Grijesi političkih struktura iliti ajde, bre, u HDZ!
Stajališta sam, koje se može
potkrijepiti činjenicama iz nedavnih vremena, da je cijela operacija
preuzimanja inicijative i vlasti nad Hrvatskom od strane jugo-komunista i
srbočetnika provedena i provodi se iznutra.
Prvi
parlamentarni izbori nakon raspada bivše Jugoslavije, koji je politički
kulminirao na, mislim, 14. kongresu partije, dovukli su političke
barakude iz CKSKJ u situaciju da se hrane mesom dojučerašnje im matere
savezne države. U to su se doba, sjećam se dobro, imao sam nekih 17
godina, na novom HTV-u počele pojavljivati lica „bivših" ovih ili onih
koji su bili „netko" i „nešto" u „onom" sustavu. Dakle, i dalje se o „
njima" pričalo sa strahopoštovanjem. Grijeh prvi.
Velikosrpska aždaja koja je svoje
haračenje započela na Kosovu, verbalnim uvjeravanjem pravoslavaca širom
bivše Jugoslavije, a posebice u Lijepoj Našoj, u kojoj su zadojeni Srbi,
bojeći se gubitka privilegija po sustavu ne radim ništa a imam sve,
naglo i odjednom prihvatili motive Slobodana Miloševića i njegovih
mentora.
Hrvatski je narod na demokratski način
tražio slobodu i odcjepljenje od Jugoslavije, i to je ostvareno s 94,7%
glasova za samostalnu Hrvatsku. (Pitam se gdje li su ti ljudi sada kad
su izbori?) Kako reagiraju Srbi? Naoružavaju se iz rezervi JNA,
dostavlja im se oružje iz Srbije preko raznoraznih srbo-komunista,
viđenijih u bivšem sustavu, zanimljivo? Hrvatski narod i hrvatska vlast
ne djeluju odmah eksplozivno, zbog pritisaka međunarodne zajednice koja
je tada eksplicitno zagovarala „smirivanje" stanja dajući JNA mjesec
dana da „smiri" stvar, zauzimajući vojarne, kako bi se i sami naoružali i
branili, budući da su nam naši predstavnici u umirućim saveznim
organima „izborili" embargo na uvoz oružja. Bi li bilo bolje da smo
odmah napali vojarne JNA, reći će nam jednog dana povijest, ali
neuklanjanje iz politike mnogih koji su već tada bili u ili oko hrvatske
vlasti, a radili su protiv Domovine, naš je Grijeh drugi.
Ako se pak sjetite lica koja su bila u
sazivima Sabora toga vremena, ako ne daj Bože znate nekog iz „tajnih",
tada novohrvatskih, službi znajte da su one samo za nas bile tajne, a za
cijeli svijet javne. Ako se sjetite pretposljednjeg predsjednika i tada
mu manje sijede brade, kako se zajedno s Josipom Manolićem, Josipom
Boljkovcem i ekipom stišću uz pokojnog Franju Tuđmana, eh to što ste
vidjeli je malo naspram onih koji su bili u daljim redovima, pa ih
kamera nije uhvatila: kojekakvi Kutle, Mudrinići, Lukovići, Prke i
drugi. Oni su shvatili da je hrvatski narod u tom trenutku bio po njih i
njihove opasan, te su se ogrnuli hrvatskom zastavom i navijali za nas
dok su njihovi sinovi i kćeri odjednom kao prognanici studirali u Beču. A
oni su pak donosili kojekakve zakone kako bi privatizirali dojučerašnja
„društvena" poduzeća - mislim da je za njih pravi naziv ratni
profiteri, a kako zbog privatizacije nisu imali „vremena" sudjelovati u
obrani Domovine na prvoj crti, zdušno su se dali na „logističku potporu i
prikupljanje sredstava" za naše momke na crti bojišnice, pri čemu su
„zaradili", vidjet će se kasnije, i najviše činove i odličja, što će
reći da su osim što su bili ratni profiteri, i dezerteri. Grijeh treći.
Kad smo mi dovršili posao oko
oslobođenja hrvatske nam grude, kad smo vojnički porazili mit o
velikosrpskim zemljama, kad smo do nogu
dotukli vojnu silu Slobodana Miloševića, kad smo iznenadili Europu i
svijet svojim vojnim vještinama i umijećem prepoznatim još od pradavnih
vremena, uslijedile su kojekakve političke i ranije dogovorene predstave
oko reintegracije i abolicije dojučerašnjih krvnika, palikuća, četnika i
vojvoda. Uslijedile su ucjene onih koji su podupirali Srbe i njihovu
ideju. Mi smo, zbog nametanja novih političkih snaga, u čijim redovima
su svoj trenutak čekali u početku spomenuti „oni iz bivšeg sustava",
koji su se ravnomjerno tijekom rata rasporedili, koristeći poluge
demokracije, u razne stranke i strančice hrvatskoga predznaka, počeli
činiti ustupke. Ustupak prvi bio je mirna reintegracija okupiranih
područja s još danas nerazjašnjenim uvjetima i pogodnostima za
dojučerašnjeg agresora. Ustupak drugi bio je aboliranje svih pripadnika
vojnih i drugih formacija s okupiranog područja. Je li se moglo i smjelo
drugačije? Ne znam, ali prema današnjem stanju stvari, to je bio Grijeh četvrti.
Slijedom ranije spomenute mirne
reintegracije na političku scenu pod patronatom Europe i srpskih
saveznika stupaju stranke srpskoga predznaka, što ne bi nama kao narodu
bio problem, jer mi časno postupamo s onima koje pobijedimo i dajemo
oprost i nudimo ruku pomirenja. No, problem je u tome što u redove tih i
takvih stranaka, pa i na vodeća mjesta, dolaze dokazani četnici. Ti
četnici se povezuju s jugo-komunistima u redovima stranaka hrvatskoga
predznaka i nastaju neprirodne koalicije poput HDZ-SDS, HSP-SDP i sl.
koje tim činom u najviše državne institucije instaliraju sve one koji
Hrvatsku nisu željeli, niti su se za nju borili, već su se borili protiv
nje. No, shvatili su da „njihovi" saveznici unutar tada najjače po
nazivu hrvatske opcije, (iako to ona od smrti vođe dr. Franje Tuđmana
nije) imaju sve veći utjecaj na stanje stvari, i da je dobro s njima
zajedno, pa savjetuju svoje ljude „Ajdete bre u(z) HDZ". Grijeh peti.
I
dok smo se mi jedva snašli u civilnom životu, zauzdali demone u glavama
(kako tko), odvikli se od nespavanja noću, mirisa baruta, krvi i
konstantne napetosti u Domovini za koju smo prolijevali krv, za zemlju u
koju smo položili kosti svojih suboraca, za narod koji nažalost poput
zombija, boreći se za kruh svagdanji, radeći i nadničareći za stranca,
bezvoljno i apatično čeka opetovano pred svake izbore obećana bolja
vremena, od jugo-drugova i aboliranih četnika dolazi hajka i progon nas
samih, hrvatskih branitelja! Prvo padoše velike glave, i narod to šutke
podnese, čuje se tek ponegdje neki bijesni i drski, ali usamljeni glas.
Prodaše naše generale, naš ponos i našu snagu, bez ispaljenog metka pade
hrvatski duh. Grijeh šesti.
Javila se u nama nova snaga i bijes, no
opet, razum i poštivanje zakona za koje smo ginuli nama je sve.
Prosvjedima smo pokazali da nas ima, narod se budi iz sna, polako se
stvara nova snaga od provjerenih sinova, koja će spriječiti nastanak
sedmoga grijeha, pogubnog po hrvatski puk. Dopustite da kroz branitelje
još jednom neprijatelja pobjedi Vaš glas, hrvatskoga naroda glas. Snaga
branitelja bila je provjeravana i čeličena kroz akcije protiv agresora u
ratu, naša je snaga u miru još jača uz Vas. Bit ćemo ti koji će
umnožiti snagu vašega glasa. Glasujte za nas i za one s kojima smo.
Mario Maks Slaviček
Nema komentara:
Objavi komentar