Biti Vojnikom iziskuje jedan kompleksan soj ljudi,odabir tog poziva pokreće čast, čast iziskuje požrtvovnost i žrtvu, žrtva znači i smrt. Bilo našu bilo našeg neprijatelja. Uza sve silne napore i obuke,znanja i vještine vojnikova zadaća je jednostavna i jasna. Uzeti tuđi život za slobodu svoga roda i doma ili položiti za to dvoje svoj. Vojnik se obučava,osposobljava živi i umire kako bi oni koji vojnici nisu živjeli kako misle da žele...
Hej Vi Antife, Vi koji ste kvazi domoljubi, koji ste danas nakon svega lokalno-državni stranačko partijski šerifi, Vi mali Napoleoni koji imate kojekakve braniteljske udruge koje ne služe i ne koriste nikome osim Vama samima....Vi mladi koji niste učili, ili Vas ne uče po istini kojima smo mi teret države počujte što Vam imam reći.....
Da smo Vas branili kako se Vi svi odnosite prema nama, bile bi Vas pune jame, grobnice i fojbe. Ne bi Vam bilo ni roda ni poroda....
Svima Vama pizdunima kojima su puna usta privilegija nas hrvatskih branitelja koji smo Vam glave, guzice i imanja sačuvali od velikosrpske agresije, pa čak i onima koji su ta imanja oteli nakon onog drugog svjetskog rata i došli u posjed otimačinom i ubijanjem prijašnjih vlasnika imam nešto po istini za ispričati.
Iako smo Vas sve skupa obranili od četničke kame i granata neprežaljene Vam Jugoslavenske tzv. "Narodne" Armije koja je samo jedan narod štitila,naoružavala i njemu se pokoravala u svim bivšim republikama, a protiv svih drugih naroda i narodnosti krenula u rat, eto mi i naše „privilegije“ kako Vi takvi koji nas iz dna duše mrzite kazujete, Vi koji niste imali,muda,hrabrosti,želje,htijenja braniti svoje ako je Vaše,ja kažem Vi kojima smetaju naše zasluge krvlju, ranama, ozljedama i traumama stečene dok smo obavljali časnu zadaću obranjivanja hrvatskog roda i hrvatskog doma, a time i Vas kojima se takvima ne smatrate i ne osjećate...
Neka krenem redom.....
Prije nekoji dan sam u svom domu gledao kako se gasi život moga brata po oružju, moga prijatelja,
moga kuma, moga brata Hrvata. Rođeni smo istoga datuma a ovoga siječnja nećemo ga zajedno proslaviti, ja svoj 45 a on svoj 51 rođendan. Srušio se, srce mu je puklo pokušao sam ga reanimirati, badava, njegovo srce nije htjelo trpjeti više nepravdu koju nam Vi, političari i sustav nanosite. Umro mi je na rukama. I tu nije kraj...
I dok se njegovo tijelo hladilo na patologiji , a duša tog hrvatskog ratnika lutala tražeći svoj mir, mi smo držeći kako ima pravo na mirnu i dostojanstvenu sahranu kako doliči i kakvu svim svojim zaslužnim vojnicima priušte,organiziraju i omoguće sve zemlje koje poštuju vojničku žrtvu i zaslugu krenuli rješavati administrativne i druge stvari kako bismo ga ukopali dostojanstveno....
I kad sam počeo telefonirati i zvati, od udruga, do ureda državne uprave,preko ministarstva branitelja pa do lokalnog gradskog pogrebnog poduzeća kako bismo mu tijelo položili u hrvatsku zemlju koju je toliko volio, u jebenih dva kvadrata bez prozora i bez vrata, e tu je moj Siniša, moj gardist, dragovoljac,branitelj ove prekrasne Hrvatske zemlje i branitelj ovog prevrtljivog naroda, žitelj zemlje lopovskih i nedosljednih političara, beskorisnih kojekakvih tzv. Braniteljskih udruga, aljkavih i tromih institucija ponovo, po drugi put umro a i dio mene s njim.
A umro bi i dio Vas koje sam pobrojao da ste bili na mom mjestu , umrli bi od stida i srama i nedostatka časti kada biste ih imali.....
A umro bi i dio Vas koje sam pobrojao da ste bili na mom mjestu , umrli bi od stida i srama i nedostatka časti kada biste ih imali.....
Prvo pomisliš zovemo lokalni ured za Branitelje pa oni sve rješavaju. E malo morgen, ljubazno i s knedlom u grlu glas s one strane žice kaže: „Mi nemamo ništa s tim zovite to rješavate sa Uredom državne uprave. Bang još jedan metak nepravde zariva se u kosti,tkivo, srce i um hrvatskog branitelja, kako živog tako i pokojnog. Kako pobogu s nama hrvatskim Braniteljima u času naše smrti sa nama ništa MHB?!? Već nas na posljednji počinak šalje nekakvo tamo ministarstvo uprave? Pa nismo mi bili,pravnici, fiškali ili samo-upravljači rekao bi moj pokojni Siniša...
Hajde dobro, Zavidamo i tu ranu, kroz zube propustim psovku i zovem taj ured državne uprave, nitko se ne javlja valjda je gužva, idemo tamo.
Ured kao ured, pokucam ljut kao ris jer valja požuriti s pripremama a obveza mi je sve organizirati jer supruga i sama braniteljica i kći koja je sada u Hrvatskoj vojsci zovu rodbinu i organiziraju po običaju sve što ide kod kuće. Mala kancelarija dvije gospođe unutra, na brzinu ispalih jednoj od njih po kojem sam poslu i što od njih trebam...
„Hvaljen Isus i Marija rekoh, umro je taj i taj, hrvatski branitelj na Vas su me uputili iz odjela
„našeg“ Ministarstva branitelja kako bi pokojni hrvatski branitelj ostvario pravo na vojnički pogreb“.
Treba mu odora znate ona svečana da ga sahranimo kao čovjeka....Nemamo mi to, mi to ne rješavamo odgovori mi sa žaljenjem gospođa Ana. Pa tko za ime Božje rješava izderah se na nju ni krivu ni dužnu....Ne znam reče, pokušajte preko udruge.. O mise ti svet koje udruge,koje jebene udruge od njih 1590 registriranih? Ništa....Zovem okolo , nema, nije naš član, nemamo broja i tako redom izgovori.
Što ću rekoh u sebi ,dat ću mu svoju odlučih , bit će mu malo povelika al će bar biti sahranjen ka Hrvatski Vojnik...Jedan sam problem riješio pomislih.... No to glede rješavanja pitanja odore je još jedan pucanj hrvatskoga društva i države u moga suborca, u mene samog a vjerujem i svakog od Vas koji ste bili na raspolaganju spremni dati i svoj život kad je bilo najpotrebnije toj istoj državi i njenom narodu...
Iz misli me prenu glas gospođe Ane koja kaže ima li pokojni svoje grobno mjesto? Nema odgovorih, pa zar nema pravo na besplatan ukop, grobno mjesto i cjelokupnu ceremoniju? Na žalost gospodine Maks nema, država plaća jednim dijelom troškove ukopa,takav je zakon nije do mene...Kojim jebenim dijelom pomislim, pa nije on državu branio jednim dijelom ili samo jedan njen dio, branio ju je srcem dušom i tijelom cijelu cjelcatu...A sad im jednim dijelom pravo na vojnički ukop, jednim dijelom na financiranje grobnog mjesta, groba.Jednim dijelom ima pravo na besplatni kvadrat zemlje čiji je cjelokupni teritorij na mnogim ratištima od prvih dana velikosrpske agresije branio?!? Sramim se takve države, no valjda su političke elite to i imale za cilj, na se diskreditira,osramoti id a zbog toga mnoge Hrvate bude stid vlastita roda, doma i domovine...Proklete im kosti.
Uglavnom, nastavak ove druge priče ću skratiti taksativno pobrojavši što država, što Vi hrvatski žitelji temeljem odluka politike za pogreb hrvatskog branitelja platite:
Jedan lijes do 1500 kuna s PDV-om bez ukrasa.alki, rukohvata, ukrasne tkanine ,jastuka i svega što uz lijes ide, A najjeftiniji košta 1800 s PDV-oma dakle ostalo osim golog lijesa, daske obitelj mora sama platiti razliku, dijelom grob do 2000 kuna s PDV-om a najjeftinije košta 3600 dakle razliku opet obitelj. Trubu jednu za mirozov, zastavu, počasnu paljbu i jedan vijenac s hrvatskim grbom. Čak niti križ, niti slova imena koja stoje na križu, niti križ koji ide na lijes a katolička smo kao zemlja i što je najsramotnije i odijevanje pokojnika u odoru hrvatskog vojnika koju mu nije osigurala plaća obitelj.
Da skratim koliko mogu i koliko je moguće a postoje papirnati dokazi država i obitelj dijele troškove u omjeru 50:50 kad se uzmu u obzir troškovi samo vezani oko groblja i sahrane bez komemoracije i drugog dijela naših tradicionalnih običaja....
E sad sve Vas pitam, posebice bandu lopovsku SDPHDZ-ovsku jesmo li MI zemlju branili
polovično, 50:50 ili cijelu?Jesmo li dali 50% od sebe za Hrvatsku i Vašu slobodu ili smo se dali 100% cijeli. Ili je pak taj zakon i pravilo donijeto po Vašim dobro znanim drugarsko -političkim manirama pola meni pola tebi...
Da, kažu kako ima obitelj pravo na pripomoć države nakon sahrane, ali samo ako je socijalno ugrožena dakle svi branitelji trebaju biti socijalni slučajevi da bi imali sahranu o trošku države koju su branili. Pitam se je li isti slučaj kad sahranjujete partizane, UDB-aše, političmare svih boja i fela. Pitam se je li Vas sramota....
Pokrali ste milijarde kuna, Vi u tzv, Braniteljskim udrugama trošite godišnje desetine, stotine a neki i milijune državnih,narodnih kuna, na što? Na koga i za koga? Što jedan „mali“ obični hrvatski branitelj ima? Ništa, osim što ga svi Vi i na čas smrti njegove izdate,ostavite, ranite i ubijete...
Neka Vam je sramotu i dušu....Svima.
BOGU VJERNI-ZA DOMovinu SPREMNI !
U ime
Hrvatskog Vojničkog Reda
ČUVARI DOMOVINE
Mario Maks Slaviček
Nema komentara:
Objavi komentar