ponedjeljak, 8. rujna 2014.

Hrvatski Vlak...ili  srpski Voz ?!?

Jesu li nas navlačili ili su nas izvozali, zavisi govorite li Vlak ili Voz...no jedno je sigurno.

I opet ne znamo kamo putujemo  o čijem aranžmanu, kojim razredom  na koje odredište niti nam je poznata cijena karte...a opet neki od naših sluganskih političara uzeli su si za pravo, ili bolje rečeno mi smo im dali pravo biti vođama puta.....

Ne, dragi moji ne opisujem maturalno putovanje, nego ću pokušati plastično i alegorijski  govoriti o stanju Hrvatske nacije, koje može opisati i znano Vam Hrvatskih Željeznicam...jednom riječju u rasulo....

Zašto sam se dotakao alegorijskog prikaza stanja u Hrvatskoj nam državi uspoređujući ga sa Željeznicom....više je razloga. Neki su povijesni ako se sjećate „Vlaka Slobode“ koji je putovao diljem Lijepe naše  nakon oslobađanja od agresije, agresije  srbo - četničkih  hordi, no kad malo bolje promislite tamo su  u tom vlaku bili upravo oni koji su nas obične ljude Hrvatice i Hrvate u  prekopčali u jedan drugi vlak, vlak koji je  bez da je narod primjeti odvezao naciju upravo u suprotnom smjeru, smjeru gubitka samostalnosti, državotvornosti i slobode.

Iako  željeznica predstavlja svakom čovijeku put u budućnost, simbolizira brzinu, putovanje, iščekivanje, dolazak na cilj, spajanje razdvojenih...Mladima ona  ljudima predstavlja slobodu jer ih vozi ka slobodi, onda  kada misle da su dovoljno stasali kako bi napustili grad i postaju svojih predaka,svojih obitelji, njihovia gunđanja,pametovanja,  tradicionalna pravila i vrijednosti  te se odluče  otisnuti u svijet, svijet koji i sami dovoljno  ne poznaju....

No s druge pak strane željeznica kod nas hrvata nažalost simbolizira upravo suprotno, njome se odlazilo u pečalbu, odlazi se i danas trbuhom za kruhom u EU.ropske zemlje koje zbog tzv. Ujedinjenja Europe trebaju zvučati prijateljskije nastrojene, susretljivije dotepencima. No tomu nije tako, ni danas ni ranije akd nije bilo Unije. Željeznica u nas Hrvata znači  trećerazredno putovanje, naguranost u prljavim vagonima, skupu cijenu karte , kašnjenje, presjedanje i naravno u posljednje vrijeme nesreće, lopovluk, nepotizam i sve ono što nikada od svoga nastanka nije predstavljala.

Daljnji razlog zašto sam uzeo željeznicu kao alegoriju stanja Hrvatse nacije jest, njena organizacija koja ima početak, trajanje i cilj. Organizacija u kojoj postoje li bi barem trebali postojati, otpravnik vlakova, kondukteri, vlakovođa, vlakopratnja i sve ono što dobijete za cijenu svoje karte ovisno o svom platnom razredu, zavisno onome što si želite, možete i hoćete priuštiti kako biste došli na željeni cilj. Ako upoće znadete vozi li vlak prema vašem željenom cilju i odredištu.

Gledajući tako putovanje moje Hrvatske, mog hrvatskog naroda prvo putujući  „Vlakom slobode“ u kojem su kao što rekoh putovali oni koji su odredili kasniji red vožnje ili kako oni vole kazati „Vozni Red“. Nakon silnih kvarova, zapreka na pruzi kojim smo se kretali prema  budućnosti kako bismo postali dijelom Europskoga svijeta i otputovali iz mračnih krajeva nazivanih Balkanom, postavljam si danas pitanje jesmo li sjeli u pravi vlak? Jesmo li preskupo platili kartu prema  odredištu sukladno redu vožnje kojeg  netko stalno mijenja. Jesmo  li odabrali dobro vrijeme za polazak, dobrog vlakovođu, konduktere, vlakopratnju...Držim da nismo. Mislim da smo iz smo na nagovor, lažne reklame i predstave o cilju putovanja kao i svrsi krivo presjeli, preskupo platili vožnju. Vožnju  koju ćemo još morati i nadoplatiti jer nismo imali rezervaciju.

 Ne, nismo imali rezervaciju jer su otpravnici vlakova odlučili da za nas nije dobar smjer u kojem mi želimo nego su nas prikopčali na kompoziciju jednog reda vožnje i smjera kojim oni žele, smjerom kojim smo već putovali,  to je povratak u mračni  tunel iz prema kolodvoru iz kojeg smi krenuli a oni nas uz pomoć vlakovođa šalju natrag. Natrag na matični kolodvor „Balkanexpressa“, kolodvor  s kojeg smo krenuli. Nismo kupili povratnu kartu jer se nismo željeli vraćati dok ne postignemo što smo zacrtali. Novi početak. I tako putujući putem Vlaka slobode uljuljkali smo se zadrijemali, poneki  i zaspali, dopuštajući da nas prekopčaju za novu kompoziciju, dopustili smo da nam vagone napune te okupiraju onima koji su pred vlak bacali balvane kako bi se na njeg  uspeli i njime kao slijepi putnici putovali. Putovali  koristeći blagodeti cijene karte koju smo mi Hrvati platili, cijene nadoplate povratne ćemo isto tako izgleda mi platiti...

I zbog čega sva ta muka? Samo zato jer smo vjerovali našim kondukterima koji su slijepo i samovoljno ne pitajući svoje putnike provodili naloge stranih otpravnika vlakova i to baš onih koji ne žele da vlak stigne na odredište nego da se vrati odakle je krenuo....

Ovih dana su se u Berlinu sastali otpravnici vlakova svih kolodvora EU.ropske unije i „Regije“ ili „Regiona“ kako oni vole nazivati ove prostore na kojima žive njima neprihvatljivi putnici, putnici koji su dobri za plaiti kartu, rezervaciju i putovanje samo da bi bili vraćeni natrag na njihov cilj. Cilj koji je sam po sebi svrha poutovanja, jer kad se putuje ljudi se opuste, zadrijemaju, razgovaraju i ne primjećuju kao prolaze stanice, kako prolazi krajolik, što gube i ostavljaju. Zaboravljaju koliku su cjenu paltili kako bi se dokopali karte, koliko su žrtvovali i što su sve ostavili iza sebe, čega su se sve odricali i odrekli jer su vjerovali da vlak vozi u bolju budućnost....

I tek se sada u Berlinu pokazalo ono što mi koji smo oslobodili prugu, a u „Vlaku slobode“ se nismo
Zapadni Balkan Brza linija, Spora linija...?!?
vozili nego smo ga čuvali od „Balvanaša“ i „Krajputaša“ govorimo desetljećima. Mi koji smo bili vlakopratnja, vlakopratnja koja je zadužena za siguran dolazak na cilj. A govorili smo i govorimo mijenjajte konduktere, vlakovođe i otpravnike jer preskupo naplaćuju karte za  put  prema mjestu polaskai sve samo samo zato da bi se vašim novcem platio prijevoz onima koji vlak vračaju na polazište. Govorili smo i govorimo dragi moj hrvatski narode.....

I dok Vi tako sada promišljate kad ste se posljednji puta vozili vlakom, ne razmišljajući o poruci i sadržaju koji Vam želim utuviti u glavu, da je vrijeme povući kočnicu u slučaju nužde. Zaustaviti ovaj  Euro-Balkanski vlak  iliti „Balkan-Express“ koji toliko silno EU.ropska unija hvali i čiji red vožnje zagovara. Vrijeme je  otkazati putovanje, tražiti povrat novca i smjeniti vlakovođe, konduktere na njihovo mjesto postaviti  one koij su osiguravali prugu slobode i „Vlak slobode“.....

A ako ne razumijete što želim reči, pogledajte si na karti svijeta i povijesnim knjigama što Vam piše naivni  moji Hrvatice i Hrvati. Ušli ste u vlak čiji  koji vozi po „njihovu“ vožnje:


1914 Budimpešta Beč – 1918 Beograd via Zagreb (sa kratkim stajanjem 1941/45) – Beograd 1945-1991 via Zagreb (1991-2013) – Bruxelles – Berlin 2014  - Beograd 2016 zadnja postaja.
Znakovito je napomenuti da na posljednjem kolodvoru prema kojem putuje kompozicija (Beogradu) nema pruge u prolazu za dalje, nego se kompozicija prestrojava i kreće istim kolosjekom natrag....Unatrag, putovanje se opet ponavlja.

Nadam se da Vam je jasna ova poruka, nadam se da Vam je jasno što trebamo činiti, na Vama je. Ja se već poodavno ne vozim tim vlakom već idem pješice, na svojim vlastitim nogama do cilja. A cilj je Zagreb i svoj u svome.

Bilo je to sve od mene za danas draga braćo i sestre po krvi našoj Hrvatskoj uz ovu poruku...

„Svaki dan koji živite u slobodnoj Hrvatskoj , to Vam je naš dar, dar  Hrvatskih vojnika “

U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U desnici Snaga „

ZA DOM SPREMNI !

              Mario Maks Slaviček
H.V.R ČUVARI DOMOVINE - USTANICI


Nema komentara:

Objavi komentar