ponedjeljak, 20. veljače 2017.

ŠUTNJA...MOJA,TVOJA...HRVATSKA



Šutnja...moja, tvoja..Hrvatska.

Kažu kako je govor srebro a šutnja zlato, a zašto nas onda toliko revno u djetinjstvu uče govoriti da bi nam  kasnije u životu činili sve kako bismo (u)šutjeli ?

Narod koji ne drži do svoje prošlosti, nema budućnosti kazuje nam narodno iskustvo kroz svoje izreke. Jesmo li mi koji za sebe držimo kako smo biološki,povijesno i politički Hrvati osuđeni na nečiju tuđu prošlost,sadašnjost i budućnosti? Poradi čega? Poradi koga? Je li to poradi onih kojima je danas sasvim svejedno kojim će se koristiti jezikom,pismom? Je li to zbog onih među nama koji se samo po papirima nazivlju Hrvatima a sasvim im je svejedno koji će im barjak biti iznad glava dok kreću u svatove ili u ratove...A ovoga će potonjega biti više nego prvog. Jer bijela kuga je nad glavom Hrvata a tuđin voli tuđeg sina slati u vojnu milije nego svoga vlastita. I tuđin i stranac i onaj med nama što je manje Hrvat a više Balkanac.

Zašto učeni ljudi  iz moga naroda šute, zašto je puk zanijekao sebe, svoju povijest,prošlost svoju krv i ponajbolje narodne iz Domovinskog Obrambenog Rata  junake? Je li to ona nad nama izrečena kletva pa se znanom Hrvatskom šutnjom opravdava lijena, prodana i uškopljena Hrvatska znanstveno-kulturno-športsko-politička elita? Ili je samo taj dio hrvatskog „društva“, ta elitna skupina „Hrvata“ koja je ostala u glavi i srcu, pod komandom partije i Tita? Istinu, pravdu i pravicu ne može ni načeti,niti uništiti zub vremena, valjda su toga svjesni, pa čemu onda ta šutnja na sve što se oko nas i med nama zbiva?

Mnogi su nas branitelje veličali dok su im životi bili ugroženi od velikosrbijasnke agresije, mnogi su
za nešeg života uzvikivali bravo Hrvatska Gardo i „živjeli“! A nakon smrti nekoga od nas častili nas riječima „slava mu“! Misleći valjda pri tome kako su time izvršili svoj dug prema hrvatskom branitelju,prema svojoj slobodi, rodu i domu i domovini, ali nisu. Ni jedni ni drugi nemaju pravo, nemaju jer ti isti danas zbog svoga kukavičluka i svojih problema po nama, našoj žrtvi, našem radu i trudu pljuju i kao i po onima koji su nas u boj za slobodu vodili. Naše velikane zatvaraju, a agresorske,JNA i komunističke komandante veličaju...Vlastitu domovinu nisu bili spremni braniti, a danas im djeca odbijaju hrvatskoj  služiti, kršeći pri tome bestijalno i Ustav i zakone kako  Božje tako  narodne...No i jedni i drugi žarko žele njome, tom ne željenom im Hrvatskom  upravljati, njome gazdovati i vladati, od nje a ne za nju živjeti. Odbijaju joj služiti,  no žele njome vladati, sve od nje uzimati a ništa joj ne davati... Od koga su to naučili, tko su im uzori? Hrvatski su ratnici ne samo riječima već i djelima pokazali i dokazali ljubav prema Domovini, Rodu, Domu i Narodu...A što su učinili i čine  Hrvatski intelektulaci,znanstvenici, športaši i kulturnjaci? Oni mnogi ne služe niti Bogu niti rodu niti domu. Oni služe zlomu, oni su se mnogi odrekli biti dijelom obitelji Tesara i prebjegli obitelji Zidara, služe tuđe  za srebrne škude.

Kazano je kako pravo istinsko poštivanje prošlosti, pa tako i povijesti vlastitog naroda i Domovine jest traženje i skupljanje povijesnih iskustava a i mnogih pojašnjenja kako nastaviti dalje. Štovanje povijesti i onih koji su tu povijest stvarali, bilo umom, perom ili mačem na korist i čast vlastita naroda znači uistinu poštivati sebe i svoje ali i  njihovu osobnu žrtvu za drugog. Uvijek kad se dobar čovjek nađe pred teškom zadaćom boriti se za križ časni, ime svoje, postavit će sebi za uzor ljude koji su prije njega nekada prije izvršili takvu zadaću. A koga će postaviti pred sebe Vaša  djeca kad ste dopustili sve one Hrvatske  ratne velikane ocrniti,baciti u blato ,kompromitirati, osuditi i utamničiti . Ne tuđini, ne srbini i ne stranci,  već Vi Hrvati.  Vi Hrvatski narod birajući takve vlastodršce. Kršćanstvo ima svoje zaslužne svece, mnogi narodi imaju svoje zaslužne narodne junake, ne samo vojnike već sve one koji su svojom požrtvovnošću i znanjem bili u službi Hrvatskom Narodu.  

A što ima moja generacija? Koga Vi štujete? Pusiće,Mesiće,Josipoviće,Čačiće,Sanadere, Kosore, Teršeliće,Todoriće,Rajiće,Manoliće,Milanoviće,Teršeliće...i neka ne nabrajam dalje. Oni su Vama i Vašoj djeci uzor? Njima dajete svoje glasove, svoje povjerenje , njima i njihovima dajete neka Vam upravljaju životima, imovinom i Domovinom..A nas za njihove propuste,prijevare, pljačke i privatizacije okrivljujete.... Krive ljude dajete kao primjer sebi i svome potomstvu... Ljudi koji bi Vama i Vašim potomcima trebali biti primjerima i uzorom su upravo oni koje se ovi koje sam nabrojao ocrnili,obezvrijedili, lažno osudili i zatvorili.

U zemlji gdje se nevolja sije uvijek će izrastati junaci, u zemlji u kojoj  ratnici služe  lopovima u liku političara za podkusurivanje, dok ih narod svojim glasom bira i blagosilje  neće biti pravde ni pravice. U zemlji u kojoj dio naroda više štuje tuđe nego svoje, nema ni blaga ni blagoslova. U zemlji u kojoj se velikanima sudi, vlastiti jezik i pismo guši, tuđa pjesma pjeva i sluša neće nikad biti sretnih duša. Dok u mojoj hrvatskoj ne bude hrvatskoga kruha,na hrvatskome stolu, sa hrvatske njive kroz hrvatski dućan, nema moje Hrvatske, ova je Hrvatska Vaša nije moja, mi smo je obranili, iz ralja tuđina oteli, rane joj zavidali, svojom krvlju je natopili  znojem i suzama napojili i Vama je dali. Vi ste je opet na koljena bacili, okrali,osiromašili, obezvrijedili. Vi svojim ste to svojim izborom, svojim  glasovanjem, za one koji su svojim ponašanjem svojom izdajom obmanom i utajom to učinili. Nisu Vam za to krivi Hrvatski ratnici,hrvatski branitelji. Nisu Vam krivi ni Blago Zadro, ni Gavran ni mnogi znani i ne znani Vam Hrvati. Nisu Vam za to kako živite krivi  ni Merčep, ni Praljak ni zatvorena šestorka, ni svi oni koji su utamničeni po kleveti, lažima, obmanam i zakonima države koja više ne postoji, po svjedocima zaštićenim od onih koji  tuže i sude, osuđeni od sudaca kojima su miliji oni od Orjune nego Hrvatske krune...Nisu Vam krivi....Vi ste si sami krivi svaki od Vas.

Ne zaboravite svi Vi koji se odazivljete na ime Hrvat, a niste spremni za to ime ustati,boriti se njegovati ga i čivati, a dali smo Vam tu mogućnost, pravo i slobodu. Mi Vama koji ste iz većine i Vama koji ste te manjine. Svi Vi imate slobodu, slobodu koju smo Vam mi dali, a koju prije niste imali. Znajte, Slobodni ste birati, ali niste oslobođeni posljedica Vašeg izbora...

Blagoslovljeni bili svi oni koji zbog borbe za Vaše slobode nemaju mira, koji su zbog toga zatočeni, kojima se groba ne zna, blagoslovljeni svi oni koji se ne odriču Domovine niti  njenih ponajboljih sinova od stoljeća sedmog do današnjih dana...Njenog imena, grba,polja i pokliča. Blagoslovljeni svi oni koji su BOGU VJERNI-ZA DOMovinu SPREMNI..Bili i ostali baš poput svojih časnih Hrvatskih predaka...
„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga“

Hrvatski Vojnički Red
ČUVARI DOMOVINE
Mario Maks Slaviček