskim od čijih se slova do današnjega dana ništa na
bolje nije promjenilo za hrvatsku i hrvate.
Politika je ogađena, zagađena kao zvanje i zanimanje i od sebe je
odgurnula ponajbolje kćeri i sinove hrvatske , sinove i kćeri koji bi korisnije
i bolje služili svome narodu. No zbog
svojeg odgoja, ali i crkvenog nauka ne žele „ S vragom tikve saditi“pa u
politiku ne ulaze.
Mladi, školovani, osposobljeni nacionalno osvješteni
domoljubi ne žele u politiku, a oni koji drže za sebe da žele i mogu, ne mogu u
nju ući bez da sklope savez ili uđu u neku od postojećih stranačko - partijskih
struktura. Kad jednom uđete u taj žrvanj ili postajete kao oni koje ste željeli
skloniti, smjeniti i ukloniti ili pak
vođeni vlastitom savješću, svjetonazorom, odgojem odstupite iz te i takve stranačke kaljuže. Bi li bilo bolje da ne
izabiremo? Bi li bilo bolje da svi izađu i svojim glasom promjene stanje stvari
i pošalju dosadašnje dužnosnike u ropotarnicu povjesti? Zavisi ponajprije o
političkoj pismenosti i osviještenosti svakoga od nas, o informacijama i
procjenama informacija. Kako od nastanka
demokracije kaodruštvenog uređenja sprega medija i politike kroje i nameću
mišljenja pojednicu i naciji sukladno
trendovima i potrebama te iste političke oligarhije, bojim se da narod još dugo neće progledati i
uzeti svoju sudbinu u vlastite ruke....Bolje bi bilo da svakodnevno
raspravljamo o onome što nam čine, kako bismo našli zajedničke stavove i počeli
odlučivati sami o svojoj sudbini bez straha od političke odmazde.
Odmazde kojom
pred svake izbore politčke stranke mobiliziraju svoje člansko glasačko tijelo,
pa
tako onda i dolaze do vlasti i pozicija. Jer ona tiha većina, a na zadnjim
izborima vidjelo se da nju čini 75% nacije ne glasuje za paritokratski sustav
SDP=HDZ. I da, bilo bi bolje da mladi počnu razmišljati i baviti se politikom
jer politika je umjeće mogućeg, briga za
opće dobro svoje zemlje i naroda. I kako kažu ljudi „Neću u politiku jer
politika je ku**a“ , moram ih razuvjeriti, nije politika ku**va nego su
hrvatski političari uglavnom ku**e.
Za sve one koje drže da sam ih prozvao i spomenuo u pasusima ovoga teksta
ranije prenio bih poruku svetog oca Pape Franje koji je o politici i bavljenju
politikom kazao slijedeće:
Dobar katolik, rekao je papa, itekako se
miješa u politiku, dajući najbolje od sebe...
Oni koji
obnašaju vlast moraju voljeti svoj narod jer vladar koji ne ljubi ne može
vladati: u najboljem slučaju može uvoditi disciplinu, zavesti malo reda, ali ne
vladati. One koji obnašaju vlast moraju resiti dvije osobine: ljubav prema
narodu i poniznost. "Ne može se vladati bez ljubavi prema narodu i bez
poniznosti! Svaki muškarac, svaka žena koja preuzima neku službu vezanu uz
vlast, moraju si postaviti ova dva pitanja: Volim li svoj narodu, da bih mu
bolje služio? Jesam li ponizan i slušam li ostale, saslušam li različita
mišljenja, kako bih izabrao najbolji put. Ako si ne postavlja ta pitanja svoju
vlast neće obnašati dobro. Obnašatelj vlasti, muškarac ili žena, koji voli svoj
narod je ponizan muškarac odnosno žena", rekao je papa.
Ljudi,
nastavio je papa, ne mogu se ne zanimati za politiku. "Nitko od nas ne
smije reći: 'Ja nemam ništa s tim, oni su ti koji obnašaju vlast…'. Ne, ja sam
odgovoran za način na koji oni obnašaju vlast i moram učiniti ono što je
najbolje da oni vladaju dobro i moram učiniti ono što je najbolje sudjelujući u
politici na način na koji to mogu"
Ovo bi.
rekao bih trebali svećenici sa oltara čitati nakon svake mise kako bi hrvatski
narod počeo biti politički svjesniji i savjesniji, recimo politički pismeniji
te na taj način uzeo sudbinu svoju us vlastite ruke...to bi bilo ponajbolje.
Ako iz
tijeka rasprave i pitanja koja sam sebi i Vama postavio pripadate među one koji
drže da je odgovor i rješenje problema hrvtaskoga društva i države povjerenje u
Europsku uniju, onda smo tek kao nacija u problemu, jer upravo oni koji su tako
promišljali zavedeni obećanjima politike i usmjereni izjavama pojedinih
crkvenih veledostojnika, pa i samoga Pape Ratzingera koji je barem su tako
prenijeli „naši“mediji poručio hrvatskoj da joj je mjesto u EU.ropskoj uniiji.
Svi koji su zbog toga bili uvjereni i na referendumu glasovali za ulazak u europsku
uniju grdno su pogriješili i krivo politički prosudili. I to na žalost ne
svojom krivnjom već vjerujući obmanama. Nisu krivi ali su odgovorni što nisu
slušali vlastitu savjest i iskustva nacija koje su već ranije ušle u tu mega
tvorevinu.
Donijela nam je
uništavanje poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, trgovine i našega Jadrana
kojeg će samo ekspolatriati. Niste niti svjesni da ulaskom u EU.ropsku uniju u
koji smo ušli upravo potpisom malobrojnih sljedbenika politčkih elita.
Dakle potpisom stegovnih poslušnika
političkih stranaka koji od tih svojih stranaka i partija imaju prije svega
osobnu materijalnu korist, hrvatsko more
i obala nisu više hrvatski, nego europski. Isto vrijedi za sve što je nekada
bilo naše, nacionalno. Mi sada na moju žalost formalno – pravno pripadamo toj
europskoj tvorevini koja će sve to što je nekada bilo samo hrvatsko obilato
eksploatirati, nametnuti nam omču oko vrata i bit ćemo, odnosno već jesmo taoci
i roblje tuđinskih odluka. Odluka koje donose ljudi ljudi čija imena niti izgovorite neznamo koje niti ne
poznajemo, a oni s druge pak strane niti
ne poznaju hrvatsku ni hrvatski narod. Mi smo za njih jednostavno „Balkanci“,
ljudi trećega reda sa preiferije te njihove EU.ropske unije.
Tako je bilo i u
ranijoj povjesti ali na žalost mnogi iz
toga nisu izvukli pouke. Bi li bilo bolje da smo svi izašli i izjasnili se da
nismo za ulazak u EU.ropsku uniju? I tako barem sudjelovali u kreiranju
vlastite sudbine i politike, svakako da bi. No što sada? Sada bi bilo bolje i
ponajbolje po nas hrvate tražiti način i model kako ponovo steći suverenost i
samostalnost pa ako treba svim sredstvima tražeći izlaz iz te i takve
tvorevine. Neke nacije koje su shvatile
u kakvu propast su ih dovele njihove „političke elite“ pokazale su svoju
zrelost ,svijesti savjest te su na posljednjim izborima birali one koji su
nacionalno osvješteni i okrenuti negdašnjim vrijednostima i politikama svojih
predaka. Bilo bi tragično da mi to učinimo među posljednjima, jer do tada će
sve biti njihovo....pa i naši životi već od slijedeće godine vidjet ćete....U politiku i političare koji su do sada
vodili ovu zemlju ne može se pouzdati, niti se na njih osloniti. Svakom
razumnom hrvatu koji nije ovisan o politččkoj milosti i milostinji svakome koji drži od svog nacionalnog bića i svoje domovine
to je kristalno jasno. Na žalost, još nas je uvijek premalo takvih, još
uvijek smo podijeljeni.....uzduž i
poprijeko.
Temeljno
pitanje ovog moga promišljanja jest: U koga se može hrvatski puk pouzdati, na
koga osloniti u koga vjerovati?
I nakon promišljanja
o poziciji i utjecaju svih relevantnih čimbenika koji kroje i modeliraju sudbinu
i način života nas Hrvata od crkve, preko politike, EU.ropske unije došli smo i
do onog čimbenika koji bi trebao biti najljući korektiv svima, najodgovorniji
sudionik. A ako hoćete i nositelj, temeljni stožer naroda koji bi trebao čuvati
Domovinu i naciju. Oni u koje su nekada svi imali bezgranično povjerenje, u
koje se možete pouzdati kad dođu najteži trenuci za narod i državu. Oni na koje ste se
oslanjali devedesetih, pa čak i prije nekoliko dana za vrijeme poplava, to bi
trebali biti mi Hrvatski Branitelji.
Gotovo dva
desetljeća mnogi elementi financirani od EU.ropske unije i dojučerašnjeg
agresora, pa čak i domaće već ranije spomenute političke elite otupljuju oštricu,
lome kralježnicu državotvornosti branitelja i braniteljske populacije u cjelini.
Svojim tendecioznim napisima, izjavama, lažima, obmanama ili zakonima kojima
nas se obespravljuje. I moram primjetiti da su u tome iznimno uspješni.
Nekada slavni, štovani, ponosni hrabri čuvari
državotvornosti: Specijalci, Tigrovi, Gromovi, Kune, Lavovi, Sokolovi ,Pume,
Vukovi...razbijeni na interesne skupine u obliku udruga koje su same sebi
dostatne i pod papučom političkih elita od čije milostinje i mrvica upražnjavaju kojekakve, uglavnom
športsko – rekreativne aktivnosti. Mnogi su
častni časnici postali sljedbenici
dijametralno suprotnih obilježja, zastava i politika od onih pod kojima su i za
koje su ratovali. Tako imate pripadnike HOS-a na poziciji svajetnika agnostika i komunista u liku
predsjednika Josipovića. Ili pak na mjestima ministra u antinarodnoj vladi
poput ministra Kotromanovića koji je bio i zapovjednik braniteljima dok smo sebe
i državu od te i takve političke opcije,
svidjelo se to komu ili ne mi oružjem branili.
Oni koij su
stvarali državu koja je od nastanka antihrvatska, oni koji se srame svoga imena
hrvatskog, oni kojima su draža partizanska obilježja od hrrvatskih ne polažu
nikome račune i ne odgovoraju ni za što već mirno i bogato žive od svojih boračkih penzija koje su stekli
boreći se za antihrvatsku državu koje više nema, a primaju valutu i novac od
države protiv čijih su utemeljitelja ratovali. I sve to samo zahvaljujući našoj braniteljskoj inertnosti, povodljivosti vođa i vodstava braniteljske populacije. Vođa i udruga koji podržavaju određene političke stranke iz
sebi svojstvenih interesa ti su paritizani izbjegli revizije i umanjnja svojih
primanja, a nama Hrvatskim braniteljima se otima sve. Nama koji smo tada bili
mladići će sa 1.1 2015 opet umanjiti
primanja, a partizani za koje se po godinama starosti dade zaključiti da su
bili i mlađi od nas kad su uzeli pušku u ruke stvarajući državu koja je je
izvršila agresiju na hrvate ne dira se ništa, i oni će se ope provući te imati
sigurna primanja.
Voskovođe sa činovima generala su se snašli, rješili svoju
egzistenciju kao što i rekoh koristeći se
stranačkim statusom i skaznicama služeći političkim elitama ne brinući
više nakon rata o svojim vojnicima. Morali su, jer politika je i davala činove,
dužnosti i funkcije samo su rijetki to stekli bez nje. I što na kraju kazati o
nama hrvtaskim braniteljima, postali smo smo baš onakvi kakvim nas nazivaju
neprijatelji hrvatske i hrvata, pretvorili smo se u tigra od papira.
Morali bismo
pod žurno sjesti za jedan stol, sve brajake udruga i postrojbi podčiniti
nacionalnom stijegu, te oformiti nacionalnu političku opciju. Morali bismo se
pokrenuti na ovoj novoj bojišnici na kojoj bitka traje već desetljeće i pol a
mi ju promatramo nespremi, podjeljeni i neopremljeni. Vodi se specijalni rat,
rat informacijama i medijskim oružjima, rat perom i umom. Moramo se pod hitno
opremiti, priskrbiti i stvoriti opremu, oružje u vidu medija, portala, tv
kuće, tiskovina kako bismo parirali unutrašnjem
i vanjskom neprijatelju. Čuvajući i braneći opet Hrvatski duh,
povijest, tradiciju,vjeru, pismo i običaje hrvatske i hrvata. Bi li to bilo bolje
za naciju Vi prosudite braćo i sestre....ili bi bilo bolje kao do sada ne
činiti ništa? Na vama je, ja činim što
mogu, znam i umijem dok vam ovo pišem i
zborim.
Očekivati da
izvandomovnska hrvatska rješava probleme u domovini dok se ne napravi reda među
svima nama samima je iluzorno. Izvandomoivnsku hrvtasku su već ranije oni o
kojima sam pisao i govorio na počecima
ove kolumne već opljačkali i politički rscjepkali. I izvandomoivnska hrvatska vapi za trenutkom
zajedništva sa domoivnom, no upravo puno puta spominjani drugovi iz komiteta
sukroz medije, emisare i kroz loš politički i svaki drugi odnos spram hrvata
izvan domovine doveli do stanja apatije i
zablude. Tko god dođe i pokuša a da nije poslan od aktualne vladajuće
političkemoligarhije ne biva shvaćen i već unaprijed osuđen na neuspjeh u
promicanju prokazivanja realnoga stanja u domoivni. Emisari i poltroni koji
imaju svoje prste u hrvtaskim zajednicama čuvaju svoja stada, klubove i udruge
od utjecaja novih svježih ideja i ljudi.
Iskati
sredstva, rad ili potporu je nezahvalno i opet unaprijed osuđeno na propast jer
prevaren čovjek puše i na hladno osjetio sam
to i na svojoj koži. Da izvandomoivnska hrvtaska može i treba podnijeti
poput branitelja još jednom teret boja za domovinu neminovna je činjenica. Bi li bilo bolje u Hrvtaski sabor imenovati
stručne hrvate iz iseljeništva? Svakako da bi...no onda nailazimo na problem,
problem već ranije opet ponavljam medijima plairanih teza i antiteza koje idu
otprilike ovako: „Šta će meno odlučivai netko tko ne živi u Hrvatskoj“. Te teze
plasiraju baš oni koji se ponajbolje snalaze u političkom neredu i
partitokraciji dvoglave nemani u liku SDP-a i HDZ-a naravno novcem hrvatskoga puka i medijima u
kjima imaju svoje „igrače“. Izvandomovinska hrvatska treba nama u domovini ne
davati samo novac, već onaj duh koji je
ubijen politikama i lošim političkim potezima crvenih,plavih,žutih i zelenih
vragova...treba nam pripomoći ponovno nas naoružati da mi hrvatski branitelji u još jednom ratu
pobjedimo onog istog neprijatelja kao i devedesetih njihovim oružjem, tek nakon
izvojevane te nove pobjede možemo kazati da smo stvorili Hrvatsku po mjesti
Hrvata....
Do tada možemo se samo nadati daće nam dragi
Bog biti u pomoči i prosavjetliti Vam svima pamet da progledate i shvatite što
se zbilo i zbiva sa Hrvatskom i
hrvatima. No bojim se da ni tu nemamo velike sreće zbog nas samih, jer i ona biblijska kaže pomozi si sam i Bog će ti
pomoći. Od davnina mi Hrvati imamo izreku BOG i HRVATI, znam da je Bog tu, no
nije mi jasno kamo su nestali Hrvati......
Pozdravljam
Vas sve braćo i sestre, Hrvatice i Hrvati nadam se da sam bio jasan u
promišljanjima, da nisam nikoga svojim viđenjem stanja bezrazložno uvrijedio.
Budite mi dobro i zdravo, neka Vas sve blagoslovi dragi Bog uz jednu Hrvatima
slabo poznatu molitvu koju upučujem svima vama i zaštitniku nas Hrvata i
Hrvatske...
Preslavni Sveti Josipe
Čuvaru Svete Obitelji
Zaštitniče
Domovine Hrvatske i Hrvata
Svim pouzdanjem srca svoga molim Te,
priteci u pomoć našoj Domovini Hrvatskoj
Zaštiti je od grijeha današnjeg
vremena, od utjecaja Zloga.
Ponizno te molim: Očinski
izmoli od Gospodina Boga za oprost sve grijehe učinjene
u povijesti, a nad nama djecom hrvatske domovine, sinovima i kćerima
bdij bez prestanka.
Amen.
„ U mislima
Domovina, u Srcu Odanost, U Desnici Snaga“
Hrvatski Viteški Red Čuvari Domovine- Pokret
Ustanici
Mario Maks Slaviček
Krilnik
Nema komentara:
Objavi komentar