nedjelja, 21. veljače 2016.

Hrvatsku smo platili Hrvatskom.....





Jesmo li uopće imali našu Hrvatsku, onakvu pravu „Hrvatsku“? Hrvatsku koja je toliko stoljeća sanjana, za koju se ginulo, trpjelo, robijalo. Hrvatsku zbog koje su nam preci protjerivani, progonjeni, zatvarani ?

Jesmo li? Pitam se to svakodnevno gledajući tko njome upravlja i od nje muze, otima i od nje uživa. Gledajući kako joj pljuju rubinu, grb,barjak i  svojinu. Ti  kojekakvi neznabošci, konveriti , paraziti odani Partiji i Titi.

Jesmo li mi našu Hrvastku izgubili? Ili ju nikada našom nismo niti imali? Jeste li se ikada Vi koji se držite Hrvatima to pitanje pitali?

Prvo ju „drugovi“ nisu htjeli niti željeli, znamo to jer su nas razoružali te na  milost i nemilost  njihovoj JNA armadi i četničkim koljačima 90-te godine  ostavili.  Tad  su nas prvi puta razoružali, tad su nas prvi puta izdali, izdali  i prodali partijski  drugovi pogani ....Ti isti koji se i danas krvniku nad hrvatskim narodom,i njegovoj partiji  odani.

Kad smo pomislili kako smo ju konačno  od njih oteli  i u naše,hrvatske ruke vratili. Za taj smo čin u godinama kasnije mnogih hrvatskih kćeri i sinova glavama platili. I taj čas današnja gospoda, negdašnji drugovi opet su nas  izdali, Sabor Hrvatski napustili da njeno ime ne bi izustili....I gle „nas“naivnih Hrvata,  „mi“ smo im i to oprostili, jesmo li to smjeli?Jesmo li to  trebali? Bi li drugovi da su  pobjednici spram nas Hrvata tako postupali? Povijest nam kazuje i pokazuje da nikada nisu niti bi  imali takove namjere...pače bile bi dijametralno suprotne.

I tih 90-tih rovare, kubure, rastrojavaju kleveću i  obmanjuju, dok borbene postrojbe  i bojišnicu
izbjegavaju. Drže se gradskih birtija , stranačkih i saborskih hodnika i mobilizacijskih ureda. Glave kad  prolaze mimo hrvatskih bojovnika saginju, hrvatskim stijegom se ogrću, mjenjaju osobno ime, mjenjaju prezime i nazive stranke. Kao i danas moral im je i tada baš kao i domoljublje tanak, čine sve kako ne bi platili za zločine nad hrvatima zasluženi danak. Igle čuda,sve to  hrvatske Jude im plaćaju,  dok im utjecaji njihovih saveznika, srbo-četnika, Jugofila i Orjunaša u hrvatskoj jačaju....

I kad smo mislili, nadali se i slavili  kako smo ih bljeskovito, munjevito i olujno pobjedili , drugovi iz komiteta već  su na svim  čelnim mjestima u Hrvastkoj sjedili. Tad su nas kao, nešto respektirali jer smomi  u hrvatske gradove nakon pobjeda nad njihovi zvjezdama, JNA i Četnicima „umarširali“. Mi Hrvatski Branitelji pod HOS-ovim, MUP-ovim i ZNG-ovim barjacima sa hrvatskom puškom o hrvastkom ramenu. Tome se drugovi  nisu nadali i jedino tad su strepili tad su se bojali, i tad su i oni „kao“ hrvastki grb, zastavu i poklič ZA DOM voljeli... Glumili su „ljubav“ jer su se bojali... Bojali su se za  sinekure, bojali osvete za zlodjela nad našim precima, bojali su se za poslove, za primanja i  imanja, za stanove koje su  1945. oteli. Nakon one agresije and Hrvatskom `45.  kad sa njihovi „umarširali“ u hrvatske gradove oteli ta imanja, imovinu i stanove. Kad su drugovi komesari, drugovi partizani ubijali Hrvatske kćeri i sinove punili njihovom krvlju i tijelima Savu, Dravu Dunav i rijeke i potke, znane i neznane jame i gudure.. I sad su se ponavljanju povijesti nadali, ali su se prevarili...Mi Hrvati smo pobjedili....barem smo mislili, barem smo se nadali....

Dok nisam shvatio kako su nas i treći puta razoružali...

Treći je puta moj hrvatski narod u jednom deseteljeću razoružan, jer je nasjeo na priču i rekao
„Zbogom Oružje“ misleći  kako je svoj na svome, kako će živjeti i raditi i svoju  zemlju unaprijediti. Kako će kad odloži oružje Hrvatskom  Hrvati vladati, u hrvatskim tvrtkama raditi ,stvarati i,njima upravljati  i Hrvatsku graditi...No drugovi iz komiteta su imali druge planove. Umiroviti, raseliti, pozatvarati hrvastke branitelje, hrvatske sinove. Jer nema više straha od njih, nemaju se čime braniti, valja ih još samo razdjeliti,podijeliti i iz sustava odstraniti. Valja ih  kompromitirati, dezinformirati i dojučerašnje partijske drugove, četnike i JNA oficire na njihova mjesta instalirati.  Sve preuzeti, nacionalnu svijest obuzdati, abolirati, infiltrirati i samu bit i temelje Hrvatske kompromitrati. Sve privatizirati, krivnju podjeliti i nastaviti vladati...Neće se imati tko suprostaviti, jedne su kompromitirali, druge potkupili, treće zatupili....

Nema oružja za otpor ni moralnog, ni materijalnog nema više ničeg u Hrvatskoj Hrvatskog, ako je čak u jednom trenutku povijesti i bilo. Ili nam se  Hrvatima barem tako učinilo. Dok se nismo probudili,  samo neki od nas, i shvatili kako smo Hrvatsku,  Hrvatskom platili, paltili kako  bi oni isti koji su i do Domovinskog Obrambenog Rata njome upravljali, njome se okorištavali i danas isto činili.  Kako? Zašto? Zbog čega? Zbog koga je tomu tako?

Tako je tomu i zato jer su nas sa  njima pomirili, u naše im ime oprostili. U ime naše su ih abolirali, zbog sebe samih su ih Lustrirali....Oni su ostali, opstali i opet nam Hrvatsku oteli....Makar se za nju nisu borili, niti su je ikada sanjali,niti željeli.

Jesmo li mi koji smo za nju ratovali  onda ikada Hrvatsku našom  imali? Jesmo li mi  koji smo za nju ratovali Hrvatsku svojom lakovjernošću i naivnošću opet njima, drugovima iz Komiteta  u ruke predali?  Jesmo li mi koji smo za nju ratovali hrvatsku izdali? Ili su to učinili oni koji su za naši leđa dok smo vojevali mirno spavali,plaće primali, kafiće obilazili u kino i kazalište odlazili. Jesu li nas i Hrvatsku nam izdali oni  koji se u rovima nisu smrzavali, od  mrtve braće po oružju  poput nas opraštali ?

Držim kako Mi nismo izdali....Zna se koji jesu...

Izdaju  su počinili oni koji su te i takve u našoj Hrvatskoj ostavili, oni koji su im zlodjela oprostili, koji su im činove, funkcije, kolajne, tvrtke, poduzeća u ruke dali. Oni koji su od njih poslani i postavljeni da bi narodu oči zamazali, narod podjelili, razdjelili i njime manipulirali...Oni su.... tko drugi nego drugovi iz Komiteta i  njihove udruge,stranke i partije , te medijske falange.  Dokopali se tvrtki,imanja, medija i vlasti novi-stari komunisti, antihrvati, jugovići i orjunaši, glumeći u vremenu dok  je hrvatska puška bila o hrvatskom ramenu kako su i oni „naši“....

Bez ukidanja abolicije i pokretanja Lustracije nema nama  Kroacije, stoga braćo i sestre Hrvatice i Hrvati valja Vam  znati, rat nije gotov, završen je samo oružani boj. Još Hrvat nije u Hrvatskoj zemlji  na svojemu svoj. I dalje vodi se specijalni  se rat. Onaj  informacijski, medijski, glazbeni, filmski, kulturološki, ideološki. I ako u njemu pobjedimo,kao što smo u oružanom boju, nadajmo se konačnoj Hrvatskoj slobodi...

No da pobjeda protiv komunizma zvanog antifašizam bude čista  nije dovoljno što sklonjena je krvnika Tita s Pantovčaka bista. Da  bi drugovi iz Komiteta za svoja nedjela nad Hrvatskom i Hrvatima  uistinu platili danak,  u Ustavu Hrvatske Države mora postojati i ovakav članak:

„ Nitko tko se priključio ustanku protiv Hrvatske ili pobuni protiv  Hrvatske, ili pružao pomoć i podršku neprijateljima Hrvatske državnosti, nitko tko  je svojim ponašanjem i/ili aktivizmom radio protiv Hrvatske vrijeđajući  ime, grb, zastavu, jezik,običaje,obilježja i povijest Hrvatske i hrvatskoga naroda, posebice aktivista, vojnika i vojara koji su se borili za hrvatsku samostalnost kroz burnu hrvatsku povijest, nitko tko je služio i držao koju službu, političku građansku ili vojnu u komunističkom totalitarnom sustavu bivše SFRJ ne može i neće biti kandidatom za službu u javnim poslovima upravljanja ili nositelj bilo koje  službe  ili dužnosti, bilo političke , građanske ili vojne  na bilo kojoj razini  vlasti ili razini trodiobe vlasti, bilo zakonodavnoj, sudbenoj ili izvršnoj vlasti u Republici Hrvatskoj.

To nam je sada jedino oružje, oruđe i alat, a od ljubavi prema Hrvatskoj razoružati ne mogu, nikad niti mogli nisu....

„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga „

Pozdravljam Vas starohrvatskim vojničkim pozdravom i pokličem  za koji Znamo Da im Smeta...

BOG I HRVATI – ZA DOM SPREMNI


U ime H.V.R ČUVARI DOMOVINE-USTANICI

                Mario Maks Slaviček