ponedjeljak, 7. ožujka 2016.

„ Lijevi laju, desni centar reži. Ustaj vojsko „kerove“ poveži ....

Svakim danom hrvatska politika tone sve dublje u svojoj kaljuži, bavi se sama sobom i onima koji kao zastupaju puk i interese puka, puneći vlastita konta i lisnice, a poneki tijekom mandata uspiju uštedjeti čak i pola milijuna kuna....Otetih od usta djece onih  koji su zbog njihove političke i državničke „sposobnosti“ i njihovih diploma  ostali bez posla, bez krova nad glavom i bez budućnosti.

Ljudi bez etike, morala i osjećaja solidarnosti sa onima koji su im omogućili sjediti u toplom, primati basnoslovna primanja za što? Za prazna  lamentiranje i međusobna stranačka prepucavanja. To je ono što se dade vidjeti sa malih ekrana, iz tiskovina, portala ili sa sjednica Sabora. Ruga se  sova sjenici da ima velike uši kaže izreka. Čast rijetkim iznimkama, koje  potvrđuju pravilo.

Za diplome i diplomske radove prozivaju se svi oni koji nisu partijski kadar bio crveni bilo plavi,a
država puna laži i obmana od njih samih. Rugaju se  zaborvljajući kako im je vizionar , utemeljitelji i zvijezda vodilja, nesvršeni bravar sa podosta naknadnih  „doktorata“ . Doktorata  od kojih je svakako kojem je diplomski rad bio  „ Prije će Sava poteći uzvodno nego li će Hrvati imati svoju državu“ ili je  drugovima proleterima, „Kulturnjacima“ kvazi antifašistima, neo komunistima  i Miletu Kekinu  bolji onaj bravarov „doktorat“ kojeg  je  za temu dao sam sam sebi  taj drugarski im uzor  Dr. „Baravar“.  J.B.T.  Još je davne četretpete izabrao i postavio si za dizertaciju,    te 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima, natjeranim od tajne policije na trg, usmeno branio u nazočnosti svojih partizanskih generala, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, u kojem je poučavao i poručio tadašnjim Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: citiram :: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’ Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’.


Možda je taj „diplomski rad“ i taj „doktorat“  J.B.T-e,  miliji neokomunistima od Miljanovog kojeg je kažu prepisao.Ako i je prepisao barem je pismen za razliku od onih koji su zajahali na leđa Hrvatskoj i Hrvatima te nesretne četr`est pete, oni su kao bili onomad jako pisemni, sve tečajac do tečajca i tako do osamdestih. E moj Milijane valjalo bi ti ponovo napisati diplomski, baš iz dišpeta,a  nakon toga upisat magisterij pa nek stoji....Smeta im eto što se i predsejdnica školuje, smeta im sve i svašta, samo njihova nedejla i zlodjela, laži i obmane njihovih drugova iz komiteta,njihove lažne diplome, njihova lažna svjedočenja,  e to im ne smeta...dvoličnjaci dvostrukih mjerila,drugovi iz Komiteta.

Sreća moja što nisam  obrazovan poput njih iz komiteta, tih štovatelja komunizma , antife a  i  J.B.T-e ovih današnjih „Kulturnjaka“. Ja  sam po njima  tipični „ katoliban“, kojem je važnije koliko si diplomskih radova i knjiga proičitao, a ne koliko si napisao.  Kojem je važnije jesi li upućen u riječi knjige svih knjiga. Biblije ili nisi. Poodavno sam uspio „Doktorirati“ na cesti, kroz život. A toliko „važnu“ im titulu akademskog „građanina“ stekao sam  u najtežoj školi koju jedan čovjek može završiti, Domovinskom Obrambenom Ratu.  U toj školi i na tom „fakultetu“ u kojoj je kriva procjena, krivi odgovor plaćan životom a ne slabom ocjenom u indeksu, U školi u kojoj nije bilo ponavljanja ispita, na tom fakultetu  si diplomirao ako si imao ljubavi prema Domovini, Narodu te si to dokazao prakitčnim djelovanjem prolivši svoju i tuđu krv  braneći to dvoje, državu i narod. Na fakultetu  u kojm je svaki preživljeni sat ,dan i mjesec tvojih suboraca , tvojih podređenih   bio dokaz tvoje umne,tjelesne i svake druge sposobnosti.

I sad,  kad se toga ratnog i ratničkog „školovanja“sjetim, pogledam unatrag i  danas vidim kako su

mnogi odustali od „upisa“  u tu najtežu školu, taj najčasniji fakultet. Ne, oni su ga izbjegavali,i tražili
raznorazne ispričnice, a i da su htjeli nisu mogli, nisu jer ne bi prešli prag.Bez žrtvovanja sebe ne prelazi se i nema dovoljno bodova.A oni na žrtvu nisu bili tada niti danas spremni. Busaju u prsa i usuđuju si uzeti za pravo,  prozivati naj uspješnije i naj odličnije sinove Hrvatske, Hrvatske Branitelje. Stoga sam danas kad njih vidim na televiziji još  ponosniji na svoj „diplomski rad“. Rad i diplomu  kojima se oni ne  mogu i nikada neće moći svojoj djeci pohvaliti. Tom mom i našem diplomskom radu dive se  i iz njega uče  Englezi i Amerikanci , Nijemci ma  cijeli svijet, i sa respektom nas uvažava gdje god se pojavimo, osim ovdje kod nas tu kod kuće. Žalosno zar ne?

Ti i takvi sa kojekakvim diplomama filozofije, politike, novinarstva ili pak tečajevima Kumrovečke škole vode moju Hrvatsku, ti koji ništa svojim znanjem rukama i umjećem nisu stvorili niti su se za išta osim partiju i sebe same borili...Dok učena i ibrazovana mladost iz Domovine zbog njih odlazi. O Bože daj nam snage riješti ih se, Lustracijom.

Oni Naplaćuju  putne troškove, odvojeni život, stanarine, dnevnice....Za što? Za koji učinak? Koji uspjeh?

Tko je od nas ikada razmišljao o našim dnevnicama, odvojenom životu, smještaju na otvorenom, u vlažnim mokrim, hladnim zemunicama? Tko je od njih  pitao nas ili dans pita  za otežane uvjete hladnoće,konstantne smrtne opasnosti, snajpera, granata, nagaznih mina? Tko je nas pitao  i pita jesmo li tada imali  topli obrok?A troškove za  prijevoz? Mi  smo desetke kilometara pješice gazili, danju, noću, po snijegu, ledu, kiši ? Nitko nas ne pita, niti smo mi pitali, nismo se za to borili,  mi nismo ništa od toga tražili, ništa od toga trebali. Mi smo samo trebali i trebamo poštovanje za ono što ne znate cijeniti a mi smo vam omogućili, mi smo vam to  svima ne tražeći ništa zauzvrat  dali....SLOBODU !

Slobodu govora, slobodu pisanja, političku,  umjetničku i svaku drugu slobodu koje prije toga nije takvom bilo.

I zato danas gospodo a nekada drugovi :  „ Sve Vaše objede, diplome, magisteriji i doktorati ne vrijede za mene ni pišljivog boba, jer diploma koju mi zasluženo držimo i  imamo  Vaša je SLOBODA.

„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „

U Ime H.V.R ČUVARI DOMOVINE

       Mario Maks Slaviček