Strogo štićena gay parada i iživljavanje na hrvatskim navijačima
Mjesto
radnje splitska riva, ljetna doba na njoj mladost svih duginih boja
proklamira ljubav držeći se za ruke poput Titovih pionira krajem 70-ih.
Čovjek bi pomislio eto opet je Sekretar Saveza omladine organizirao
vježbanje za Slet jer uskoro će Maršalov rođendan. Pojačah televizor
koji ionako je već na kraju svojih dana da bih bolje čuo spikera, jer
jedan mi kadar zaledi dušu. Ma majke ti
drage je l' to tip tipu uvalio jezičinu? Pa daj ne mogu vjerovati da su
se Titovi pioniri odmetnuli u nakaze odjevene u neprimjerenu odjeću za
javnost, da polugoli šeću rivom u jeku turističke sezone i da još k tome
muškarci uvaljuju jezičine jedni drugima do grla?
Nekoliko ćelavih mladića s one strane
metalne ograde i kordona policajaca pod teškom opremom za suzbijanje
nerada nešto viče ali ton se ne čuje, vjerojatno od stupanja policajaca
koji na svakih dva do tri metra udaljenosti čuvaju poveću kolonu
homoseksualaca dakle narodski rečeno pedera, lezbača i kojekakvih
seksualno dezorijentirano izgubljenih omladinaca. Većina je naroda s
druge strane ograde i kao u nijemom filmu otvara usta negodujući prema
koloni duginih boja no zvuka nema, mogu se samo vidjeti grimase gađenja,
suze starica koje oplakuju zalutalu omladinu, dok im ta ista omladina
svojim ponašanjem ruši sva načela, norme i dobar odgoj koji su
naraštajima njegovali sa ciljem da volja manjina nikada ne bude
nametnuta većini, no nas su već odradili drugovi iznutra....
Gay parada bratstva i jedinstva
Za oko mi zapne kadar u kojom nekolicina
štićenih seksualno dezorijentiranih, ali kako kadar pokazuje politički
jasno indoktriniranih pripadnika plemena duginih boja pokazuje ni manje
ni više u samo oko kamere tri prsta. Prolazeći kraj kamermana
čulo se tu žargona i narječja svih bivših republika, ponajmanje ili
gotovo nikako hrvatskih dijalekata. Čudno i intrigantno zar ne?
U jednom trenutku je netko negdje na
kolonu pljuvao, bacio kamenje i bivao uhićen istoga trena jer narodna
milicija u odori hrvatske policije neće sebi dopustiti da „deca“ stranih
funkcionera koja paradiraju zemljom koju su njihovi očevi dugi niz
godina napadali i bombardirali budu na to istom tlu napadnuta, o ne ni u
kom slučaju. Pa nisu oni nakon što su izgubili u pokušajima okupacija i
podrajmljivanja Hrvatske spali na to da im «neko decu bije u tamo nekoj
ko fol samostalnoj zemlji» u kojoj su njihovi drugovi iz komiteta i
dalje alfe i omege u raspodjeli moći i politike. Okrenulo se par
telefona i svi su u toj maloj zemlji na nogama, novinari osuđuju,
nevladine udruge znane i neznane, čak su im i stoljetni saveznici
omogućili da neka europarlamentarka koja je zadužena za manjine bude na
mjestu događaja i dade svoj obol kritiziranju Hrvatske, Hrvata, sustava i
sl.
Državni organi, civilno društvo, mediji, međunarodni čimbenici rekli su svoje
Kao da je neko izrežirao dokumentarac,
mediji na mjestu, policija u punoj spremi, čak su tu i neki klinci koji
su statisti i moraju bacati u danom trenutku kamenje na povorku, pa njih
malo policija ispendreči i nagrada im je biti na telki 3 sekunde.
No glavne uloge, glavni glumci nisu danas u toj sceni, oni odobravaju
novinske naslove, oni uvjeravaju naciju kako nije demokratična i da
takvo ponašanje nije dopustivo, da nije stečevina europske prakse i da
nije dobro biti tradicionalist u svojoj kući nego moramo imati otvorena
vrata, tako da nam svako može ući u dnevni boravak opaliti pljusku,
obezvrijediti povijest, odgoj, vjeru i običaje, te sa na kraju posrati
nasred dnevnog boravka, a mi na kraju ako želimo biti dijelom europskih
civilizacijskih krugova na tome mu zahvaliti čestitati i ispričati mu se
za ono što nismo učinili a njemu nije po volji.
Politika i udruge i domaće i strane su
dakle osudile, optužile svako nasilje koje se danas dogodilo a koje je
uglavnom bilo verbalne prirode. Počinitelji imaju zabranu pristupa rivi
doživotno, cijeli svijet je gledao njihovo djelo jer je domaća
televizija putem satelita prenijela događaj u cijeli svijet i to oštro
osudila te se od izgrednika ogradila, a protiv istih slijede kaznene
mjere. Jednom riječju život će im ubuduće jer su većina koja je iskazala
svoje mišljenje biti sj….., zbog toga što oni koje su (ako su) izabrali
voditi politiku RH za čuvanje prava manjina, egzotičnih grupa umjesto
želje volje većine. Jer sve se podčinjava imidžu predsjednika Republike kao stožera stvaranja dobrosusjedskih odnosa, po sistemu „ko` nas bre zavadi“?
Organizirana koncentracija mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj u Srbiji
Mjesto radnje, meni osobno
najomraženije, Srbija, tamo neka dvorana, igra se rukomet. Iako ne
pratim sport posebice, kad igramo protiv agresorske zemlje onda gledam.
Ponovno Igraju Srbi protiv Hrvata, i ponovo su Srbi svjesno pokazali da
bez prijevare, obmane i drugova iz komiteta ne mogu pobijediti. Rabe se
laseri, hladno oružje, „bije“ se svim i svačim, obilježjima, riječima,
transparentima, šajkačama i kokardama. Pale se auti, rabe se sjekire,
cigle i kamenje, samo što ne progovori oružje. Nema kao u Hrvatskoj
zaštite, nema policajca na svaka tri metra, nema medija koji osuđuju
huliganstvo i obvezvrjeđivanje sporta. Nema, jer nema potrebe, to su
mediji koji imaju pravo napisati što im se naredi, a naredilo se da u
cilju „komšijske saradnje lepo ne govore ništa», to su samo čarke. To se
malo omladina zaigrala, njih nekolicina, njih 18 hiljada šta je to,
nije to ništa reče ministar srpske policije.
Državni organi, civilno društvo, mediji, međunarodni čimbenici odšutjeli su svoje
Ma i nije to ništa, složio bih se s
njim, iz iskustva znadem da smo mi tijekom Domovinskog rata 18 tisuća
srbo-četnika riješili u kratkom vremenu, nije nas druže ministre strah
njih niti vas, nas je strah naših koji se boje vas jer su vaši. Dakle 18
tisuća izjava
mržnje samo na jednoj utakmici, 18 tisuća uvreda u sekundi 18 tisuća
možebitnih koljača, agresora, i ono što je jasno 18 tisuća neprijatelja
Hrvatske i Hrvata na jednom mjestu. No niti jednog glasa organizacija za
očuvanje demokracije, nema glasa nevladinih organizacija, nema optužbi,
prozivki za govor mržnje upućen sportašima i turistima iz Hrvatske. Da
se to dogodilo kod nas, već bi to pisalo od lokalnog mjesečnika iz Pušće
Bistre koji ima dvije stranice do Le Mondea ili Suna, već bi Mesići,
Pusići, Josipovići i kojekakve B.A.B.E vrištale iz studija izvanrednih
prijenosa i političkih emisija koje bi bile reprizirane 7 puta tjedno
dok se ne bi javnost uvjerilo da smo mi krivi što smo naježili.
Svaka im čast, stvarno su nas odradili
iznutra. Ono što bi svaka zemlja koja drži do sebe, ono što bi svaki
političar, ali i običan čovjek koji cijeni žrtvu, slobodu, svoju
Domovinu napravio je prekid prijateljstva sa onim tko vrši bilo kakvo
vrijeđanje osobe, države, vjere ili jednom riječju uvjerenja. To obično i
učinimo kad nas razočaraju prijatelji: prekinemo prijateljstvo, zar ne?
Zašto ne prekinemo „prijateljstvo“ sa Srbijom koja očigledno i dalje ne
može prihvatiti Hrvatsku neovisnost i činjenicu da su pobijeđeni u
agresiji koju su nametnuli u ovom djelu svijeta svima onima koji nisu
Srbi? Zašto ne uvedu vize, zašto ne prekinu diplomatske odnose s
Beogradom? Zašto ne zatvore granicu za Srbe koji dolaze dizati socijalu i
besplatne lijekove u RH , koji dolaze prodavati novoobnovljene kuće
koje im je hrvatski narod obnovio
a njihovi sunarodnjaci polupali i porušili? Zašto ne procesuiraju
agresore na RH, zašto ne naplate ratne štete, zašto ne traže povrat
imovine od Srbije? Zašto?
Sve počinje "kulturom"
Zato što su nas drugovi iz komiteta koji
su obukli stranačke dresove u RH potpomognuti srbofilima,
kvazidemokratima, anacionalisitma, ateistima i agnosticima odradili
iznutra: dok smo mi zemlju branili od neprijatelja izvana, oni su nas
razvalili i postavili svoje spavače iznutra. Što vrijeme dalje prolazi
to više takvih spodoba djeluje u strukturama kulture, estrade, politike
sa ciljem razvodnjavanja i zamagljivanja novijih povijesnih činjenica da
su oni agresori, a da smo mi Hrvati težili i težimo osloboditi svoju
zemlju od utjecaja srpske vladavine, srpske (ne)kulture i ponašanja i
običaja. Nažalost, moram zaključiti da smo to uspjeli samo malim djelom,
Želja mi je da naše more Srbi zbog ponašanja na sportskim borilištima
mogu vidjet samo na razglednicama i na karti svijeta, barem dok se ne
počnu ponašati kao gosti u našoj zemlji, i to gosti koji poštuju kućni
red, jer ovo je naša zemlja, tu žive Hrvati. |
jer dokle god budemo slušali njihove
cajke, gledali njihove filmove (bez prijevoda), družili se sa ciljem
provođenja izreke pomirbe i dobrosusjedskih odnosa po shemi “ko` nas bre
zavadi“ oni nas, kroz one koji se samo zovu Hrvatima a milije im je
srpsko, naveliko odrađuju iznutra.
Zato više ne pijem Karlovačko jer nije
naše i reklamira ga Bajaga, kao i Rozga koja nema mozga ni zrnca
osjećaja nacionalne svijesti, kao i Severina koje su utrle put
odrađivanju iznutra, sve počinje s kulturom, njima su danas oružje
sjekire, laseri i cajke. Što se mene i moje djece tiče kod mene cajke ne
idu i MP3 nego u 3 PM.
Ako želite bolje Hrvatskoj učite djecu da ne slušaju cajke jer pod tom glazbom klali su nam majke.
Svatko tko ne poštuje Hrvatske običaje, uljudbu i povijest meni je figurativno rečeno „s druge strane nišana“.
Mario Maks Slaviček
Nema komentara:
Objavi komentar