Šutnja...moja,
tvoja..Hrvatska.
Kažu kako je govor srebro a
šutnja zlato, a zašto nas onda toliko revno u djetinjstvu uče govoriti da bi nam
kasnije u životu činili sve kako bismo (u)šutjeli
?
Narod koji ne drži do svoje
prošlosti, nema budućnosti kazuje nam narodno iskustvo kroz svoje izreke. Jesmo
li mi koji za sebe držimo kako smo biološki,povijesno i politički Hrvati
osuđeni na nečiju tuđu prošlost,sadašnjost i budućnosti? Poradi čega? Poradi
koga? Je li to poradi onih kojima je danas sasvim svejedno kojim će se
koristiti jezikom,pismom? Je li to zbog onih među nama koji se samo po papirima
nazivlju Hrvatima a sasvim im je svejedno koji će im barjak biti iznad glava
dok kreću u svatove ili u ratove...A ovoga će potonjega biti više nego prvog.
Jer bijela kuga je nad glavom Hrvata a tuđin voli tuđeg sina slati u vojnu
milije nego svoga vlastita. I tuđin i stranac i onaj med nama što je manje Hrvat
a više Balkanac.
Zašto učeni ljudi iz moga naroda šute, zašto je puk zanijekao
sebe, svoju povijest,prošlost svoju krv i ponajbolje narodne iz Domovinskog
Obrambenog Rata junake? Je li to ona nad
nama izrečena kletva pa se znanom Hrvatskom šutnjom opravdava lijena, prodana i
uškopljena Hrvatska znanstveno-kulturno-športsko-politička elita? Ili je samo
taj dio hrvatskog „društva“, ta elitna skupina „Hrvata“ koja je ostala u glavi
i srcu, pod komandom partije i Tita? Istinu, pravdu i pravicu ne može ni
načeti,niti uništiti zub vremena, valjda su toga svjesni, pa čemu onda ta
šutnja na sve što se oko nas i med nama zbiva?
Mnogi su nas branitelje veličali
dok su im životi bili ugroženi od velikosrbijasnke agresije, mnogi su
za nešeg
života uzvikivali bravo Hrvatska Gardo i „živjeli“! A nakon smrti nekoga od nas
častili nas riječima „slava mu“! Misleći valjda pri tome kako su time izvršili svoj
dug prema hrvatskom branitelju,prema svojoj slobodi, rodu i domu i domovini, ali nisu. Ni jedni ni drugi nemaju pravo, nemaju jer ti isti danas zbog
svoga kukavičluka i svojih problema po nama, našoj žrtvi, našem radu i trudu
pljuju i kao i po onima koji su nas u boj za slobodu vodili. Naše velikane zatvaraju, a
agresorske,JNA i komunističke komandante veličaju...Vlastitu domovinu nisu
bili spremni braniti, a danas im djeca odbijaju hrvatskoj služiti, kršeći pri tome bestijalno i Ustav i zakone kako Božje tako narodne...No i jedni i drugi žarko žele njome, tom ne željenom im Hrvatskom upravljati, njome gazdovati i vladati, od nje
a ne za nju živjeti. Odbijaju joj služiti, no žele njome vladati, sve od nje
uzimati a ništa joj ne davati... Od koga su to naučili, tko su im uzori?
Hrvatski su ratnici ne samo riječima već i djelima pokazali i dokazali ljubav
prema Domovini, Rodu, Domu i Narodu...A što su učinili i čine Hrvatski intelektulaci,znanstvenici, športaši
i kulturnjaci? Oni mnogi ne služe niti Bogu niti rodu niti domu. Oni služe
zlomu, oni su se mnogi odrekli biti dijelom obitelji Tesara i prebjegli
obitelji Zidara, služe tuđe za srebrne
škude.
Kazano je kako pravo istinsko
poštivanje prošlosti, pa tako i povijesti vlastitog naroda i Domovine jest
traženje i skupljanje povijesnih iskustava a i mnogih pojašnjenja kako
nastaviti dalje. Štovanje povijesti i onih koji su tu povijest stvarali, bilo
umom, perom ili mačem na korist i čast vlastita naroda znači uistinu poštivati
sebe i svoje ali i njihovu osobnu žrtvu za drugog. Uvijek kad se dobar čovjek nađe
pred teškom zadaćom boriti se za križ časni, ime svoje, postavit će sebi za
uzor ljude koji su prije njega nekada prije izvršili takvu zadaću. A koga će postaviti pred
sebe Vaša djeca kad ste dopustili sve one Hrvatske ratne velikane ocrniti,baciti u blato
,kompromitirati, osuditi i utamničiti . Ne tuđini, ne srbini i ne stranci, već Vi Hrvati. Vi Hrvatski narod birajući
takve vlastodršce. Kršćanstvo ima svoje zaslužne svece, mnogi narodi imaju
svoje zaslužne narodne junake, ne samo vojnike već sve one koji su svojom
požrtvovnošću i znanjem bili u službi Hrvatskom Narodu.
A što ima moja generacija? Koga Vi štujete?
Pusiće,Mesiće,Josipoviće,Čačiće,Sanadere, Kosore, Teršeliće,Todoriće,Rajiće,Manoliće,Milanoviće,Teršeliće...i neka ne
nabrajam dalje. Oni su Vama i Vašoj djeci uzor? Njima dajete svoje glasove,
svoje povjerenje , njima i njihovima dajete neka Vam upravljaju životima,
imovinom i Domovinom..A nas za njihove propuste,prijevare, pljačke i privatizacije
okrivljujete.... Krive ljude dajete kao primjer sebi i svome potomstvu... Ljudi
koji bi Vama i Vašim potomcima trebali biti primjerima i uzorom su upravo oni
koje se ovi koje sam nabrojao ocrnili,obezvrijedili, lažno osudili i zatvorili.
U zemlji gdje se nevolja sije
uvijek će izrastati junaci, u zemlji u kojoj
ratnici služe lopovima u liku
političara za podkusurivanje, dok ih narod svojim glasom bira i blagosilje neće biti pravde ni pravice. U zemlji u kojoj
dio naroda više štuje tuđe nego svoje, nema ni blaga ni blagoslova. U zemlji u
kojoj se velikanima sudi, vlastiti jezik i pismo guši, tuđa pjesma pjeva i sluša
neće nikad biti sretnih duša. Dok u mojoj hrvatskoj ne bude hrvatskoga kruha,na
hrvatskome stolu, sa hrvatske njive kroz hrvatski dućan, nema moje Hrvatske,
ova je Hrvatska Vaša nije moja, mi smo je obranili, iz ralja tuđina oteli, rane
joj zavidali, svojom krvlju je natopili
znojem i suzama napojili i Vama je dali. Vi ste je opet na koljena bacili, okrali,osiromašili,
obezvrijedili. Vi svojim ste to svojim izborom, svojim glasovanjem, za one koji su svojim ponašanjem
svojom izdajom obmanom i utajom to učinili. Nisu Vam za to krivi Hrvatski
ratnici,hrvatski branitelji. Nisu Vam krivi ni Blago Zadro, ni Gavran ni mnogi
znani i ne znani Vam Hrvati. Nisu Vam za to kako živite krivi ni Merčep, ni Praljak ni zatvorena šestorka,
ni svi oni koji su utamničeni po kleveti, lažima, obmanam i zakonima države koja više ne postoji,
po svjedocima zaštićenim od onih koji
tuže i sude, osuđeni od sudaca kojima su miliji oni od Orjune nego Hrvatske krune...Nisu Vam krivi....Vi ste si sami krivi svaki od Vas.
Ne zaboravite svi Vi koji se
odazivljete na ime Hrvat, a niste spremni za to ime ustati,boriti se njegovati ga i čivati, a dali smo Vam tu
mogućnost, pravo i slobodu. Mi Vama koji ste iz većine i Vama koji ste te manjine.
Svi Vi imate slobodu, slobodu koju smo Vam mi dali, a koju prije niste imali.
Znajte, Slobodni ste birati, ali niste oslobođeni posljedica Vašeg izbora...
Blagoslovljeni bili svi oni koji
zbog borbe za Vaše slobode nemaju mira, koji su zbog toga zatočeni, kojima se
groba ne zna, blagoslovljeni svi oni koji se ne odriču Domovine niti njenih ponajboljih sinova od stoljeća sedmog
do današnjih dana...Njenog imena, grba,polja i pokliča. Blagoslovljeni svi oni
koji su BOGU VJERNI-ZA DOMovinu SPREMNI..Bili i ostali baš poput svojih časnih
Hrvatskih predaka...
„ U Mislima Domovina,
U Srcu Odanost, U Desnici Snaga“
Hrvatski Vojnički Red
ČUVARI DOMOVINE
Mario Maks Slaviček
Nema komentara:
Objavi komentar