ŽIVIM U TOJ ZEMLJI, TOČNIJE PREŽIVLJAVAM...

Pokušao sam pisati u priči, basni i prozi  i otvoriti Vam oči, prenijeti svoje viđenje stvari.  I danas to činim pokojne mi majke ne dajte da djeca slušaju nam cajke, dok nad grobom svježim  plaću Hrvatice majke... I odlučih pisati  još  jednu kolumnu , i to baš u rimi da nam shvati mladež, što Hrvatski vojnik j oko sebe vidi...

Da bi protivnika  porazio moraš ga poznavati.... A da bi ga pobijedio moraš poznavati sebe.

U zemlji kruha gladnih, u zemlji  u kojoj se na vlasti izmjenjuju oni koji ne poštuju i ne provode pravično vlastite zakone, u zemlji  jer ne mogu reći državi, državotvornost smo poodavno izgubili upravo  zbog tih istih drugova iz komiteta....Crveni i Plavi

U toj zemlji kruha gladnih, u zemlji u kojoj je stotine političkih stranaka, vlastiti im narod ne vrijedi pet banaka,  U zemlji kojoj se zaboravljaju vlastite žrtve, pljuje i piša na Hrvate mrtve. Živim u zemlji  iz koje bježe obrazovni i sposobni a ostaju korumpirani, podložni, nedosljedni i podobni,


U zemlji obmana, laži i iskrivljene povijesti, U  zemlji  onih gdje se  svađaju iz obijesti, u zemlji diobe i rastakanja, u zemlji  gdje nema zajedništva ni stvaranja...Već vlada  nered, kaos i stanje razaranja.

.

E U toj zemlji živim... točnije preživljavam....

Mnogi su iz nje otišli, mnogi ju razočarani napustili,  Zbog čega? Naravno zbog loših politič(m)ara i politike, na koje ne utječu puka kritike. Živim, preživljavam u zemlji koja je  čas u Europi čas na  Balkanu, zemlji u kojoj ljudi često mijenjaju stavove i stranu...

Živim u toj zemlji iz dana u dan,  imam obitelj al` ostat ću sam... Jer poput mnogih za koje se smo  borili i ovu zemlju imena časnoga Hrvatskog  stvorili... I moja će djeca morati otići, za majkom  svojom,  koja  poput mnogih Hrvatskog imena  u Eu.robskoj Uniji robuju za staž i plaću, što doma je zbog  loših vlasti bez časti, nemaju.

Badava vlasti, badava promjena,  kad nema časti,  a zemlja ostaje bez vlastitog naroda..... Zbog loših

politika  Hrvatskih  izroda.

U takvoj zemlji živim i preživljavam....

I ostajem, i borim se i  pojasnit se trudim, al mnogi me zbog tog nazivaju ludim. I svi  oni protiv  Boga i roda su moga  , Zastave, Grba  i  Spremnosti Doma....

Živim u zemlji , točnije preživljavam...

I sve što Vam pišem ja ne izmišljavam, takvo je stanje po prilici i slici kad su birači i dalje naivci.....

Ni crkva, ni  Vlada  ne sačuva stada... Nestaje duh, nestaje  i nada.

Živim u zemlji, točnije preživljavam,  u zemlji  kojoj će zbog njena imena liti se krv  u ime tuđina, u zemlji  u kojoj će u skoro vrijeme  stolovati ljudi čudnoga imena, ljudi zbog kojih su preci ginuli čuvajući tu našu Hrvatsku zemlju za svoga vremena....

No u mojoj zemlji nema više nacije, nema borbene domoljubne generacije, u mojoj zemlji na takve se pljuje, ne drži do njih i zavjera se kuje...

Živim u toj zemlji i umrijet ću u njoj, al je neću dati nikoj  hordi tuđoj...

U njoj mogu živjet na ispravnoj strani, poštivajuć` povijest, zakone i narod svaki ljudi strani. Al` tko krene silom na zemlju mi svetu, tko krene na vjeru, obitelj i Dom. Zemlja će mu moja postat` vječni grob...Zato svi Vi tamo, sa istoka ljudi, pazite kud` gazite,  tu  Zid je kršćanstva, a tko na njeg` krene,tom Hrvat ne prašta....

„U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „

BOG I HRVATI – ZA DOM SPREMNI !

U ime:

H.V.R ČUVARI DOMOVINE -  USTANICI

                  Mario Maks Slaviček

Terra Nostra Croatica

Možda mi o sebi kao država, narod  i nacija imamo previsoko mišljenje, no  zasigurno ga imamo kao pojedinci. To „visoko“ mišljenje o sebi samome ili samima upravo je ono što koči zajedništvo i napredak Hrvatske.

No kako o nama promišljaju druge države, drugi narodi oko  nas,  imamo li uopće realnu sliku o tome? Običan stranac će uvijek pohvaliti ljepote naše zemlje, našu gostoljubivost, ljubaznost toplinu i otvorenost. Običan stranac koji se dolazi odmoriti u ovu prekrasnu zemlju ne zamara se sa time kako se mi pozdravljamo, kakav nam je barjak ili  grb. Njega zanima  mir, ljepota turističike destinacije, hrana, piće i ponašanje domaćina.

Ako je tomu tako, tko onda „šilji“ sve one priče o nama Hrvatima u političkim, novinarskim i inim krugovima europskih zemalja?  Sve novosti i novine koje dolaze, dolaze  kao kritika na bilo što što se zbiva u Lijepoj našoj uglavnom su napisani negativističkim stavom, to traje još 1918 godine na ovamo i nije slučajno. Neprijatelji hrvatske državotvornosti duboko su ukorijenjeni  u visokom te srednjem staležu europskih zemalja. Prvo su se srbijanci postarali za to tijekom Kraljevine Jugoslavije a nakon toga i diplomacija Komunističke Jugoslavije. Obje su te tvorevine ulagala ogromna  sredstva, ljudstvo i tehniku za obmanjivanja, falcificiranje istine te povijesti, prikazivajuć` Hrvata kao dušmana.

Sve su te objede naišle na plodno tlo europskih prijestolnica u kojima stoluju i vladaju potomci onih  koji su zbog svoje sramote, vlastite izdaje načela odbili  pomoći hrvatskim velikanima Zrinskima dati pomoć u obrani Hrvatske, ali i same Europe.  Tu pobjedu nad Turcima, kao niti pomoć  Kralju Beli  četvrtom Europa i „Europske kuće“ nikada Hrvatima oprostiti neće, i Europa kao takva će uvijek lakše gutati i raspredati laži po kavanama, uredništvima novina, glumačkim grupama. Laži i obmane podastrijete od svojih vazala što im  onkraj Drine stoljećima služe.

Da dragi moji Hrvatice i Hrvati, neki nas mrze a mnogi nas ne vole i to je realno stanje stvari, moramo se nametati, boriti i čuvati svoje. U domaćim krugovima našega „srednjeg“ staleža koji putuje po europskim prijestolnicama bilo kao  zastupnici, trgovci, poslanici, glumci nema onih koji će čvrsto stati iza imena svojega hrvatskoga i povijesti svoje već podanički šute i saginju glavu dok sjedeći za stolom sa vjekovnim neprijateljima vlastita naroda, države, jezika, pisma i obilježja kusaju neistine o samima sebi  čekajući mrvice sa stola Eu.ropskih „Meštara“.

Još od 33-godišnjga rata u kojem su hrvatski konjanici, vojnici i vojari dobivali bitke u tuđim kasnije izgubljenim ratovima, pobjeđujući djedove, pradjedove i pra-pradjedove današnjih vođa EU.ropske unije,  stvorena je ta mržnja prema imenu Hrvat koja se  prenosi sa  koljena na koljeno, mržnja nastala iz straha i bijesa što nisu poput nas imali hrabrosti boriti se za svoje, za svoj Dom. Ti i takvi  su nas navijeke izadavali, prodavali i negirali ma koliko god su naši preci  njihovim kućama služili, ili ih pak  u bitkama pobjeđivali.

Zato ćemo uvijek biti Europska provincija.....

Nitko od „naših“ se ne trudi  nametnuti, prikazati i dokazati povijesne istine, nema tko jer  teško da ikada na čelo Hrvatske dođu i državu vode oni koji drže do naše prošlosti i povijesti ne odričući se niti jednog njenog dijela bez obzira na  vrline ili mane toga razdoblja. Nemamo  Hrvatsku diplomatsku akademiju  na kojoj će se učiti iz našeg povijesnog iskustva tko je kakav prema našim precima bio i kako je postupao. Nemamo lobiste u našim  ljudima koji žive u zemljama svijeta i Europe koji bi s  ponosom i čašću zavijorili i državni i povijesni barjak, koji će kliknuti i Za rod i Za Dom. Nemamo,  jer mnogi ne drže do svojega, pa se tamo gdje žive,  pokore i  prigrle tuđinsko, misleć` valjda da će tako biti  prihvaćeniji u EU.ropskim zemljama, al ` neće čeljad jadna ne shvaća da tko se svog odrekne ni tuđin ga ne trpi i  svojim ne naziva.

Na Hrvatskim fakultetima i školama koje pohađaju i stranci ne uči se o Hrvatskoj povijesti iz Hrvatskih knjiga, jezik se puni tuđicama, glazba se običaji, povijest redigiraju, negiraju sa ciljem dodvoravanja,  kako bi postali „ravnopravni“. Ravnopravni komu? Čemu? Zbog čega? Zar taj svijet ima nešto bolje što mi nemamo? Zar je taj svijet od naše Hrvatske ljepši, bolji, pametniji? Držim kako nije...Jer ako jest zašto svi žele naše i k nama?

I dok nama manjinci, srbijanci, dotepenci i neotesanci govore kako  nama tako  i svijetu   što smo, kakvi smo,  ti i takvi u svojim „matičnim“ zemljama  rehabilitiraju  zlo i otvoreno se svrstavaju kao neprijatelji Hrvatske i Hrvata dok „naša administracija“ o tome  šuti. „Naša administracija“  puna trutova, podložnika i raznoraznih likova unaprijed određenih, a ne izabranih od nas Hrvata već  postavljenih baš iz tih europskih moći centara, te njihove laži, obmane i neistine odričući se svojega  opravdava.

Smeta, povijesni grb, povijesni pozdrav, smeta pismo, jezik, glazba . Smeta  im  „Oluja“ i naša pobjeda koju nisu očekivali, pače činli su sve kako bi je spriječili. Smeta im naš poklič ZA DOM, poklič pod kojim smo i njih obranili, poklič pod kojim su naši pređi ginuli braneći  njihove domove,   dok su se  njihovi se djedovi kukavički povlačili. Zbog te činjenice, zbog tog časnog čina oni  nas ne vole, ne žele i nijekaju. Oni se zbog svoga kukavičluka i stida nas Hrvata odriču, državotvornost nam našu  priječe i uništavaju.

A ovdje doma, političari razni, glumci, učenjaci  povode se za tim smjernicama, poltronski niječu svoje i primat daju srbijancima. Zaboraviše Jude, da nije važno  što kada i kako Hrvat Hrvatsku želi jer njima srbima je valjda  i Jelačić Ban   „Ustaša“ bio pa su ga za svojih vlasti iz njegova trga  i grada  maknuli.

Valja svoje čuvati za svoje se borit, nametati svoje  onom tko ne zna istinu i oči mu otvoriti...

Zadaća je to Vas političara, učenih ljudi, pjevača, glumaca i športaša. Pokazati Europi i svijetu što je Lijepa Naša, od stoljeća sedmog do današnjih dana, ne preskačući niti jednog Hrvatskog  pokliča, stijega, grba, nit Hrvatskog velikana....

„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga“

BOG I HRVATI – ZA DOM SPREMNI !

U ime :

H.V.R ČUVARI DOMOVINE-POKRET USTANICI

          Mario  Maks Slaviček