Opetovano (Pred) Izborno Resetiranje Hrvata...

Čini se da kod bilo kojijh izbora hrvati koij izlaze glasovati bivaju resetirani, poput računala koje tom prigodom izgubi sve ranije informacije. Tako i naše hrvatsko biračko tijelo naglo zaboravi sve grijehe političkih struktura iz prethodnog razdoblja njihove vladavine...

Značenje riječi RE-SET(iranje): u nekim kontekstima "poništi" može biti sasvim dostatan prijevod, npr. ako je riječ o nekom brojaču koji se "vraća na nulu" - "ništicu".

A i ako je riječ o širem kontekstu "resetiranja", može naziv gumba biti "poništi" a kao objašnjenje npr. "poništi korisničke postavke i vrati na zadane/tvorničke".

Koje su to zadane postavke prosječnog hrvastkog birača?  Teško je opisati ali pokušat ću to svesti na mantru...koja se u glavama birača pojavljuje: „ Biraj manje zlo, biraj manje zlo, biraj manje zlo...i tako se svake izbore izmjenjuju dva dokazana neuspješna politčka bloka u liku SDP-a i HDZ-a. A nakon toga računica njihovih grijehova, lopovluka, nanijete štete  državi i narodu biva poništena do slijedećeg izbornog ciklusa. Dok isodobno sam prosječni hrvatski birač živi sa,  u najboljem slučaju nulom u kućnom proračunu. Oni su postavili ta pravila i postavke politike kad su se izašavši iz istog legla bivšeg Saveza Komunista i nitko ih nije kasnije mijanjao. Niti na svoju nesreću nacija iznalazi načina da ih se riješi jer eto....bivamo resetirani već gotovo dva desetljeća....

Čudna pojava, svojstvena samo nam Hrvatima pokazuje iskustvo.

Mnogi su na vlast svojedobnmo došli de-Tuđmanizacijom hrvatske sa svojim savjetnicima, a danas čini se pokušavaju opet obmanuti Naciju da im dade povjerenje. Jer kazuju, i uvjeravaju nas da će Hrvatsku re - Tuđmanizirati.  

Što je nama donijela, nama običnom hrvatskom puku de -Tuđmanizirana Hrvatska vlast?

A još je ključnije pitanje što bi nam donijela Re-Tuđmanizirana vlast. Ako uzmemo u obzir da su posljedice koje danas snosimo odgovornost Tuđmanove pomirbe  i abolicije te ne provođenje lustacije. Sve to nam se danas obija o glavu. Rekao sam puno puta citat iz pjesme darija Plevnika, "Zemlju čuva Narod a ne vlast" . Mnogi čini se to ne shavćaju tako.

Niti je Tuđman sam stvorio Hrvatasku, niti ju je bome stvorio sam samcat Pavelić, nitko od njih

sam,  gledajući unatrag u povijest hrvatske. Jedina osoba za koju se treba u novijoj povjesti vezati i čije postulate treba implementirati Hrvat koji se trudi biti ili pak jest je državnik u službi Hrvatske države jest dr. Ante Starčević.

Svim drugim povijesnim osobama treba se i mora dati zasluženo štovanje, i mjesto u nacionalnom sjećanju hrvatske nacije bez iznimke. Od stoljeća sedmog do današnjeg dana. A među njima svakako ima i onih koji su služili i neprijateljima Hrvatske i Hrvatstva prije nego su progledali, na našu žalost to se zbiva i danas....Vi procjenite koji su o naši velikani.

Mi Hrvati danas trebamo spoj Starčevićanstva i Radićevstva stegnuto vojničkim remenom stegovnosti prema sebi i drugima u  shvaćanja provođenja reda i rada kao što su to bili recimo rad i stega  generala Drinjanina Vjekoslava Maksa Luburića  i  Jure Francetića, vojnički gledano dakako. To sve zajedno mora  gorjeti  u osobama koje se žele, ili drže da mogu i trebaju baviti se javnim poslima u interesu države i nacije.  Ne trebamo bešćutne tehnokrate odškolovane u manirima neoliberalnog-kapitalizma, koji služe svojim mentorima i tutorima kad ih izaberemo,  ne trebamo   podrepaše niti  zbunjene agnostike koji jezde bespućima političke žabokrečine hrvatske. Ne trebamo niti neokomunistički zadojene političke manipulatore čiji su korijeni niknuli na mržnji spram svega što je hrvatsko. Trebamo ljude sa vjerom, uvjerenjima i čvrstim stavovima koji će nas kao narod zaštititi radom u  državnim i državničkim službama, žrtvujući se, dajući sebe i ne pitajući ništa zauzvrat...ima li nas takovih u hrvatskom puku?  Znam zasigurno da ima...

No da bi ti i takvi ljudi uopće krenuli  u  bavljenje ovim odnarođenim zanatom zvanim politika, koji se treba svesti na brigu za opće dobro nacije, zajednice i hrvata uopće gdje god se nalazili. Namjesto kao što je slučaj  sada u ovom trenuku. Taj  je zanat, poziv i zvanje poltike i političara predpostavljen  interesima pojedinca ili uskih interesa određene skupine koja se naziva stranka ili partija. I dok te i takve uske interesne skupine ne budu  sastavljene od pojedinaca koji će se znati i moći suprostaviti univerzalnom zlu koje u tim organizacijama  vlada nema nama Hrvatima napretka. Novo vino u nove mješine kaže izreka...

Hrvatski državni sabor ili parlament  trebao bi biti mjesto u kojem ( parla=govor; ment =um

34.792 kune mjesečno

svijest) se svijest i umne vještine pojedinca putem ogovorništva pretaču u pravila, zakone koji bi trebali i morali biračima  osigurati bolji način življenja. To je cijena koju birači plaćaju kad nekome biranjem i glasovanjem daju povjerenje. I ako mi dademo glas,biramo stranku  ili partiju koja nam kasnije nameće onog nekog  pojedinca iz svojih redova da zastupa naše odnosno njihove  interese je li to dobro za nas? Pokazalo se da nije. Stranka ili partija u svojim redovima bira i postavlja one ljude koji su slijepi poslušnici vodstva stranke i koji će bez pogovorno ne držeći se etike, morala pa čak niti zakona  SVE podrediti interesima stranke štiteći tako svoje osobne interese unutar stranke ili partije čak  i kada su interesi vodstva stranke suprotni težnjama  naroda i države. Obično nam kažu da mi ne razumijemo i ne znamo što je za nas bolje?!?  Još veća prijevara se dogodi kad mi biramo ta stranačka slova koja nam u predizbornim kampanjama naturaju lijepo odjevena „gospoda“  retuširanih i pomlađenih lica , proklamirajući  svoje „prekokrasne“ programe koje je njihova stranačka mašinerija izradila.Programe  koje će oni kao implemetirati, pretočiti u zakone i pravila po kojima mi kasnije mormao živjeti. Ti i takvi zakoni obično nisu na kraju dobri po nas pokazuje iskustvo  iz dana u dan. Svi oni,  skrivajući svoje stvarne interese i prizemne  namjere osobnih aspiracija i ambicija koje  upražnjuju kroz mehanizam stranke i partije dodvoravajući se ili ulizujući alfa-dužnosniku ili dužnosnicima bivajući pri tome lišeni onih  obveza mi ćemo za Vas učini ovo ili ono što smo predizborno obećali....samo lažu i obmanjuju.

37.006 kuna mjesečno

Kad jednom sjednu u vlast bilo koje razine....puf, amnezija, okretanje od naroda i bavljenje samima sobom i pri tome obično bivaju plaćeni deset puta više od onog koji ih je izabrao. Oni vladaju... kime ili čime pitam se? Vladaju li Državom koju su podredili tuđinu? Bojim se da više ne.... Vladaju li i upravljaju li Narodom koji od njihova rada nema  ama  baš nikakve koristi?  Vladaju, bolje rečeno manipuliraju utoliko da mogu biti na višljoj poziciji u hranidbenom lancu vlastodržaca od običnog puka. Vladaju li prostorom u kojem se kolju štiteći majčicu stranku ili paritiju jer ako ih izbace iz krda ili čopora kojem pripadaju izgubljeni su. Ne. Ne vladaju jer čim počne netko od njih misliti svojom glavom ili zboriti u intersu nacije stižu direktive od Bruxelessa i nevidljiva sila podiže ruke tijekom glasovanja suprotnoi vlasitim načelima....Treba li nama onda u hrvatskoj onda uopće vlada i sabor kao takvi? Pitate li se ikada... možda čak niti ne treba,  kad na kraju narod sve riješava  i snalazi se sam samcat prepušten na milost i nemilost administraciji i birokratima kojo zakone donijete od te partitokracije  tumaće kako ih volja....ponajprije samovoljno.

Trebali narodom vladati ili ga voditi vječita je dilema....

Dobar vođa je najbolji vladar,  rekla bi povijesna iskustva. Takva osoba stavlja druge ispred sebe i drži se one izreke: „Nikad sluge ne stvaraju povijest. Na mrtvoj straži vođa prvi stoji. Domoljublje po žrtvi se mjeri. Država se samo mačem kroji.“  Što znači vladati? U suštini riječi politički gledano? Definicaja bi trebala biti  slijedeća: Voditi i vladati koristeći svijest, savijest,  um svoj vlastiti ali i povijesnu svijest i znanje,  a ako hoćete i povijesno iskustvo svog naroda i   nacije. 

U definiciji vladanja u sadašnjosti,  to je Government= (governeo=upravljati ; ment= um, svijest) služe li se tim načelom naše hrvatske politčke elite i izabranici? Čini se da ne. Kod nas  je Hrvata situacija prije ovakova, kao što ju je davno koristeći se svojom sviješću, umom i savješću opisao hrvatski velikan  A.G Matoš. Rekao je i opisao  izrekom koja ponajbolje opisuje današnje stanje hrvatske nacije a koja kaže:  "Mi Hrvati rado se izgovaramo i okrivljujemo drugoga za vlastite nesreće. Za sve nedaće ne okrivljuje nikad Hrvat sam sebe. Uvijek mu je drugi kriv.

40.170 kuna mjesečno

"Drugim riječima, moderni Hrvat nema apsolutno nikakve inicijative i samostalnosti, pa kao mlad penzionirac ne vidi osiguranje egzistencije osim u državnoj službi. Protunarodne vlade su naravno išle na ruke toj trutovskoj, pandurskoj i gotovanjskoj našoj dispoziciji, pa u svojim odgojnim sistemima tu oskudicu inicijative još pojačavale. Sav uzgojni naš sistem išao je i ide za tim da stvori činovnike, službenike, dakle da stvara duše podobne samo slušati, da stvara ljudski materijal to bolji što je gori, to jest: što ima manje samopouzdanja i energije."

Koliko je surove istine u tim riječima prosudite sami. I kao što uvijek kazujem moramo učiti iz naše povijesti i od iskustava naših predaka. Ne, nesmijemo zaboraviti prošlost i ono što pripada prošlosti i okrenuti se naslijepo budućnosi kako nam neki današnji velikani  sugeriraju....

Može li se pojasniti lakše život prosječnog hrvata matematikom? Da bi težina bila stanja nacije shvatljivija onima koji ne vjeruju u riječi već u snagu brojeva? Pokušat ću pojasnii krenuvši od sebe samog....

                  Umirovljeni Časnik HV-a                                                      Saborski Zastupnik

           Godišnja primanja  cca  50.000 kuna                                              cca500.000 Kuna

           Stanarina:  24.000 kuna                               Besplatno  kredit otplaćen u roku jednog mandata 

           Struja:           6.000 kuna                                                                          6.000 kuna

           Voda:             5.000 kuna                                                                         5.000 kuna

           Plin:               10.000 kuna                                                                      10.000 kuna

           Smeće:          1.200 kuna                                                                         1.200 kuna

           Telefonija:   4.000 kuna                                                                          Besplatno

           Odjeća:         5.000 kuna                                                                          Besplatno većim djelom

           Obuća:          1.000 kuna                                                                          Besplatno

           Hrana:        20.000 kuna                                                                         20.000 kuna

           Putovanje:  6.000 kuna                                                                          Besplatno

Ostaje za život:  - 32.200 kuna                                                                        457.800 kuna

·         Bazirano na mjesečnim primanjima i troškovima prosječna vojna mirovina HV-a 5000 kuna, prosječna plaća sabornika  34.000 kuna mjesečno

                                           

  Kliknite na sliku a zatim na sliku zastupnika čija primanja želite vidjeti 

41.585 Kuna mjesečno plaće

Dakle razvidno je zašto pojedinci žele ići u politiku, uz sve druge benificije koje idu u osobnu korist. Uzeo sam za primjer svoje primanje i troškove na godšnjoj bazi, uspoređujući sa prosječnim primanjem saborskoga zastupnika i primanja umirovljenog časnika HV-a Invalida Domovinskog rata...

Važno je napomenuti kako postoje u našoj zemlji ljudi koji imaju manja primanja i od mene samoga, a svakim je danom sve više onih koji nemaju nakakovih primanja.Zahvaljujući upravo radu poliičara i saborskih zastupnika u protekla dva desetljeća.

 Nisam uzeo uobzir da članovi obitelji političara obično svi manje više jesu zaposleni dok moji  ili vaši nisu. Što svakako dodatno povećava njihove financije. Ovo je samo matematička surova stvarnost usporedbe dvije osobe koje žive na državnim jaslama, odnosno na državnom proračunu. Ne ulazeći u raspravu tkoje manje ili više zaslužio visinu svojih primanja radom za Domovinu. Bilo kako bilo,  svake godne ja  sam poput svih Vas sve zaduženiji zahvaljujući onima koij su sebi uzeli za zadaću upravljati ovom našom zemljom i našim životima u njoj.  „Oni“  od toga „upravljanja“ žive odlično a nama je svakim danom sve gore i gore....

Mi biramo....i mi smo si izabrali kako ćemo živjeti,  prema onome koga smo si izabrali da upravlja našom državom, našim životma...Razmislite o tomu kad slijedeći puta budete birali, neka Vam ove brojke budu pred očima.

Mnogi su iskreni mladi ljudi kao  i dosljedni branitelji, Hrvatice i Hrvati spremni raditi njihov posao živeći od primanja koja sada imaju, ja sam prvi od nas na to spreman...

„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „

ZA DOM SPREMNI !

Hrvatski viteški red ČUVARI DOMOVINE – Pokret USTANICI

                                 Mario Maks Slaviček

                                               Krilnik

Bi li bilo bolje? Bolje bi bilo...

 

U koga se može hrvatski puk pouzdati ,u koga vjerovati na koga osloniti ?

Na Crkvu?

Na politiku?

Na Europsku Uniju?

Na hrvatske branitelje ?

Na Izvandomoivnsku Hrvatsku?

Svakim danom sve gore i sve teže, je li to sudbina ove radišne vrijedne i nacije. Nered i bahatluk na svakom koraku. Zakoni služe manjini ili manjinama a na štetu većine. Trebamo li zapitati sebe same što možemo kao pojedinac učinti da promijenimo  stanje stvari.

Ne ufam se previše u to da će crkva pomoći narodu koji je stoljećima dao sve za nju. Vjetrovi  poruka koji iz nje pušu podsjećaju me na onu moju staru izreku „Crkva je najstarija poliitčka organizacija na svijetu i u njojzi  vrijedi pravilo kako  koze moraju biti site ali i sav kupus na broju.  Znam da će me na zub uzeti lizatelji oltara, oni  koji vjeru poistovjećuju sa crkvom,  a svoju pobožnost mjere brojem sati provedenih u crkvenoj zgradi. Crkva je u hrvata imala snagu i bila oslonac u najtežim trenutcima, danas pak mi se čini da  je izgubljena u novom svjetskom poretku. Čini se da je i u njene redove posijano sjeme razdora i nesloge.  Ne vidim

više svećenike kako daju potporu  na  na prosvjedima branitelja, radništva, seljaštva ne vidim onu negdašnju simbiozu  sa nacijom kao devedesetih. Otuđila se crkva od naroda  i postala  sama sebi dostatna.,rekli bi zlobnici, baš kao i država.  Bi li nam bilo bolje da idemo svaki dan na misu ?  Moji članovi obitelji idu, ja osobno ne prečesto, nego kad osjetim potrebu. Ne mogu se othrvati onom dojmu da sirotinja biva nahranjena duhom, a tijelo joj gladno. Naše tjelo treba hrane, kao i duša. U zdravom i nahranjenom tijelu zdrav je i duh.

Crkva ne staje u živi zid i ne čuva hrvataski dom i  domove. Nisam vidio svečenika, da stoji u živom zidu. Nisam pročitao javno pismo kojm crkva apelira na državu, upozorava sustav da radi grijeh prema narodu  ili da pak mobilizira pučanstvo da se oduprije svjetovnoj vlasti. Vlasti koja djeluje na štetu naroda, države, vjere, običaja, kulture, tradicije...pa i same crkve.  Vlast nad zemljom u rukama je Gospodnjim: Gospod joj u pravo vrijeme postavlja pravog čovjeka. (5) Uspjeh je čovjekov u Božjoj ruci, i zakonodavcu Bog daruje čast. Kaže biblija. Crkva tako i sama po sebi umjesto da štiti pastvu,  koketira  sa političkim elitama kao bi opstala. Opstala jer ju odnarođuju kao što su odnarodili i državu. Crkva je „savjetovala“ hrvatski puk da nam je mjesto u Europskoj Uniji i što se zbilo? Iz te europske Unije dođoše zakoni i pravila suprotna samom učenju crkve. Tko je ustao i  stao u obranu od tih nametnutih pravila i zala ? Hrvatska obitelj i hrvatski puk, a ne političke elite, agnostici, ateisti i farizeji koji sjede u prvim redovima tijekom nedjeljne  mise.  Dok je nacija bez posla i dok zbog političkih elita koje počesto zajedno sa crkvenim veledostojanstvenicima kruh lome i blaguju, nacija je na rubu gladi. Ma  što na rubu, hrvatska nacija gladuje. 

Gladuje  i  nada se, gladuje i moli, gladuje i pohađa mise. Gladuju li  predstavnici crkve? Gdjesu  sad tu toliko opetovana solidarnost sa vjernicima pa da sa narodom kruh lome i dijele umjesto sa političkim eltama? Rade li svećenici a da ne primaju plaće za svoja djela? Kažnjavaju li i prozivaju li one koji darivaju  crkvida bi se Bogu umilili?  Dok u isto vrijeme ne plaćaju davanja državi, ne plaćaju svoje radnike a rekoh obično takvi sjede u prvim redovima pred samim očima svećenstva. Zasigurno svećenici nisu u toj situaciji da ne primaju plaće za svoj rad , hrvatska nacija iako gladna neće to dopusititi, odreći će se svoje zadnje kune i staviti u škrabicu na nedjeljnoj misi. Bolje bi bilo kad sagledam stvari da crkva okupi narod i usmjeri ga sa oltara kako da se postavi prema  ovoj domaćoj političkkoj ali  i  bjelosvjetske oligarhij. No ispada da ne smije,  jer se nije uputno petljati se crkvi u državničke poslove. Osim ako se ne dotiču same crkve. Crkva i država su odvojeni, država i narod su u hrvatskoj ,  vidi se i osjeti isto tako  odvojeni, država je odnarođena. Stoga pitam sebe i Vas sve jesam li ja sada u grijehu jer pozivam i prozivam crkvu da uzme narod hrvastki pod svoje okrilje i spasi ga od vlastitih i europskih političkih elita, bezbožnika, lihvara, tajkuna.  Crkva mora kroz vjeru  i svoj nauk prosvjećivati narod koji joj služi i  ako treba, a treba  sukobiti se sa svim svjetovnim zlima u korist vjernika. Jer nema biranja manjeg ili većeg zla, zlo je zlo.

Valja sve podsjetiti na biblijski nauk koji kaže:

Poslanica Rimljanima

4 -4O nomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug.

Poslanica Timoteju

5 -18 Pismo doista veli: Volu koji vrši ne zavezuj usta! I: Vrijedan je radnik plaće svoje.

Je li dobro za hrvatsku naciju da u prvim redovima u crkvama  sjede oni koji su zabranjivali nekada ranije u ne tako davnoj prošlosti  vjernicima ići na mise, je li korisno  za narod da i i takvi  koji su ateisti i agnostici budu prvi, dobivaju čast  biti bliže slugama božjim, svekolikom svećenstvu od onih koji od rođenja do smrti u crkvu vjeruju i nedjeljama u nju odlaze? Vi prosudite za sebe,  ja za sebe jesam i zato ovako mislim, pišem i zborim.

U poltičke strukture ove postojeće nema koristi  vjerovati, oni već više od dva desetljeća izmjenjući se u upravljanju državom, državnim dobrima i narodom ne čine ništa za boljitak nacije. Samo nas zadužuju i podvode stranim i domaćim eksploatatorima, uvode u dužničko ropstvo. Ista lica već dvaseset i više ljeta crpe financijski ovu zemlju primajući  deset puta veća primanja od radnika, jer  lažu, obmanjuju obećavaju. Mjenjaju stranke, mjenjaju retoriku, mjenjaju sve oko sebe u svoju korist i korist onih oko sebe. A na štetu naroda. Narod, gluh  kraj zdravih ušiju ne čuje vapaj svoj i svojega susjeda, slijep kraj zdravih očiju okreće glavu i bira, izabire iste one koji se kite raznoraznim stranačkim programima. Stranačkim i partijskim   od čijih se slova do današnjega dana ništa na bolje nije promjenilo za hrvatsku i hrvate.  Politika je ogađena, zagađena kao zvanje i zanimanje i od sebe je odgurnula ponajbolje kćeri i sinove hrvatske , sinove i kćeri koji bi korisnije i bolje služili svome narodu. No  zbog svojeg odgoja, ali i crkvenog nauka ne žele „ S vragom tikve saditi“pa u politiku ne ulaze. 

Mladi, školovani, osposobljeni nacionalno osvješteni domoljubi ne žele u politiku, a oni koji drže za sebe da žele i mogu, ne mogu u nju ući bez da sklope savez ili uđu u neku od postojećih stranačko - partijskih struktura. Kad jednom uđete u taj žrvanj ili postajete kao oni koje ste željeli skloniti, smjeniti  i ukloniti ili pak vođeni vlastitom savješću, svjetonazorom, odgojem odstupite iz te i takve  stranačke kaljuže. Bi li bilo bolje da ne izabiremo? Bi li bilo bolje da svi izađu i svojim glasom promjene stanje stvari i pošalju dosadašnje dužnosnike u ropotarnicu povjesti? Zavisi ponajprije o političkoj pismenosti i osviještenosti svakoga od nas, o informacijama i procjenama informacija.  Kako od nastanka demokracije kaodruštvenog uređenja  sprega medija i politike kroje i nameću mišljenja pojednicu i  naciji sukladno trendovima i potrebama te iste političke oligarhije,  bojim se da narod još dugo neće progledati i uzeti svoju sudbinu u vlastite ruke....Bolje bi bilo da svakodnevno raspravljamo o onome što nam čine, kako bismo našli zajedničke stavove i počeli odlučivati sami o svojoj sudbini bez straha od političke odmazde. 

Odmazde kojom pred svake izbore politčke stranke mobiliziraju svoje člansko glasačko tijelo, pa

tako onda i dolaze do vlasti i pozicija. Jer ona tiha većina, a na zadnjim izborima vidjelo se da nju čini 75% nacije ne glasuje za paritokratski sustav SDP=HDZ. I da, bilo bi bolje da mladi počnu razmišljati i baviti se politikom jer politika je umjeće mogućeg,  briga za opće dobro svoje zemlje i naroda. I kako kažu ljudi „Neću u politiku jer politika je ku**a“ , moram ih razuvjeriti, nije politika ku**va nego su hrvatski političari uglavnom ku**e.

Za sve one koje drže da sam  ih prozvao i spomenuo u pasusima ovoga teksta ranije prenio bih poruku svetog oca Pape Franje koji je o politici i bavljenju politikom kazao slijedeće:

Dobar katolik, rekao je papa, itekako se miješa u politiku, dajući najbolje od sebe...

Oni koji obnašaju vlast moraju voljeti svoj narod jer vladar koji ne ljubi ne može vladati: u najboljem slučaju može uvoditi disciplinu, zavesti malo reda, ali ne vladati. One koji obnašaju vlast moraju resiti dvije osobine: ljubav prema narodu i poniznost. "Ne može se vladati bez ljubavi prema narodu i bez poniznosti! Svaki muškarac, svaka žena koja preuzima neku službu vezanu uz vlast, moraju si postaviti ova dva pitanja: Volim li svoj narodu, da bih mu bolje služio? Jesam li ponizan i slušam li ostale, saslušam li različita mišljenja, kako bih izabrao najbolji put. Ako si ne postavlja ta pitanja svoju vlast neće obnašati dobro. Obnašatelj vlasti, muškarac ili žena, koji voli svoj narod je ponizan muškarac odnosno žena", rekao je papa.

Ljudi, nastavio je papa, ne mogu se ne zanimati za politiku. "Nitko od nas ne smije reći: 'Ja nemam ništa s tim, oni su ti koji obnašaju vlast…'. Ne, ja sam odgovoran za način na koji oni obnašaju vlast i moram učiniti ono što je najbolje da oni vladaju dobro i moram učiniti ono što je najbolje sudjelujući u politici na način na koji to mogu"

Ovo bi. rekao bih trebali svećenici sa oltara čitati nakon svake mise kako bi hrvatski narod počeo biti politički svjesniji i savjesniji, recimo politički pismeniji te na taj način uzeo sudbinu svoju us vlastite  ruke...to bi bilo ponajbolje.

Ako iz tijeka rasprave i pitanja koja sam sebi i Vama postavio pripadate među one koji drže da je odgovor i rješenje problema hrvtaskoga društva i države povjerenje u Europsku uniju, onda smo tek kao nacija u problemu, jer upravo oni koji su tako promišljali zavedeni obećanjima politike i usmjereni izjavama pojedinih crkvenih veledostojnika, pa i samoga Pape Ratzingera koji je barem su tako prenijeli „naši“mediji poručio hrvatskoj da joj je mjesto u EU.ropskoj uniiji. Svi koji su zbog toga bili uvjereni i na referendumu glasovali za ulazak u europsku uniju grdno su pogriješili i krivo politički prosudili. I to na žalost ne svojom krivnjom već vjerujući obmanama. Nisu krivi ali su odgovorni što nisu slušali vlastitu savjest i iskustva nacija koje su već ranije ušle u tu mega tvorevinu. 

Nama su doduše govorili samo o dobrim stvarima koje će nam navodno  donijeti EU.ropska unija a onim  lošim? E, njih su prešutjeli ili da kažem po pučki slagali su nas i prevarili...opet. Što nama ta EU opće dosnosi? Donijela nam je zakone, cijene, pravila koja iz prije svega ekonomskih razloga  nismo u stanju obdržati i ispošotvatia da ne trpi hrvatski čovjek, pojedinac. Donijela nam je  trošak od 700 milijuna eura za članarinu svake godine, donijela nam je svjetonazor i obrasce ponašanja na koje nismo vični i koji ne pripadaju našem odgoju, tradiciji i običajima.

Donijela nam je uništavanje poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, trgovine i našega Jadrana kojeg će samo ekspolatriati. Niste niti svjesni da ulaskom u EU.ropsku uniju u koji smo ušli upravo potpisom malobrojnih sljedbenika politčkih elita. Dakle  potpisom stegovnih poslušnika političkih stranaka koji od tih svojih stranaka i partija imaju prije svega osobnu materijalnu korist,  hrvatsko more i obala nisu više hrvatski, nego europski. Isto vrijedi za sve što je nekada bilo naše, nacionalno. Mi sada na moju žalost formalno – pravno pripadamo toj europskoj tvorevini koja će sve to što je nekada bilo samo hrvatsko obilato eksploatirati, nametnuti nam omču oko vrata i bit ćemo, odnosno već jesmo taoci i roblje tuđinskih odluka. Odluka koje donose ljudi ljudi čija imena niti  izgovorite neznamo koje niti ne poznajemo,  a oni s druge pak strane niti ne poznaju hrvatsku ni hrvatski narod. Mi smo za njih jednostavno „Balkanci“, ljudi trećega reda sa preiferije te njihove EU.ropske unije. 

Tako je bilo i u ranijoj povjesti ali  na žalost mnogi iz toga nisu izvukli pouke. Bi li bilo bolje da smo svi izašli i izjasnili se da nismo za ulazak u EU.ropsku uniju? I tako barem sudjelovali u kreiranju vlastite sudbine i politike, svakako da bi. No što sada? Sada bi bilo bolje i ponajbolje po nas hrvate tražiti način i model kako ponovo steći suverenost i samostalnost pa ako treba svim sredstvima tražeći izlaz iz te i takve tvorevine.  Neke nacije koje su shvatile u kakvu propast su ih dovele njihove „političke elite“ pokazale su svoju zrelost ,svijesti savjest te su na posljednjim izborima birali one koji su nacionalno osvješteni i okrenuti negdašnjim vrijednostima i politikama svojih predaka. Bilo bi tragično da mi to učinimo među posljednjima, jer do tada će sve biti njihovo....pa i naši životi već od slijedeće godine vidjet ćete....U politiku i političare koji su do sada vodili ovu zemlju ne može se pouzdati, niti se na njih osloniti. Svakom razumnom hrvatu koji nije ovisan o politččkoj milosti i milostinji svakome  koji drži od svog nacionalnog bića i svoje domovine to je kristalno jasno. Na žalost, još nas je uvijek premalo takvih, još uvijek smo  podijeljeni.....uzduž i poprijeko.

Temeljno pitanje ovog moga promišljanja jest: U koga se može hrvatski puk pouzdati, na koga osloniti u koga vjerovati?

I nakon promišljanja o poziciji i utjecaju svih relevantnih čimbenika koji kroje i modeliraju sudbinu i način života nas Hrvata od crkve, preko politike, EU.ropske unije došli smo i do onog čimbenika koji bi trebao biti najljući korektiv svima, najodgovorniji sudionik. A ako hoćete i nositelj, temeljni stožer naroda koji bi trebao čuvati Domovinu i naciju. Oni u koje su nekada svi imali bezgranično povjerenje, u koje se možete pouzdati kad dođu najteži trenuci  za narod i državu. Oni na koje ste se oslanjali devedesetih, pa čak i prije nekoliko dana za vrijeme poplava, to bi trebali biti mi  Hrvatski Branitelji.

Gotovo dva desetljeća mnogi elementi financirani od EU.ropske unije i dojučerašnjeg agresora, pa čak i domaće već ranije spomenute političke elite otupljuju oštricu, lome kralježnicu državotvornosti branitelja i braniteljske populacije u cjelini. Svojim tendecioznim napisima, izjavama, lažima, obmanama ili zakonima kojima nas se obespravljuje. I moram primjetiti da su u tome iznimno uspješni.

Nekada slavni, štovani, ponosni hrabri čuvari državotvornosti: Specijalci, Tigrovi, Gromovi, Kune, Lavovi, Sokolovi ,Pume, Vukovi...razbijeni na interesne skupine u obliku udruga koje su same sebi dostatne i pod papučom političkih elita od čije milostinje  i mrvica upražnjavaju kojekakve, uglavnom športsko – rekreativne aktivnosti. Mnogi su častni časnici  postali sljedbenici dijametralno suprotnih obilježja, zastava i politika od onih pod kojima su i za koje su ratovali.  Tako imate  pripadnike HOS-a na poziciji  svajetnika agnostika i komunista u liku predsjednika Josipovića. Ili pak na mjestima ministra u antinarodnoj vladi poput ministra Kotromanovića koji je bio i zapovjednik braniteljima dok smo sebe i državu  od te i takve političke opcije, svidjelo se to komu ili ne mi oružjem branili. 

Oni koij su stvarali državu koja je od nastanka antihrvatska, oni koji se srame svoga imena hrvatskog, oni kojima su draža partizanska obilježja od hrrvatskih ne polažu nikome račune i ne odgovoraju ni za što već mirno i bogato žive  od svojih boračkih penzija koje su stekli boreći se za antihrvatsku državu koje više nema, a primaju valutu i novac od države protiv čijih su utemeljitelja ratovali. I  sve to samo zahvaljujući našoj braniteljskoj  inertnosti, povodljivosti vođa i vodstava  braniteljske populacije. Vođa i udruga  koji podržavaju određene političke stranke iz sebi svojstvenih interesa ti su  paritizani izbjegli revizije i umanjnja svojih primanja, a nama Hrvatskim braniteljima se otima sve. Nama koji smo tada bili mladići  će sa 1.1 2015 opet umanjiti primanja, a partizani za koje se po godinama starosti dade zaključiti da su bili i mlađi od nas kad su uzeli pušku u ruke stvarajući državu koja je je izvršila agresiju na hrvate ne dira se ništa, i oni će se ope provući te imati sigurna primanja. 

Voskovođe sa činovima generala su se snašli, rješili svoju egzistenciju kao što i rekoh koristeći se  stranačkim statusom i skaznicama služeći političkim elitama ne brinući više nakon rata o svojim vojnicima. Morali su, jer politika je i davala činove, dužnosti i funkcije samo su rijetki to stekli bez nje. I što na kraju kazati o nama hrvtaskim braniteljima, postali smo smo baš onakvi kakvim nas nazivaju neprijatelji hrvatske i hrvata, pretvorili smo se u tigra od papira.

Morali bismo pod žurno sjesti za jedan stol, sve brajake udruga i postrojbi podčiniti nacionalnom stijegu, te oformiti nacionalnu političku opciju. Morali bismo se pokrenuti na ovoj novoj bojišnici na kojoj bitka traje već desetljeće i pol a mi ju promatramo nespremi, podjeljeni i neopremljeni. Vodi se specijalni rat, rat informacijama i medijskim oružjima, rat perom i umom. Moramo se pod hitno opremiti, priskrbiti i stvoriti opremu, oružje u vidu medija, portala, tv kuće,  tiskovina kako bismo parirali unutrašnjem i vanjskom neprijatelju. Čuvajući i braneći  opet Hrvatski   duh, povijest, tradiciju,vjeru, pismo i  običaje hrvatske i hrvata. Bi li to bilo bolje za naciju Vi prosudite braćo i sestre....ili bi bilo bolje kao do sada ne činiti ništa? Na vama je,  ja činim što mogu, znam  i umijem dok vam ovo pišem i zborim.

Očekivati da izvandomovnska hrvatska rješava probleme u domovini dok se ne napravi reda među svima nama samima je iluzorno. Izvandomoivnsku hrvtasku su već ranije oni o kojima sam pisao i govorio  na počecima ove kolumne već opljačkali i politički rscjepkali.  I izvandomoivnska hrvatska vapi za trenutkom zajedništva sa domoivnom, no upravo puno puta spominjani drugovi iz komiteta sukroz medije, emisare i kroz loš politički i svaki drugi odnos spram hrvata izvan domovine doveli do stanja apatije i  zablude. Tko god dođe i pokuša a da nije poslan od aktualne vladajuće političkemoligarhije ne biva shvaćen i već unaprijed osuđen na neuspjeh u promicanju prokazivanja realnoga stanja u domoivni. Emisari i poltroni koji imaju svoje prste u hrvtaskim zajednicama čuvaju svoja stada, klubove i udruge od utjecaja novih svježih ideja i ljudi.

Iskati sredstva, rad ili potporu je nezahvalno i opet unaprijed osuđeno na propast jer prevaren čovjek puše i na hladno osjetio sam  to i na svojoj koži. Da izvandomoivnska hrvtaska može i treba podnijeti poput branitelja još jednom teret boja za domovinu neminovna je činjenica.  Bi li bilo bolje u Hrvtaski sabor imenovati stručne hrvate iz iseljeništva? Svakako da bi...no onda nailazimo na problem, problem već ranije opet ponavljam medijima plairanih teza i antiteza koje idu otprilike ovako: „Šta će meno odlučivai netko tko ne živi u Hrvatskoj“. Te teze plasiraju baš oni koji se ponajbolje snalaze u političkom neredu i partitokraciji dvoglave nemani u liku SDP-a i HDZ-a  naravno novcem hrvatskoga puka i medijima u kjima imaju svoje „igrače“. Izvandomovinska hrvatska treba nama u domovini ne davati samo  novac, već onaj duh koji je ubijen politikama i lošim političkim potezima crvenih,plavih,žutih i zelenih vragova...treba nam pripomoći ponovno nas naoružati da mi  hrvatski branitelji u još jednom ratu pobjedimo onog istog neprijatelja kao i devedesetih njihovim oružjem, tek nakon izvojevane te nove pobjede možemo kazati da smo stvorili Hrvatsku po mjesti Hrvata....

Do tada možemo se samo nadati daće nam dragi Bog biti u pomoči i prosavjetliti Vam svima pamet da progledate i shvatite što se zbilo i zbiva  sa Hrvatskom i hrvatima. No bojim se da ni tu nemamo velike sreće zbog nas samih, jer i  ona biblijska kaže pomozi si sam i Bog će ti pomoći. Od davnina mi Hrvati imamo izreku BOG i HRVATI, znam da je Bog tu, no nije mi jasno kamo su nestali Hrvati......

Pozdravljam Vas sve braćo i sestre, Hrvatice i Hrvati nadam se da sam bio jasan u promišljanjima, da nisam nikoga svojim viđenjem stanja bezrazložno uvrijedio. Budite mi dobro i zdravo, neka Vas sve blagoslovi dragi Bog uz jednu Hrvatima slabo poznatu molitvu koju upučujem svima vama i zaštitniku nas Hrvata i Hrvatske...

Preslavni Sveti Josipe

Čuvaru Svete Obitelji

Zaštitniče Domovine Hrvatske i Hrvata

Svim pouzdanjem srca svoga molim Te, priteci u pomoć našoj Domovini  Hrvatskoj

Zaštiti je od grijeha današnjeg vremena, od utjecaja  Zloga.

Ponizno te molim: Očinski izmoli od Gospodina Boga za oprost sve grijehe učinjene u povijesti, a nad nama djecom hrvatske domovine, sinovima i kćerima bdij bez prestanka.

Amen.

„ U mislima Domovina, u Srcu Odanost, U Desnici Snaga“

                                                                Hrvatski Viteški Red Čuvari Domovine- Pokret Ustanici

                                                                                                     Mario Maks Slaviček

                                                                                                               Krilnik