U napaćenoj zemlji prošaranoj
lažima, bijedom, jalom i drugovima iz komiteta dolazi dan kada će
se politčke elite na svoj osebujan način dodvoravati svome
poslušnome puku.
Skuhat će se grah, fažol,
bažur i kobasice koji su tajkuni prijatelji, financijeri i
sponzori tih istih političara uvezli iz nekih zemalja čije ime
prosječni hrvat niti izgovorit znade nit znade gdje je na kugli
zemaljskoj taj grah iznikao.
Mediji će na sva usta hvaliti
taj dan, vidjet će se gužve po šumama i gorama po gradskim
parkovima u gdje gladni ljudi čekaju red za koricom kruha i tanjurom
graha. Tanjurućem graha u kojem će možda biti i koji komad mesa i
kobasice. Graha i kobasice čije je porjeklo kao i kvaliteta više
nego upitna. Zaboravit će ljudi da su ti isti koji im na dan Jada
služe i dijele njihovu krišku kruha koju su im godinama otimali.
Zemlja smo jada i bijede i čudno je uopće tko slavi Dan rada ,kad
u toj zemlji posla za ljude nema. Kako slaviti dan rada ako ne
radite?
Nema
sumnje …operacija Bljesak donijela je Hrvatskoj puno. Oslobođena
je cijela zapadna Slavonija što je omogućilo normalan život u
njenom središnjem i istočnom dijelu.
Nekoliko
mjeseci poslije oslobođena je i Dalmacija i život se mogao vratiti
u Hrvatsku.
I
život se vratio u Hrvatsku, ali je i on oslobođen svih vrijednosti
koje smo imali dotada. Sve što je na bilo koji način imalo neka
socijalistička obilježja proglašeno je nepoželjnim.
Tako
je i rad izgubio vrijednost. Rad kao motor života izgubio je cijenu.
No na praznik jada vidi se cijena Vašeg radnoga mjesta, tanjurić
graha, komad kobasice i šnjita kruha iz ruku političkih komesara i
potepuha.
Gotovo
je cinično da se praznik zbog kojega se ne radi prvoga svibnja i
zove Praznik rada. Radnička klasa, radnička prava, radničko
dostojanstvo… sve je to postalo nostalgija …Jugo nostalgija
nepoželjno no ne i prežaljeno doba, san svakog Komitetskog roba.
Političke elite komandanta Tite
i njihova bratija će nekoliko sati u svome mandatu biti sa narodom
dijeliti mu njegovo, smješkati mu se u lice a nakon toga će sjesti
u svoje skupe automobile i sa svojom elitom otići kusati janjetinu i
druge delicije, opet na račun hrvatske nacije. Zaboravit će se
spomenuti ratne pobjede, momci i djevojke kojih više nema koji su
svoje živote ugradili u tmelj države, države koju su
pokrali,opljačkali i na prosjački štap dovele političke elite
Maršala Tite.
U zemlji u koj radnici postaše
jadnici, u kojoj se radi a ne prima plaća za pošteni rad. U zemlji
u kojoj drugovi saborski zastupnici druguju i trguju te primaju deset
puta veću plaću za izbivanje sa svoga radnog mjesta. Primit će
pošteni radnici bez posla i plaće milošće iz ruku iz onih koji ih
bez posla ostaviše . ..U nas Hrvata nikad dosta političke parodije
i tragedije .
Dok nam nacija propada, mladost
bježi iz Domovine tražeći rad iradno mjesto, drugovi političari
će sa smješkom hraniti gladne koji drugim danima posječuju pučke
kuhinje što su ih sa ponosom stvorile i otvorile političke elite
komandanta Tite.
Ne pronose više štafetu al` su
hrvatice i hrvate stavili na prislilnu dijetu, i na dan Jada
premoreni od "dobrotvornog rada " hrvatskom će narodu
prodavati pod bubrege muda kako će od sutra biti bolje i svakih
novih čuda... Sit gladnom ne vjeruje kaže stara poslovica, stoga
Vam kazujme dragi moji zaboravite i ne slavite praznik rada dok Vam
ne dadu posla, dok ne vrate našu djecu doma, dok ne bduete mogli
dostojno živjeti od znoja ruku svojih...
Ne dajte da Vas kupuju Vašim,
da Vam pune uši dok Vam jeftinim grahom zečepe usta jer će
situacija svima nama dan kasnije biti kao do sada, čemerna, tužna i
ista bez posla i rada. Budite Doma sa svojim bližnjima i podjelite
ono što imate, ako imate, ne dajte im priliku da Vam prodaju jeftinu
retoriku i neželjenu simboliku...
Budite ponosni i tražite svoje,
pravo na rad i dostojanstvo a ne milostinju i politikanstvo....
" U Mislima Domovina, U
Srcu Odanost, U desnici Snaga"
U ime H.V.R ČUVARI DOMOVINE
Mario Maks Slaviček