.
I gotovo uvijek kada
Hrvatska dosegne onu najnižu moguću točku stanja nacionalne svijesti dogodi se neki
novi Hrvatski inat. Pojavi se onaj već ranije u povijesti opjevani Hrvat, Hrvat
pjesnik, Hrvat ratnik, Hrvat športaš, Hrvat znanstvenik koji napravi ili
pokrene nešto iznimno, ono nešto što vrati nadu, što pokrene žar i plamen u
grudima svakog tko se osjeća Hrvatom.
I Bogu dragome hvala da je tomu tako jer da nije ne bi bilo
ni nas ni Kroacije. Protivnici nas koji
promišljamo, dišemo i živimo Hrvatsku, nama kojima je predznak Hrvatski u svakoj riječi važan, ti i takvi
sinovi antihrvata pokušavaju se utješiti
izjavom da je „Takvih malo...“ a ja im
sa ovog mjesta opetovano kazujem i poviješću dokazujem da nas dragi Bog stvori
uvijek taman toliko koliko treba, nas Čuvara Domovine.
I dokle god Hrvatski otac i Majka Hrvatica svoju djecu
odgajaju, njeguju i uče vrijednostima naših
Nažalost mene, moje
cjele nacije , zemlje nam Kroacije od tisuću
sto pedeset ne rađa se takvih deset, već tek jedan Hrvat
od ukupnog broja uhvati se ZA DOM sveti, krvavoga boja.
Voljeti svoje kad tebe i tvoje mnogi mrze, plivati protiv
struje, ne povoditi se za masom, vjerovati i kad je kušnja preteška, kad boli,
imati svoje stavove, svijest i savjest podnijeti žtrtvu zbog imena, zbog
predaka i stjega boje, braniti sebe, braniti svoje. To ne uče škole, ne uče
fakulteti, nit` uče zanati, tu tešku
zadaću svetu... uči te povijest, tvoji preci tvoj djed, tvoja baka, tvoj otac i mati. I ako padneš u kušnju ,ako
se zbog jala il` lakšeg života odrekneš povijesti svoje, imena svoga , vjere
svoje. Ako se odrekneš nauka majke, i oca i djede svoga, zastava
tvoja neće imat boje a tebi mjesta nema
kod Boga. I zato sestro i Hrvatski
brate nedajmo na se, čuvajmo svoje stvarajmo
Hrvate. Takvih poput nas oni se boje, i neka mžnje i neka kletve, što više oni mrze mi to volimo više, što nas
gnjetu jače nastat će nas više....jer stvara nas ljubav i odgaja vjera, mi smo
djeca Hrvatska a ne proletera.
Kakvi god nad nama vjetrovi da pušu pravi Hvat nikad ne
prodaje dušu, nit svog čvrstoga stava....
čuvajući svoje, i narod, i zemlju i
zastave boje. Neće izdat nikad´ ni Boga ni
brata, no malo je takvih... istinskih Hrvata, I kad Vam je teško, kad Vas tuku,
lome, kad svetosti kunu sjetite se tada ovih mojih riječi i štit nek Vam budu:
„Od oca dijete naslijedi „kičmu“ a od majke dušu...“.
Zašto ovo pišem i
ovako zborim pitat će se mnogi što mi traže mane, zašto rime, zašto
riječi, treba na djela sa tih riječi
priječi. Složit ću se odmah sa kritikom svakom ako ona dođe od hrvatskog roda.
Ako riječi dođu koliko god teške, od
brata Hrvata koji u mom tekstu prepoznaje sebe. Rekao sam prije i kazat ću opet priznam
riječi onog tko je spreman samnom i rame
uz rame na ta dijela poći...priznam sud
od oog tko je „Nastao iz inata,
dišpeta, muke i trpljenja tuđinskoga jarma i očeličen izdajom pripadnika
vlastite nacije, odnjegovan na crnici i bijelu
kamenu, napojen pjesmom narodnom, u kolijevci ogrnut trobojnicom pod
križem i šahovnicom“.
ZA DOM SPREMNI !
„ U Mislima Domovina,
U Srcu Odanost, U Desnici Snaga“
Hrvatski Viteški Red
„ČUVARI DOMOVINE „ – USTANICI
Mario Maks Slaviček
Nema komentara:
Objavi komentar