PRAZNIK JADA..

U napaćenoj zemlji prošaranoj lažima, bijedom, jalom i drugovima iz komiteta dolazi dan kada će se politčke elite na svoj osebujan način dodvoravati svome poslušnome puku.

Skuhat će se grah, fažol, bažur i kobasice koji su tajkuni prijatelji, financijeri i sponzori tih istih političara uvezli iz nekih zemalja čije ime prosječni hrvat niti izgovorit znade nit znade gdje je na kugli zemaljskoj taj grah iznikao.

Mediji će na sva usta hvaliti taj dan, vidjet će se gužve po šumama i gorama po gradskim parkovima u gdje gladni ljudi čekaju red za koricom kruha i tanjurom graha. Tanjurućem graha u kojem će možda biti i koji komad mesa i kobasice. Graha i kobasice čije je porjeklo kao i kvaliteta više nego upitna. Zaboravit će ljudi da su ti isti koji im na dan Jada služe i dijele njihovu krišku kruha koju su im godinama otimali. Zemlja smo jada i bijede i čudno je uopće tko slavi Dan rada ,kad u toj zemlji posla za ljude nema. Kako slaviti dan rada ako ne radite?

Nema sumnje …operacija Bljesak donijela je Hrvatskoj puno. Oslobođena je cijela zapadna Slavonija što je omogućilo normalan život u njenom središnjem i istočnom dijelu.

Nekoliko mjeseci poslije oslobođena je i Dalmacija i život se mogao vratiti u Hrvatsku.

I život se vratio u Hrvatsku, ali je i on oslobođen svih vrijednosti koje smo imali dotada. Sve što je na bilo koji način imalo neka socijalistička obilježja proglašeno je nepoželjnim.

Tako je i rad izgubio vrijednost. Rad kao motor života izgubio je cijenu. No na praznik jada vidi se cijena Vašeg radnoga mjesta, tanjurić graha, komad kobasice i šnjita kruha iz ruku političkih komesara i potepuha.

Gotovo je cinično da se praznik zbog kojega se ne radi prvoga svibnja i zove Praznik rada. Radnička klasa, radnička prava, radničko dostojanstvo… sve je to postalo nostalgija …Jugo nostalgija nepoželjno no ne i prežaljeno doba, san svakog Komitetskog roba.

Političke elite komandanta Tite i njihova bratija će nekoliko sati u svome mandatu biti sa narodom dijeliti mu njegovo, smješkati mu se u lice a nakon toga će sjesti u svoje skupe automobile i sa svojom elitom otići kusati janjetinu i druge delicije, opet na račun hrvatske nacije. Zaboravit će se spomenuti ratne pobjede, momci i djevojke kojih više nema koji su svoje živote ugradili u tmelj države, države koju su pokrali,opljačkali i na prosjački štap dovele političke elite Maršala Tite.

U zemlji u koj radnici postaše jadnici, u kojoj se radi a ne prima plaća za pošteni rad. U zemlji u kojoj drugovi saborski zastupnici druguju i trguju te primaju deset puta veću plaću za izbivanje sa svoga radnog mjesta. Primit će pošteni radnici bez posla i plaće milošće iz ruku iz onih koji ih bez posla ostaviše . ..U nas Hrvata nikad dosta političke parodije i tragedije .

Dok nam nacija propada, mladost bježi iz Domovine tražeći rad iradno mjesto, drugovi političari će sa smješkom hraniti gladne koji drugim danima posječuju pučke kuhinje što su ih sa ponosom stvorile i otvorile političke elite komandanta Tite.

Ne pronose više štafetu al` su hrvatice i hrvate stavili na prislilnu dijetu, i na dan Jada premoreni od "dobrotvornog rada " hrvatskom će narodu prodavati pod bubrege muda kako će od sutra biti bolje i svakih novih čuda... Sit gladnom ne vjeruje kaže stara poslovica, stoga Vam kazujme dragi moji zaboravite i ne slavite praznik rada dok Vam ne dadu posla, dok ne vrate našu djecu doma, dok ne bduete mogli dostojno živjeti od znoja ruku svojih...

Ne dajte da Vas kupuju Vašim, da Vam pune uši dok Vam jeftinim grahom zečepe usta jer će situacija svima nama dan kasnije biti kao do sada, čemerna, tužna i ista bez posla i rada. Budite Doma sa svojim bližnjima i podjelite ono što imate, ako imate, ne dajte im priliku da Vam prodaju jeftinu retoriku i neželjenu simboliku...

Budite ponosni i tražite svoje, pravo na rad i dostojanstvo a ne milostinju i politikanstvo....

" U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U desnici Snaga"

U ime H.V.R ČUVARI DOMOVINE

Mario Maks Slaviček